{"id":1040,"date":"2019-07-07T19:34:13","date_gmt":"2019-07-07T17:34:13","guid":{"rendered":"https:\/\/vojnakrajina.ffzg.unizg.hr\/?page_id=1040"},"modified":"2024-09-20T16:21:46","modified_gmt":"2024-09-20T14:21:46","slug":"gradec-zagreb","status":"publish","type":"page","link":"https:\/\/vojnakrajina.ffzg.unizg.hr\/en\/gradec-zagreb\/","title":{"rendered":"Gradec Zagreb"},"content":{"rendered":"
\n\t\t\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t
\n\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t
\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t

Gradec (Zagreb)<\/span><\/font><\/h2>\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t

Slavonian Frontier<\/h2>\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t\t\t\t

Author:<\/b> Filip \u0160imunjak
(\u00a92019.)<\/p>\t\t\t\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t<\/div>\n\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t<\/section>\n\t\t\t\t

\n\t\t\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t
\n\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t
\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t\t\t\t

Dana\u0161nji grad Zagreb u 16. stolje\u0107u sastojao se od dvije gradske cjeline i \u010dak tri fortifikacijske cjeline. Na dana\u0161njem brdu Gri\u010d nalazilo se naselje Gradec, opasano zidinama jo\u0161 iz 13. stolje\u0107a, dok se na drugom brdu (Kaptolu) nalazilo biskupsko i kanoni\u010dko naselje te dvije fortifikacije \u2013 biskupska tvr\u0111ava oko katedrale te zidine Kaptola koje su ogra\u0111ivale cijelo brdo. <\/span>U ovom \u0107emo eseju sagledati razvoj i karakteristike fortifikacija zagreba\u010dkog Gradeca.<\/span><\/p>\t\t\t\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t

\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t

Gradec u 16. stolje\u0107u<\/b><\/span><\/span>
Izradio: Filip \u0160imunjak<\/h2>\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\"Gradec\"\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t\t\t\t

*Svi planovi, slike i fotografije preuzeti su iz literature navedene na kraju rada
* Interaktivni zoom aktivira se prelaskom mi\u0161a preko slike<\/strong><\/p>\t\t\t\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t

\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t

Povijest<\/h2>\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t\t\t\t

Gradec se po\u010detkom 16. stolje\u0107a na\u0161ao u veoma nepogodnoj situaciji. Gradske zidine nisu redovno odr\u017eavane i bila im je potrebna temeljita sanacija i adaptacija na novi na\u010din ratovanja (vatreno oru\u017eje). \u0160ire gradsko podru\u010dje pogodilo je nekoliko velikih potresa (1502., 1505., 1506., 1530., 1586. i 1590. godine), a oni s po\u010detka stolje\u0107a posebno su<\/span> <\/span>te\u0161ko pogodili ionako oronule zidine. Da stvar bude jo\u0161 gora Hrvatska i Slavonija ubrzo su se na\u0161li usred dvostrukog sukoba \u2013 osmansko prodiranje s istoka prijetilo je Zagrebu, a unutar same dr\u017eave izbio je 1527. godine gra\u0111anski rat izme\u0111u prista\u0161a Ferdinanda Habsburga i Ivana Zapolje. Zagreb je posebno bio pogo\u0111en potonjim sukobom budu\u0107i da se Gradec na\u0161ao na strani Habsburga, a Kaptol Zapolje.<\/span><\/p>\n

Tijekom gra\u0111anskog rata probleme nisu radili samo neprijatelji, ve\u0107 i Ferdinandove trupe na koje se stanovnici Gradeca konstantno \u017eale da plja\u010dkaju, otimaju i rade druge probleme. Zavr\u0161etak rada nije gradu donio mir. Naime, postojao je konstantan strah od osmanskog napada, a nije bila rijetkost da se osmanski plja\u010dka\u0161ki pohodi \u201ezalete\u201c i do okolice Zagreba. Najve\u0107a opasnost zaprijetila je 1556. godine kada su Turci plja\u010dkali \u201epod Zagrebom\u201c, ali do direktnog napada na sam Gradec nikada nije do\u0161lo.
Kroz cijelo 16. stolje\u0107e Gradec se \u017eali na stanje zidina i moli kralja za pomo\u0107. Koliko je stanje bilo lo\u0161e i prije ovog vremena govori doga\u0111aj iz 1475. godine kada tada\u0161nji kralj Matija\u0161 Korvin nare\u0111uje lokalnim plemi\u0107ima da pomognu s obnovom Gradeca jer se dio zida (oko 70 metara) otvara kao ru\u0161evina, a jo\u0161 jedan dio (oko 135 metara) sve vi\u0161e propada iz dana u dan.<\/p>\n

Tijekom cijelog stolje\u0107a aktivno se radilo na adaptaciji zidina \u2013 obnavljale su se drvene konstrukcije (stube i portik, tj. \u201eput\u201c za hodanje s unutarnje strane bedema), bu\u0161ile su se rupe za topove i pu\u0161ke raznih dimenzija i popravljali najkriti\u010dniji dijelovi zidina. Vremenom su dodani i krovovi nad sva gradska vrata (1555. godine) i prilazni mostovi ispred njih. Kralj je pomagao koliko je mogao (ili \u017eelio), pa je tako anualno davao dio prihoda od tridesetnica za obnovu gradskih zidina; no \u010dini se da taj iznos ni izbliza nije bio dovoljan jer gradski magistrati konstantno tra\u017ee jo\u0161 novca \u2013 za obnovu, za oru\u017eje, za vojnike itd. Najvi\u0161e obnova zbilo se u dvije etape, prvoj oko 1550\/1560. godine (potaknuta padom Virovitice i \u010cazme i strahom od skorog udara na Zagreb) te drugoj oko 1570\/1580. godine (potaknuta padom Pounja 1577\/8. godine). Upravo su u vrijeme ove druge faze podignuti mostovi ispred svih gradskih vrata, tj. to\u010dnije 1577. i 1578. godine. Tijekom prve faze obnove bila je osnovana \u010dak i posebna komisija koja je 1552. godine posjetila Gradec (s mnogim istaknutim pojedincima kao \u0161to su ban Nikola IV. Zrinski, zapovjednik kraljevske vojske u Slavoniji Lukas Sekelj, zapovjednik kraljevske vojske u Hrvatskoj Ivan Lenkovi\u0107 itd.). Predlagala se \u0161iroka obnova zidina te \u010dak gradnja bastiona koji bi pokrivao i prostor Kaptola, ali do realizacije nije nikada do\u0161lo, gotovo sigurno zbog nedostatka novca.<\/p>\n

Oru\u017eje se nabavljalo kako se moglo i stiglo. Ne\u0161to se dobiva na zamolbu od kralja, a dio je Gradec mora sam kupovati \u2013 uglavnom iz Graza i Ljubljane (npr. 1547. godine u Ljubljani su kupljeno i u grad dovedeno 5 topova). Druga opcija bila je tra\u017eiti vojsku \u2013 <\/span>koja prolazi gradskim prostorom ili se povla\u010di preko njega <\/span>\u2013<\/span> da ostavi ne\u0161to topova i baruta. Kugle za pu\u0161ke i topove lijevaju se i kle\u0161u u samom gradu. Grad je imao svoju oru\u017earnicu blizu vrata Dverca. Ve\u0107ina baruta se \u010duvala u Popovom tornju, a ostatak oru\u017eja bio je po preostalim kulama ili raspore\u0111en na te\u0161kim okovanim stalcima po zidinama (spremno za uporabu). Spominje se cijeli arsenal oru\u017eja: falkoneti, tvr\u0111avne pu\u0161ke, lumbarde, topovi, pu\u0161ke bradatice itd., a posebno se navode dva velika topa, jedan u sjevernom tornju i jedan u ju\u017enom.<\/span><\/p>\n

Uz redovne namete i izvanredne ratne da\u0107e Gradec je morao povremeno pla\u0107ati hranu i opskrbu vojnicima koji su prolazili u blizini grada ili se utaborili nedaleko od njega (npr. 1557. godine morali poslati 10 000 kruhova i dvije ba\u010dve vina do \u010cazme). Ve\u0107inu 16. stolje\u0107a grad nije imao stalnu posadu, ve\u0107 je ona ovisila o okolnostima. Tako se 1530\/40-ih godina spominje 30\/40 pje\u0161aka. Ne\u0161to kasnije, 1550-ih godina, na Gradecu uop\u0107e nema redovno pla\u0107ene vojske ve\u0107 se ona prema potrebi \u0161alje iz Unutarnje Austrije ili Europe (npr. poznate Ferdinandove \u0161panjolske trupe). Tako se Gradec oslanjao na 12 stalnih stra\u017eara, a tek su povremeno uzimali dodatnu vojsku na vlastiti tro\u0161ak \u2013 primjerice 1547. godine o\u010dekivao se napad Osmanlija, ali su gradske vlasti uzele samo 50 pje\u0161aka na rok od 2 mjeseca jer nisu imali novaca za vi\u0161e<\/b>! Jo\u0161 i prije po\u010detka stolje\u0107a Gradec je imao problema s padom stanovni\u0161tva, a s dolaskom Osmanlija grad je do\u017eivio zna\u010dajnu depopulaciju. Tako se stanovnici u jednoj ispravi \u017eale da ako Turci napadnu bit \u0107e <\/span>nemogu\u0107e da se sami branimo, jer nas ima jedva tri stotine osoba koje mogu uzeti oru\u017eje, a od njih malo je vje\u0161tih pu\u0161kama…<\/i> (Dobroni\u0107, Slobodni i kraljevski, str. 80.). Oko 1550. godine Gradec (ra\u010dunaju\u0107i i podgra\u0111e) <\/span>ima svega 1500 do 2000 stanovnika u oko 400 ku\u0107a<\/b>. <\/span><\/p>\n

Od 1570.-ih godina spominje se redovna kraji\u0161ka postrojba na Gradecu<\/b> (30 ili 50 pje\u0161aka i pu\u0161kar), a Gradec postaje, uz Vara\u017edin, najva\u017enija oru\u017earnica na Slavonskoj krajini. Situacija \u0107e se promijeniti 1580. godine kada se kraji\u0161ko sredi\u0161te seli u novoizgra\u0111eni Karlovac te od tada Gradeca nema u kraji\u0161kim popisima. U to vrijeme vodi Gradec jednu drugu \u201ebitku\u201c, protiv bana Krste Ungnada i banovca Stjepana Gregorijaneca. Tijekom ovih okr\u0161aja, prepucavanja i prebacivanja desit \u0107e se jedna epizoda koja \u0107e zauvijek promijeniti hrvatsku knji\u017eevnost \u2013 1578. godine banovac Gregorijanec nasrnuo je na klju\u010dara Kamenitih vrata, zlatara Petra Krupi\u0107a, te ga ozlijedio prije nego su gra\u0111ani intervenirali. Upravo \u0107e ovaj zlatar i pri\u010da oko cijelog sukoba Gradec-Gregorijanec biti temelj romana \u201eZlatarovo zlato\u201c Augusta \u0160enoe.<\/p>\n

Nakon bitke kod Siska 1593. godine i osvajanja Petrinje 1595. godine po\u010dinje vrijeme ponovnog osvajanja izgubljenih krajeva, a s time i vrijeme mira za Zagreb<\/b>. Vremenom \u0107e zidine i kule izgubiti svoju obrambenu funkciju, postati dijelovima novih pala\u010da i ku\u0107a ili \u0107e pak biti poru\u0161ene i pretvorene u perivoje i \u0161etali\u0161ta te \u0107e do danas pre\u017eivjeti tek \u201eostaci ostataka\u201c grade\u010dkih zidina i utvrda.<\/p>\t\t\t\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t<\/div>\n\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t<\/section>\n\t\t\t\t

\n\t\t\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t
\n\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t
\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t

Zidine<\/h2>\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t\t\t\t

Gradec se osniva kao slobodni kraljevski grad 1242. godine poznatom Zlatnom bulom Bele IV. Tragovi zidina na Gradecu postoje jo\u0161 iz 7. stolje\u0107a (otkriveni ispod dana\u0161njeg Muzeja grada Zagreba). Arheolo\u0161kim istra\u017eivanjima otkriveni su i posmrtni ostaci oko crkve sv. Marka datirani u 11\/12. stolje\u0107e. Sve to govori u prilog da na Gradecu i prije 13. stolje\u0107a postoji nekakvo naselje, ali 1242. godine to naselje po\u010dinje ubrzan razvoj i najva\u017enije dobiva vremenom zidine koje \u0107e \u010diniti obranu Gradeca i u 16. stolje\u0107u<\/strong>. Ve\u0107 1257. godina grad se naziva \u201ecastrum\u201c, a 1261. godine spominje se \u201eutvrda Gri\u010d kraj Zagreba\u201c \u2013 stoga mo\u017eemo zaklju\u010diti kako je do kraja 1260-ih godina gradnja zidina zavr\u0161ila<\/b>. Najvjerojatnije je grad najprije opasan palisadom, a postepeno se podizao kameni zid gra\u0111en kamenom iz obli\u017enjih kamenoloma.<\/p>\n

Analizu zida proveo je Zorislav Horvat, koji je pregledao ostatke na ju\u017enom dijelu blizu kule Lotr\u0161\u010dak te zaklju\u010dio: uporabljen je kamen lomljenjak i veliki obluci, a zidanje je pravilno, na romani\u010dki na\u010din. Vanjska strana zida blago je sko\u0161ena, tj. odstupa od okomice. Zid uz kulu uz jezuitski samostan debeo je 180 cm, a na zapadnoj strani, debeo je 200 cm. Kakvo je bilo brani\u0161te grade\u010dkih zidina, nije poznato, no s obzirom na njihovu prili\u010dnu debljinu vjerojatno je tu bilo kruni\u0161te s prsobranom te stra\u017earskom stazom na ostaloj debljini zida<\/em> (Zorislav Horvat, \u201eZidine i brani\u0161ta,\u201c str. 181 \u2013 182.).<\/p>\n

Dakle, zid je bio prosje\u010dno debljine oko 2 metra<\/b>, a visinom je varirao od 5 do 6 metara<\/b>. Oko njegova opsega u historiografiji se <\/span>vodila, i jo\u0161 uvijek se vodi, rasprava \u2013 pogotovo oko njegovog zapadnog i jugozapadnog dijela (oko dana\u0161nje Mesni\u010dke ulice) i oko lokacije \u201estarih\u201c jugozapadnih Mesni\u010dkih vrata. Neki povjesni\u010dari dr\u017ee da je originalno zapadni zid Gradeca i\u0161ao ne\u0161to druga\u010dije. Tako <\/span>Nada Klai\u0107<\/strong> tvrdi da se <\/span>Visoka, Mesni\u010dka i Demetrova ulica nisu nalazile unutar grada ve\u0107 da je zapadni rub i\u0161ao uz Mato\u0161evu ulicu<\/strong>, a da su se vrata (\u201estara\u201c Mesni\u010dka vrata) nalazila na vrhu Kapucinskih stuba. No, to nije jedini dio zidina koji Klai\u0107 dovodi u pitanje. Uz ve\u0107 spomenuti zapadni zid dovodi u pitanje i sjeverni zid, gdje Popov toranj stavlja izvan zidina koje pomi\u010de dublje prema jugu, a sli\u010dnu stvar radi i s jugoisto\u010dnim dijelom zida (vidljivo na planu u prilogu). Iz okru\u017eenog dijela grada isklju\u010duje i <\/span>jugozapadni dio, tj. dana\u0161nji park Gri\u010d, te \u2013 kona\u010dno \u2013<\/span>ostavlja otvorenu pretpostavku da izme\u0111u sjevernih vrata i vrata na vrhu Mesni\u010dke ulice (na planu u prilogu broj 2 i broj 13) <\/span>nije niti postojao zid!<\/strong> Mnogi su autori od tada upozorili na njene propuste, najzna\u010dajnije Vladimir Bedenko koji ukazuje na fortifikacijsku nelogi\u010dnost \u2013 prije svega u ostavljanju jednog ruba grada bez zidina, ali isto tako i \u010dinjenicom da bi po Nadi Klai\u0107 ispred zidina ostalo previ\u0161e relativno ravnog terena \u0161to bi neprijatelju omogu\u0107ilo lak\u0161u opsadu (tj. grad je sigurno ve\u0107 u startu iskoristio prirodni polo\u017eaj najbolje \u0161to je mogao).<\/span><\/p>\n

No, natrag na pitanje jugozapadnog dijela zidina koji problematiziraju gotovo svi autori<\/span>. Ne\u0161to druga\u010diju, ali sli\u010dnu, interpretaciju kao Klai\u0107 iznio je <\/span>Ivan Kampu\u0161<\/strong> koji tako\u0111er <\/span>isklju\u010duje Dugu ulicu, ali smatra da je zapadni zid i\u0161ao tako da je Demetrova ulica i gornji dio Mesni\u010dke ulice bio uklju\u010den u grad<\/strong>:<\/span><\/p>\n

… na osnovi suvremenih izvora znademo da su u drugoj polovini XVI st. zapo\u010deli opse\u017eni fortifilcadoni radovi, koji su na jugozapadnom dijelu promijeniti dotad poznati izgled utvr\u0111enog Gradeca. Spomenuti najstariji nacrt gradskih bedema i kula prikazuje izgled grada prije tih velikih radova. Naime, u prvoj polovini XVI st. utvr\u0111eni Gradec sli\u010di trokutu s vrhom kod Popova tornja. U to vrijeme njegovi bedemi okru\u017euju prirodnu uzvisinu bre\u017euljka Gradec, koja se na zapadu spu\u0161tala prema udolini kojom danas te\u010de Mesni\u010dka ulica, a malo \u0161iri usjek kojim je nekad tekao potok Medve\u0161\u010dak dijelio ju je na istoku od kaptolsko-biskupskog bre\u017euljka. Zbog toga je i zapadni zid tekao od Popova tornja Demetrovom ulicom i ivicom brda prema dana\u0161njoj Mesni\u010dkoj ulici do Gri\u010da, gdje se za obranu tog dijela nalazio i stari Mesni\u010dki toranj. Zid je tekao preko nedalekih starih Mesni\u010dkih vratiju do kule podignute u blizini crkvice bl. Djevice Marije i dalje na ju\u017eni zid i njime do isto\u010dnog rta iznad dana\u0161nje Duge ulice. Od tog rta zid je prolazio dana\u0161njom Opati\u010dkom ulicom … Tek 1557, kada je turska opasnost ponovo ozbiljno ugrozila njegov opstanak, pod op\u0107inskim rukovodstvom koje je preuzelo svu brigu da organizira radove, zahvaljuju\u0107i prikupljenom tridesetinskom novcu potrebnom za pla\u0107anje radnika, zanatlija i nabavu gra\u0111evinskog materijala, zapo\u010dinje velika izgradnja na jugo-zapadu, tj. na dotada najslabije utvr\u0111enom dijelu varo\u0161i<\/em> (Ivan Kampu\u0161, \u201eO utvr\u0111ivanju zagreba\u010dkog Gradeca 1557.-59,\u201c str. 313.).<\/p>\n

Stara Mesni\u010dka vrata … nalazila su se na dana\u0161njem Gri\u010du nedaleko samostana opatica, a to i suvremeni izvori potvr\u0111uju. Do njih se nalazio i stari Mesni\u010dki toranj, koji je, kao i vrata, dobio ime po op\u0107inskim mesnicama smje\u0161tenim na zapadnom dijelu varo\u0161i u njenoj \u010detvrtoj insuli. Uz toranj je prolazio zapadni gradski zid. Od najsjevernijeg dijela utvr\u0111enog Gradeca, Popova tornja, tekao je zid Demetrovom ulicom i ivicom brda prema Mesni\u010dkoj ulici do Gri\u010da, pa preko Mesni\u010dkog tornja i vratiju do kule smje\u0161tene u blizini crkvice B. D. Marije i dalje na ju\u017eni zid, zatim do isto\u010dnog rta iznad dana\u0161nje Duge ulice, pa dana\u0161njom Opati\u010dkom ulicom do sjevernog rta kod Popova tornja <\/em>(Ivan Kampu\u0161, \u201eO utvr\u0111ivanju zagreba\u010dkog Gradeca 1557.-59,\u201c str. 325.).<\/p>\n

Sli\u010dne stavove zauzeli su i Lelja Dobroni\u0107<\/strong> and Franjo Buntak<\/strong>, istaknuti istra\u017eiva\u010di zagreba\u010dke pro\u0161losti. Dok se Lelja Dobroni\u0107 sla\u017ee s lokacijom \u201estarih\u201c Mesni\u010dkih vrata negdje oko vrha Kapucinskih stuba (ili na platou Gri\u010da oko broja 1), Franjo Buntak donosi ne\u0161to druga\u010dije vi\u0111anje (ali se sla\u017ee s tezom o izmjenama zidina): Izgradnjom novih Mesni\u010dkih vrata nastala je, kako se \u010dini, u pogledu smjera gradskoga zida u 16. st. dva puta promjena. Istovremeno s gradnjom novih vrata podignut je, \u010dini se, i novi zid izme\u0111u njih i starih Mesni\u010dkih vrata na vrhu istoimene ulice<\/strong>, koja tada jo\u0161 nisu bila sru\u0161ena. Od novih vrata zid se dizao prema istovremeno sagra\u0111enoj Stivali\u0107evoj kuli u Visokoj ulici i zapadnim rubom te ulice tekao dalje prema sjeveroistoku, gdje se sastao sa starim krakom zida otprilike tamo gdje danas stoji zgrada Hrvatskoga prirodoslovnog muzeja. To je otprilike bio tijek gradskoga zida kakav vidimo na najstarijoj slici Zagreba iz 16. stolje\u0107a. Poslije se dogodila i druga promjena u obliku zida. Napu\u0161ten je bio zid izme\u0111u novih i starih Mesni\u010dkih vrata (koja su tada vjerojatno bila sru\u0161ena) i zid koji je i\u0161ao zapadnom stranom Mato\u0161eve ulice od Gri\u010da do Markove ulice, a sagra\u0111en novi zid izme\u0111u kule na Gri\u010du i novih Mesni\u010dkih vrata. <\/strong>Izgradnjom novih zidova i napu\u0161tanjem starih pro\u0161irio se prostor unutar gradskoga bedema. U nj su sada u\u0161li Gornji dio Mesni\u010dke ulice i Visoka ulica, pa je tako od sredine 16. st. nastala ve\u0107a mogu\u0107nost izgra\u0111ivanja i naseljavanja tih dviju do tada neza\u0161ti\u0107enih i vjerojatno jo\u0161 nenaseljenih prostora Gradeca. Kona\u010dnom izgradnjom gradskih zidova gornjogradsko naselje dobilo je trokutast oblik. Vrh trokuta bio je na sjevernoj strani u Opati\u010dkoj ulici kod Dvoranskoga pre\u010dca, gdje su se sastajali isto\u010dni i zapadni krak zida koji su \u010dinili stranice trokuta. Osnovica mu je bila ju\u017eni zid koji je tekao dana\u0161njim Strossmayerovim \u0161etali\u0161tem.<\/em> (Franjo Buntak, Povijest Zagreba<\/em>, str. 228 \u2013 229.).<\/p>\n

Takvoj interpretaciji suprotstavio se Vladimir Bedenko<\/strong> koji dr\u017ei da nije do\u0161lo do pove\u0107anja opsega Gradeca i da \u201enova\u201c Mesni\u010dka vrata nisu preba\u010dena s neke stare lokacije tijekom gradnje 1557. \u2013 1559. godine, ve\u0107 da su ostala na istoj lokaciji (ili spu\u0161tena malo ju\u017enije), samo su dodatno utvr\u0111ena i dora\u0111ena<\/strong>. Upu\u0107uje na pogre\u0161ku pri povezivanju \u201estarih\u201c Mesni\u010dkih vrata sa samostanom u parku Gri\u010d, jer je to pretpostavka koja se ne navodi eksplicitno. Iz perioda gradnje vrata sa\u010duvan je i registar u \u010dijem naslovu stoji …za gradnju i popravak velikih mesni\u010dkih vrata i velikog mosta istih i iskop<\/i><\/strong>… (V. Bedenko, \u201eZagreba\u010dki Gradec,\u201c str. 15). Za kraj Bedenko se poziva na popis stanara Gradeca iz 1368. godine te analiziraju\u0107i redoslijed popisivanja (u usporedbi s poznatim lokacijama stanovanja nekih spomenutih osoba) zaklju\u010duje kako nije do\u0161lo do ve\u0107ih promjena u opsegu Gradeca i zidina, jer kada bi grad bio manji nego nakon navodnih pregradnji nastale bi nelogi\u010dnosti i nedosljednosti u popisu (tj. ukoliko bi Mesni\u010dka vrata bila smje\u0161tena na vrhu Kapucinskih stuba, prema popisu ispada da je od jugoisto\u010dnog ugla grada pa do mjesta Kapucinskih stuba bilo gotovo vi\u0161e od dvadeset ku\u0107a<\/i> (B. \u0160kreblin, \u201eFortifikacije zagreba\u010dkog Gradeca\u201c) \u0161to Bedenko odbacuje i navodi argumente za\u0161to je nemogu\u0107e da bude toliko ku\u0107a). Sli\u010dan stav navodi i Dragutin Hirc<\/strong> (rukopis dugo godina \u010duvan u Dr\u017eavnom arhivu u Zagrebu, objavljen tek 2008. godine) koji ka\u017ee da su Mesni\u010dka vrata bila g.<\/em> 1557. tako tro\u0161na, da su ih morali obnoviti … i most pred vratima zamienili novim, \u0161irokim i jakim mostom. Iste godine nadkrili su i kulu na vratima, koja je stradala od po\u017eara<\/em> (D. Hirc, \u201eStari Zagreb,\u201c str. 59.).<\/p>\n

Kao kratki pregled za kraj mo\u017eemo sumirati tri glavne varijacije:<\/p>\n

1. Mesni\u010dka vrata na vrhu Kapucinskih stuba<\/strong> (i isklju\u010divanje cijele Mesni\u010dke ulice i Duge ulice kod nekih autora).<\/p>\n

2. Mesni\u010dka vrata na vrhu Mesni\u010dke ulice<\/strong> (pri \u010demu neki autori onda uklju\u010duju Dugu ulicu, ali logi\u010dno isklju\u010duju ostatak Mesni\u010dke ulice ispod vrata).<\/p>\n

3. Mesni\u010dka vrata na istom mjestu kroz cijelu povijest<\/strong> (tj. povr\u0161ina Gradeca ostaje nepromijenjena i zidine od 13. st. do ru\u0161enja imaju isti opseg).<\/p>\n

Oko ostatka zidina nije bilo ve\u0107ih problematika u historiografiji. Ne\u0107emo ulaziti u detalje i obja\u0161njavanja jer je sve bitno vidljivo u prilo\u017eenoj 2D rekonstrukciji Gradeca. Prvi nacrt Gradeca iz 16. stolje\u0107a prikazuje 10 pravokutnih kula, 2 polukru\u017ene, 2 stra\u017earnice na zidu ju\u017eno od Popovog tornja te 1 manju kulu na jugozapadnom rubu i 1 manju kulu na jugoisto\u010dnom rubu grada. Iako znamo za neke pogre\u0161ke (npr. da jedna kula koja je sa\u010duvana kao polukru\u017ena na prikazu ima pravokutni oblik) svejedno je ovaj prikaz najvrjedniji izvor za vizualizaciju fortifikacije Gradeca u 16. stolje\u0107u. On nam tako\u0111er donosi zanimljiv podatak da je ukupna du\u017eina zidina Gradeca \u201e991 korak\u201c (za usporedbu zidine oko Kaptola duge su \u201e540 koraka\u201c), a udaljenost od Kamenitih vrata do Kaptola iznosi \u201e162 koraka\u201c (L. Dobroni\u0107, \u201eStari planovi Zagreba,\u201c str. 6.).<\/p>\t\t\t\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t

\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t

Arheolo\u0161ka istra\u017eivanja<\/h2>\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t\t\t\t

Teza Nade Klai\u0107<\/strong> o zidu u Mato\u0161evoj ulici pobijena je arheolo\u0161kim istra\u017eivanjima koja nisu prona\u0161la ostatke zidine. Nadalje posebno nam je va\u017eno arheolo\u0161ko istra\u017eivanje na prostoru Mesni\u010dke ulice (na lokaciji \u201enovih vrata\u201c) te istra\u017eivanje na jugozapadnom dijelu, oko parka Gri\u010d.<\/p>

Iskapanja u Mesni\u010dkoj ulici dala su sljede\u0107e rezultate: U Mesni\u010dkoj ulici otvorene su dvije sonde \u2013 jedna ispred ku\u0107nih brojeva 16 i 14, na isto\u010dnoj strani, a druga na dijelu ulice ju\u017eno od prostora ispred ku\u0107nog br. 23. Pozicije su odabrane shodno prikazu na akvarelu Ludovika Bu\u017eana iz 1792., na kojem su vidljiva Mesni\u010dka vrata neposredno uz kapelu sv. Ivana Nepomuka. Kapela se nalazila na mjestu dana\u0161njega ku\u0107nog br. 12. …. Iskopom je ustanovljeno da sjeverni zid dana\u0161njeg ku\u0107nog br. 14 le\u017ei na gradskom bedemu, \u010diji se temelj prema zapadu prote\u017ee koso u odnosu na dana\u0161nju ulicu<\/strong> … Kao i na drugim lokacijama unutar Gornjega grada, potvr\u0111eno je da je bedem gra\u0111en od nepravilno pritesanih kamenih blokova polo\u017eenih na zdravicu … Vidljivo je da je zdravica sa sjeverne strane temelja plitka, dok s ju\u017ene strane nije bilo mogu\u0107e utvrditi njezinu razinu. \u0160irina temelja bedema se\u017ee od 2,10 do 2,20 m … Uz sam ogradni zid vrta ispod ku\u0107nog br. 23, vrlo plitko evidentirani su ostaci temelja bedema … Dakle, obje sonde na Mesni\u010dkoj ulici potvrdile su poziciju Mesni\u010dkih vrata na dijelu izme\u0111u ku\u0107nog br. Mesni\u010dka 14, 16 i parka ju\u017eno od ku\u0107nog br. Mesni\u010dka 23<\/strong><\/em> (Boris Ma\u0161i\u0107-Buga Pantlik, \u201eMesni\u010dka ulica,\u201c str. 274 \u2013 275.).<\/p>

Nedavna iskapanja na prostoru parka Gri\u010d urodila su velikim plodom \u2013 prona\u0111eni su ostaci dvije kvadratne kule i velikog kamenog zdanja koje ve\u0107ina povjesni\u010dara smatra ostacima \u201ekraljevskog dvora\u201c koji je izgra\u0111en 1335. godine. Uz pala\u010du prona\u0111eno je i groblje s po\u010detka 16. stolje\u0107a koje je vjerojatno bilo upravo na mjestu vrta nekada\u0161nje pala\u010de. U onovremenim se ispravama \u010desto uz pala\u010du navodi i kapelica Bla\u017eene Djevice Marije, \u0161to tako\u0111er odgovara ovom prostoru jer temeljem sa\u010duvanih ostataka goti\u010dkog prozora na stra\u017enjoj strani obli\u017enjeg Dr\u017eavnog hidrometeorolo\u0161kog zavoda znamo da je ovdje postojala kapelica. Kada na sve to dodamo i \u010dinjenicu da se na ovom podru\u010dju nikada nije gradilo, \u0161to mo\u017eemo povezati s time da je parcela bila u vlasni\u0161tvu kralja, dolazimo do zaklju\u010dka da je prona\u0111eni objekt sigurno kraljevska pala\u010da.<\/p>

Posljednji poznati stanovnik pala\u010de bio je herceg Ivani\u0161 Korvin (umire 1504. godine), a vjerojatno je pala\u010du ostavio pavlinima koji su u vlasni\u0161tvu\u00a0imali<\/span>\u00a0<\/span>obli\u017enju kulu (u prilog tome govori i njegov op\u0107enito blizak odnos s pavlinima). Na tom prostoru se sredinom 16. stolje\u0107a spominje pavlinski samostan, ali je on u lo\u0161em stanju te se njegovo kamenje koristi za gradnju \u201enovih\u201c Mesni\u010dkih vrata. Ne\u0161to kasnije, u 17. stolje\u0107u, na taj prostor dolaze kapucini. Do nas \u0107e ovaj prostor do\u0107i kao park na samom rubu Gradeca, a tek \u0107e arheolo\u0161ka istra\u017eivanja s po\u010detka ovog stolje\u0107a otkriti pravu povijest ovog, na izgled, mirnog i nezanimljivog kutka grada.<\/span><\/p>

Upitno je bilo i gdje se to\u010dno spajaju isto\u010dni i ju\u017eni zid Gradeca budu\u0107i da su dosta rano na ovaj prostor do\u0161li isusovci koji su puno gradili i pregra\u0111ivali. Arheolo\u0161ka istra\u017eivanja na prostoru dana\u0161nje Gornjogradske gimnazije otkrila su ostatke zidina ne\u0161to sjevernije od ju\u017enog zida gimnazije, tj. zgrada isusova\u010dke gimnazije \u201eoti\u0161la\u201c je malo prema jugu.<\/p>\t\t\t\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t<\/div>\n\t\t\t\t

\n\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t
\n\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t
\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\n\t\t\t\t\t\t\t\"Zagreb\"\t\t\t\t\t\t\t\t<\/a>\n\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t\t\t\t

Kretanje broja kraji\u0161kih postrojbi u Zagrebu<\/p>\t\t\t\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t<\/div>\n\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t<\/section>\n\t\t\t\t

\n\t\t\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t
\n\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t
\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\n\t\t\t\t\t\t\t\"Zagreb\"\t\t\t\t\t\t\t\t<\/a>\n\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t\t\t\t

Najstariji sa\u010duvani nacrt Zagreba, oko 1566. godine, Nicolo Angielini<\/strong>
Krmpoti\u0107, Ljudevit, ur.,\u00a0Izvje\u0161taji o utvr\u0111ivanju granica hrvatskog kraljevstva od 16. do 18. stolje\u0107a\u00a0<\/em>(Hannover, Karlobag, \u010cakovec: Nakladni zavod Hrvatski zapisnik, 1997), 220.<\/p>\t\t\t\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t<\/div>\n\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t<\/section>\n\t\t\t\t

\n\t\t\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t
\n\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t
\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\n\t\t\t\t\t\t\t\"Zagreb\"\t\t\t\t\t\t\t\t<\/a>\n\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t\t\t\t

Zagreb, 1639. godine, Johannes Ledentu<\/strong>
Krmpoti\u0107, Ljudevit, ur.,\u00a0Izvje\u0161taji o utvr\u0111ivanju granica hrvatskog kraljevstva od 16. do 18. stolje\u0107a\u00a0<\/em>(Hannover, Karlobag, \u010cakovec: Nakladni zavod Hrvatski zapisnik, 1997), 255.<\/p>\t\t\t\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t<\/div>\n\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t<\/section>\n\t\t\t\t

\n\t\t\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t
\n\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t
\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\n\t\t\t\t\t\t\t\"Zagreb\"\t\t\t\t\t\t\t\t<\/a>\n\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t\t\t\t

Zagreb, 1689. godine
<\/strong>Markovi\u0107, Mirko, Hrvatski gradovi na starim planovima i vedutama <\/em>(Zagreb: AGM, 2001), 31.<\/p>\t\t\t\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t<\/div>\n\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t<\/section>\n\t\t\t\t

\n\t\t\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t
\n\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t
\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\n\t\t\t\t\t\t\t\"Zagreb\"\t\t\t\t\t\t\t\t<\/a>\n\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t\t\t\t

Zagreb, 1729. (1738.) godine, M.A.Weiss<\/strong>
Krmpoti\u0107, Ljudevit, ur.,\u00a0Izvje\u0161taji o utvr\u0111ivanju granica hrvatskog kraljevstva od 16. do 18. stolje\u0107a\u00a0<\/em>(Hannover, Karlobag, \u010cakovec: Nakladni zavod Hrvatski zapisnik, 1997), 344. Preuzeto iz djela: Relatio germanica de statu limitum contra Turcas in Croatia\u00a0<\/em>(dostupno online<\/a>).<\/p>\t\t\t\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t<\/div>\n\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t<\/section>\n\t\t\t\t

\n\t\t\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t
\n\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t
\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\n\t\t\t\t\t\t\t\"Zagreb\"\t\t\t\t\t\t\t\t<\/a>\n\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t\t\t\t

Zagreb, 1792. godine, akvarel Ljudevita Bu\u017eana
<\/strong>Dobroni\u0107, Lelja, Slobodni i kraljevski grad Zagreb <\/em>(Zagreb: \u0160kolska knjiga, 1992. godina), 26.<\/p>\t\t\t\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t<\/div>\n\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t<\/section>\n\t\t\t\t

\n\t\t\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t
\n\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t
\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\n\t\t\t\t\t\t\t\"Zagreb\"\t\t\t\t\t\t\t\t<\/a>\n\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t\t\t\t

Gradec u 15. stolje\u0107u – opseg zidina prema teoriji Vladimira Bedenka
<\/strong>Herman, Nina, \u201eStanovanje na Gradecu u kasnom srednjem vijeku\u201c (dipl. rad., Filozofski fakultet u Zagrebu, 2013), 13.<\/p>\t\t\t\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t<\/div>\n\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t<\/section>\n\t\t\t\t

\n\t\t\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t
\n\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t
\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\n\t\t\t\t\t\t\t\"Zagreb\"\t\t\t\t\t\t\t\t<\/a>\n\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t\t\t\t

Gradec u srednjem vijeku – opseg zidina prema teoriji Nade Klai\u0107
<\/strong>Klai\u0107, Nada, Zagreb u srednjem vijeku<\/em> (Zagreb: Liber, 1982), 211.<\/p>\t\t\t\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t<\/div>\n\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t<\/section>\n\t\t\t\t

\n\t\t\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t
\n\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t
\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\n\t\t\t\t\t\t\t\"Zagreb\"\t\t\t\t\t\t\t\t<\/a>\n\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t\t\t\t

Tlocrt Gradeca (prema Bedenku) u odnosu na konfiguraciju tla
<\/strong>Bedenko, Vladimir, Zagreba\u010dki Gradec \u2013 ku\u0107a i grad u srednjem vijeku<\/em> (Zagreb: \u0160kolska knjiga, 1989), 112.<\/p>\t\t\t\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t<\/div>\n\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t<\/section>\n\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t<\/div>\n\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t<\/section>\n\t\t\t\t

\n\t\t\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t
\n\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t
\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\n\t\t\t\t\t\t\t\"Zagreb\"\t\t\t\t\t\t\t\t<\/a>\n\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t\t\t\t

Veduta Zagreba na cehovskoj majstorskoj svjedod\u017ebi iz 1796. godine\u00a0
<\/strong>Muzej Grada Zagreba 702<\/p>\t\t\t\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t<\/div>\n\t\t\t\t

\n\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t
\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\n\t\t\t\t\t\t\t\"Zagreb\"\t\t\t\t\t\t\t\t<\/a>\n\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t\t\t\t

Pogled na Zagreb s istoka 1860-ih
<\/strong>Kne\u017eevi\u0107, Snje\u0161ka, Zagreba\u010dki povijesni trgovi, parkovi i neke ulice<\/em> (Zagreb: \u0160kolska knjiga, 2020).<\/p>\t\t\t\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t<\/div>\n\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t<\/section>\n\t\t\t\t

\n\t\t\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t
\n\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t
\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t

Gradska vrata<\/h2>\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t\t\t\t

Kamena\/Kamenita vrata (porta lapidea<\/em>)<\/u><\/strong><\/p>

Podignuta u 13. stolje\u0107u kao jedini kolni ulaz u grad <\/b>\u2013 prvi put se spominju 1375. godine pod nazivom \u201evelika kamena vrata\u201c. Na prvom grafi\u010dkom prikazu iz 16. stolje\u0107a vidi se da Kamenita vrata jo\u0161 nisu natkrivena krovom. Njima je 1545. godine pridodan pokretni most\u00a0koji je bio neophodan za obranu budu\u0107i da su Kamenita bila glavna gradska vrata\u00a0<\/span>(iako se nekakav most spominje ve\u0107 1509. godine, \u0161to zna\u010di da je postojao i jarak, vjerojatno tada nije jo\u0161 bio pokretan). Ne\u0161to kasnije, 1555. godine, vrata \u0107e biti natkrita zajedno s ostalim gradskim ulazima, a dvije godine ranije dobit \u0107e i prilazne stube. Jedina su vrata koja su pre\u017eivjela do danas,<\/b> a to mogu zahvaliti navodnom \u010dudu koje se zbilo 31. svibnja 1731. godine, kada je slika Majke Bo\u017eje, koja se nalazila u stanu na katu, pre\u017eivjela te\u017eak po\u017ear. Budu\u0107i da je pre\u017eivljavanje umjetnine pripisano bo\u017eanskom \u010dudu slika je ubrzo nakon po\u017eara izlo\u017eena u prolazu Kamenitih vrata gdje i danas stoji. Izme\u0111u 1758. i 1760. godine vrata su renovirana te poprimaju dana\u0161nji oblik. P<\/span>o\u010detkom 20. stolje\u0107a<\/span>\u00a0u<\/span>malo su do\u017eivjela istu sudbinu kao i ostala gradska vrata, ali ih je Dru\u017eba \u201eBra\u0107a Hrvatskoga Zmaja\u201c spasila od ru\u0161enja.<\/span><\/p>

Poljska vrata\u0161ca\/Dverce (portella Civitatis campestris seu ad campum tendens)<\/strong><\/span><\/p>

Prvi puta se spominju ve\u0107 1266. godine. Slu\u017eila su kao izlaz u vrtove smje\u0161tene ispod samog Gradeca. Nije nam poznat prvotni izgled. Odli\u010dno se vide\u00a0na akvarelu Ljudevita Bu\u017eana\u00a0<\/span>iz 1792. godine. Sru\u0161ena su 1812. godine tijekom gradnje ju\u017ene promenade, dana\u0161njeg Strossmayerovog \u0161etali\u0161ta.<\/span><\/p>

Mesarska, tj. Mesni\u010dka vrata od 17. st. (porta carnificum)<\/strong><\/span><\/p>

Prvi puta se spominju 1334. godine. Kao \u0161to smo ve\u0107 spomenula ova su vrata daleko najproblemati\u010dnija \u0161to se ubikacije ti\u010de. Sr\u017e problema predstavlja polemika oko toga jesu li se \u201estara\u201c vrata nalazila na vrhu Kapucinskih stuba, odnosno na vrhu Mesni\u010dke ulice, ili su pak \u201estara\u201c vrata bila na istom mjestu kao i \u201enova\u201c (Mesni\u010dka ulica 14) samo su tijekom 16. stolje\u0107a renovirana. Izgradnja vrata vodila se izme\u0111u 1557. i 1559. godine te iz toga perioda imamo detaljne zapise iz kojih mo\u017eemo rekonstruirati svaki dan gradnje. Istovremeno je podignut novi most i jarak. Kao i Dverca poznata su nam iz akvarela Ljudevita Bu\u017eana iz 1792. godine. Sru\u0161ena su 1836. godine uz obrazlo\u017eenje da su nepotrebna.<\/p>

Nova vrata, tj. Opati\u010dka vrata od sredine 17. st. (nova porta)<\/strong><\/span><\/p>

Prvi spomen datira iz 1383. godine, a kako sam naziv govori izgra\u0111ena su ne\u0161to kasnije od ostalih vrata. Naziv Opati\u010dka vrata nastao je kasnije zbog blizine samostana klarisa (dana\u0161nji prostor Muzeja grada Zagreba). Vrata su sru\u0161ena 1839. godine prilikom gradnje sjeverne promenade.<\/p>

Mala sjeverna vrata\u0161ca, tj. Surove dverce<\/u><\/strong><\/p>

Nije poznato gdje su se to\u010dno nalazila i kako su nestala \u2013 jednostavno im se izgubio trag! O tome kada su podignuta isto ne znamo mnogo, samo da su kasnijeg postanka (kasni srednji vijek, a spominju se samo pet puta: 1397., 1398., 1429., 1438. i 1442. godine) i da su bila samo za pje\u0161ake. Na grafi\u010dkom prikazu iz 16. stolje\u0107a prikazana su mala isto\u010dna vrata u sklopu polukru\u017ene kule (za koju znamo da je bila na dana\u0161njoj adresi Opati\u010dka 10), pa se smatra kako je upravo to lokacija vrata koja su kasnije zazidana zbog osmanske opasnosti.<\/p>

Nepoznata \u0161esta vrata \u2013 jesu li uop\u0107e postojala?<\/u><\/strong><\/p>

Nedavna arheolo\u0161ka istra\u017eivanja otkriva su dvije kule i veliku gra\u0111evinu na jugozapadnom dijelu grada na prostoru parka Gri\u010d. Ve\u0107ina arheologa i povjesni\u010dara povezuje te objekte s dvije kule i kraljevskom pala\u010dom \u010dime je kona\u010dno rije\u0161en problem lokacije kraljevske pala\u010de na Gradecu, podignute oko 1335. godine. Me\u0111utim, otkri\u0107e lokacije pala\u010de otvorilo je novo pitanje. Naime, istovremeno s izgradnjom objekta kralj je od grada zatra\u017ei probijanje novih vrata uz pala\u010du koja su trebala bila dovoljno velika da kroz njih mo\u017ee pro\u0107i konj. Malo je vjerojatno da se ovaj navod odnosi na vrata Dverce budu\u0107i da ona nisu u blizini pala\u010de, \u0161to je neke povjesni\u010dare potaknulo na hipotezu o \u0161estim vratima (npr. Stjepan Krivo\u0161i\u0107, a njegovoj hipotezi se priklju\u010duje i V. Bedenko, \u201eZagreba\u010dki Gradec,\u201c str. 104.). Vrata se ne spominju na popisu 1429. godine, a osim spomena o gradnji imamo samo jo\u0161 jedan iz 1344. godine. Ostaje nepoznato gdje su bila, koja im je sudbina, jesu li i kada zazidana te, u kona\u010dnici, jesu li\u00a0\u0161esta vrata\u00a0<\/span>uop\u0107e ikada i postojala.<\/span><\/p>\t\t\t\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t<\/div>\n\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t<\/section>\n\t\t\t\t

\n\t\t\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t
\n\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t
\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t

Gradske kule<\/h2>\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t\t\t\t

Prvi nacrt Gradeca iz 16. stolje\u0107a prikazuje 10 pravokutnih kula, 2 polukru\u017ene, 2 stra\u017earnice na zidu ju\u017eno od Popovog tornja te 1 manju kulu na jugozapadnom rubu i 1 manju kulu na jugoisto\u010dnom rubu grada. Iako znamo za neke pogre\u0161ke (npr. da jedna kula koja je sa\u010duvana kao polukru\u017ena na prikazu ima pravokutni oblik) svejedno je ovaj prikaz najvrjedniji izvor za vizualizaciju fortifikacije Gradeca u 16. stolje\u0107u. Postoje jo\u0161 neke kule koje se spominju u dokumentima, ali ih ne mo\u017eemo to\u010dno locirati (vidi V. Bedenko, \u201eZagreba\u010dki Gradec,\u201c str. 82 \u2013 87.).<\/p>\t\t\t\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t<\/div>\n\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t<\/section>\n\t\t\t\t

\n\t\t\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t
\n\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t
\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t

\u010cetvrtaste kule<\/h2>\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t\t\t\t

Kula uz Kamenita vrata<\/u><\/strong><\/p>\n

Kula uz Kamenita vrata prvi se put spominje 1397. godine, a gotovo je sigurno dio obrambenog sustava jo\u0161 od 1260-ih godina. Debljina zidova iznosi oko 180 cm. Kula je natkrivena i ranije, a znamo da je 1556. godine dobila novi krov. Donji i srednji kat povezani su sa stambenim ku\u0107ama u blizini, dok se za gornji kat ne navodi vlasnik pa je vjerojatno slu\u017eio isklju\u010divo obrambenoj svrsi. U kulu se ulazilo vanjskim drvenim stubi\u0161tem (po jedan ulaz za svaki kat), kao i kod ostalih kula na Gradecu. Lelja Dobroni\u0107 zaklju\u010duje da kula nije nadogra\u0111ivana u visinu i da je dana\u0161nja visina njena originalna. Od 17. stolje\u0107a mo\u017eemo pratiti cijenu najma za kulu (posebno se isti\u010de primjerice obitelj Konjskih za koju imamo sa\u010duvan ugovor iz 1627. godine izme\u0111u Ga\u0161para Konjskog i Gradeca oko cijena najma), dok za ranija razdoblja za sada nemamo takve izvore.<\/p>\n

Kula Mesni\u010dkih vrata<\/u><\/strong><\/p>\n

Kao i sama vrata i obli\u017enju kulu prati puno nejasno\u0107a. N. Klai\u0107, I. Kampu\u0161 i L. Dobroni\u0107 smatraju da se kula najprije nalazila uz \u201estara\u201c Mesni\u010dka vrata, a da je kasnije preseljena na dana\u0161nje mjesto \u2013 Visoka ulica broj 22. V. Bedenko pak smatra da se kula oduvijek nalazila na tom mjestu. U vrijeme gradnje \u201enovih\u201c vrata (1557. \u2013 1559. godina) spominje se i gradnja nove kule te je izrekom navedeno da se gradi od temelja \u2013 da li je stara sru\u0161ena i podignuta nova na istom mjestu ili se stara kula sru\u0161ila i preselila s vratima, te, napokon, da li se spomenuta nova kula uop\u0107e odnosi na na\u0161u kulu u Visokoj? Ostaje nepoznanica.<\/p>\n

Kula se jasno vidi na prvom prikazu iz 16. stolje\u0107a, a posebno dobro na akvarelu Ludovika Bu\u017eana iz 1792. godine. Kasnije je pretvorena u privatni posjed te je 1931. godine ukomponirana u novi kompleks \u201ekraljevskog dvora\u201c (tj. tijekom pregradnje Pongratzovog dvora nakon \u0161to je posjed kupio Grad Zagreb).<\/p>\n

Kula uz Dverca, tj. Lotr\u0161\u010dak<\/u><\/strong><\/p>\n

Kula stoji vjerojatno jo\u0161 od sredine 13. stolje\u0107a, ali se prvi puta spominje 1462. godine. Originalno je imala dva kata, a tre\u0107i kat i vatrogasna promatra\u010dnica dodani su 1857. godine \u2013 takav izgled kula zadr\u017eava do dana\u0161njeg dana. Debljina zidova iznosi oko 195 cm. Na prikazu iz 16. stolje\u0107a kula ima dva kata, s po dva prozora, te je natkrivena krovom. Izgled kule se mo\u017ee vidjeti i na akvarelu iz 1792. godine \u2013 tada kula ima dva kata (gornji kat dva, donji jedan prozor), a na vrhu krova nalazi se i mali tornji\u0107 s baroknom lukavicom. Kule je nakon gubitka obrambene funkcije vi\u0161e puta adaptirana za stambenu uporabu, a kona\u010dni oblik dobit \u0107e u 19. stolje\u0107u (nakon vi\u0161e prijedloga rekonstrukcije). Zanimljivo je da kula originalno nije imala dana\u0161nje ime \u201eLotr\u0161\u010dak\u201c \u2013 ono je novijeg datuma. Oko 1650. godine u kulu je stavljeno zvono koje je nave\u010der upozoravalo da se vrata zatvaraju (\u201ecampana Lotranculorum\u201c, tj. \u201ezvono plja\u010dka\u0161a\u201c, koje je obavje\u0161tavalo po\u0161tene ljude da se upute ku\u0107i, a upozoravalo plja\u010dka\u0161e<\/span>). U zagreba\u010dkom govoru naziv je poprimio oblik \u201elotrija\u0161a\u201c, od \u010dega je vremenom nastao dana\u0161nji naziv Lotr\u0161\u010dak.<\/span><\/p>\n

Popov toranj<\/u><\/strong><\/p>\n

Za\u010detak kule mnogi vide u ispravi iz 1247. godine kojom kanonici mole kralja komad zemlje na Gradecu da i oni podignu svoju utvrdu u koju bi se sakrili ako ponovno do\u0111e do napada i provale Tatara. Neki povjesni\u010dari (Neven Budak, Vladimir Bedenko) tuma\u010de kako se kraljeva darovnica mo\u017eda odnosi na Medvedgrad jer kralj daruje \u010ditav bre\u017euljak za podi\u0107i zajedni\u010dku utvrdu (\u201ecastrum\u201c), a pojedini kanonici mogu podi\u0107i i svoje kule, za \u0161to na prostoru oko Popovog tornja nema mjesta. No, ovo se pitanje pak ve\u017ee uz ono koje zapo\u010dela jo\u0161 Nada Klai\u0107 \u2013 tj. je li Medvedgrad nastao prije ili nakon tatarske provale. U svakom slu\u010daju izvori svjedo\u010de da kula sigurno postoji od 13. st. nadalje, te da se zaista nalazi u vlasni\u0161tvu kanonika (od kuda i dolazi naziv \u201ePopov toranj\u201c, prvi put spomenut 1392. godine).<\/p>\n

Prema tuma\u010denjima dijela novije historiografije mogao bi Popov toranj zapravo biti brani\u010d-kula ranije manje zemljano-drvene utvrde koja se nalazila na ovom reljefno uzdignutom i dominantnom dijelu grade\u010dkog brda. Postoje\u0107e je utvr\u0111enje bilo u periodu podizanja kamenih zidina Gradeca inkorporirano u gradske fortifikacije. Popov toranj pritom je podignut kao brani\u010d-kula, a zate\u010deni su zemljani bedemi zamijenjeni novim kamenim. Prema takvim bi tuma\u010denjima ostatci zemljanih bedema koji se danas mogu vidjeti u podrumu Muzeja grada Zagreba mogli zapravo biti ostatak upravo ovog srednjovjekovnog utvr\u0111enja, a ne zidina iz 7. st.<\/span><\/p>\n

Nakon odlaska Celjskih s Gradeca (druga polovica 15. stolje\u0107a) nije najjasnije u \u010dijem je kula bila vlasni\u0161tvu \u2013 kanonici se povremeno \u017eale kralju da im je Gradec oduzeo kulu, a s druge pak strane Gradec se jednom prilikom \u017eali kralju da je krov kule propao i da naredi kanonicima da ga poprave. Godine 1588\/9. navodi se toranj kao \u201evelika kula blizu Novih vrata\u201c \u0161to jasno govori da je tada sigurno u posjedu Gradeca. \u010cini se logi\u010dnim da se kula kroz 16. stolje\u0107e nalazila pod upravom Gradeca jer je \u010dinila va\u017ean dio njihovog fortifikacijskog sustava pa je bilo neophodno da grad kontrolira sve kule i cjelokupne zidine u svrhu \u0161to bolje obrane od osmanske opasnosti. U 18. stolje\u0107u (1774. godine) grad se odrekao kule i predao je klarisama koje su u blizini <\/span>podigle svoj samostan. Zidine su debljine oko 205 cm, a tlocrt je tipi\u010dni romani\u010dki iz sredine 13. stolje\u0107a. Originalno je kula imala dva kata, a tre\u0107i je dodan 1903. godine (kada i zvjezdarnica). Kuli se pristupalo drvenim stubi\u0161tima izvana (ne postoje tragovi unutarnjeg stubi\u0161ta za komunikaciju izme\u0111u katova).<\/span><\/p>\n

Kula ju\u017eno od Kamenitih vrata ili \u201ekula Aleksandrove djece\u201c<\/u><\/strong><\/p>\n

Na isto\u010dnom zidu, ju\u017eno od Kamenitih vrata (danas adresa Jezuitski trg 4). U 17. stolje\u0107u ukomponirana je u kompleks isusova\u010dkog samostana (isusovci dolaze 1606. godine) u jednom od gra\u0111evinskih zahvata 1650-ih godina. Kula se danas izvana jedva primje\u0107uje (viri svojim sjevernim zidom prema ku\u0107i u Habdeli\u0107evoj ulici), a nalazi se na sjeveroisto\u010dnom dijelu isusova\u010dkog kompleksa. Podignuta je ve\u0107 sredinom 13. stolje\u0107a, a debljinom zidova (gotovo 2 metra) i tlocrtno veoma nalikuje na ostale \u010detverokute kule (Lotr\u0161\u010dak, Popov toranj i kula Kamenitih vrata).<\/p>\n

Kula na jugoisto\u010dnom dijelu isusova\u010dkog kompleksa<\/u><\/strong><\/p>\n

Tlocrtu kule otkriven je na tlocrtu jugoisto\u010dnog ugla ju\u017enog samostanskog dvori\u0161ta isusova\u010dkog <\/span>samostana. Kako Lelja Dobroni\u0107 navodi <\/span>na ve\u0107ini tlocrta ozna\u010deno je da je vanjske zidove (na gradskim bedemima) <\/em>imala <\/em>deblje, a unutra\u0161nje (prema dvori\u0161tu) tanje. Vjerojatno je imala samo prizemlje, jer u tlocrtu prvoga kata nije unesena. Ona vi\u0161e ne postoji, ali su se kod nedavne adaptacije u zemlji vidjeli njezini temelji<\/strong><\/em> (L. Dobroni\u0107, <\/span>Zagreba\u010dki Kaptol i Gornji grad<\/em>, str. 230.). Vidi se na prvom prikazu Gradeca iz 16. stolje\u0107a gdje je ucrtana kao znatno ni\u017ea od ostalih kula<\/b>. Nekakva niska gra\u0111evina, vjerojatno kula, mo\u017ee se vidjeti na grafici Josipa Szemana iz 1822. godine.<\/span><\/p>\n

Pavlinska kula na sjeverozapadu parka Gri\u010d<\/u><\/strong><\/p>\n

Kula je otkrivena u nedavnim arheolo\u0161kim istra\u017eivanjima neposredno uz stambeni objekt. Budu\u0107i da ovaj, jo\u0161 uvijek postoje\u0107i, stambeni objekt nevjerojatno podsje\u0107a na kulu neki su ga raniji autori poistovje\u0107ivali s pavlinskom kulom. Kula se spominje 1447. godine u vlasni\u0161tvu grada. Od 1473. godine nalazila se u vlasni\u0161tvu pavlina te \u0107e po njima dobiti ime. Pavlini su se obvezali na redovno odr\u017eavanje i ustupanje kule gradu u slu\u010daju opasnosti, a zauzvrat dobili pravo u njoj prodavati vino gra\u0111anima. Tijekom 16. stolje\u0107a dodane su joj rupe za topove. Shematski tlocrt ucrtan je na nacrtu iz 1776. godine, zajedno s poru\u0161enom kulom na jugozapadnom uglu Gri\u010da, uz oznaku Gradske kule koje slu\u017ee ocima kapucinima <\/em>(L. Dobroni\u0107, Zagreba\u010dki Kaptol i Gornji grad, str. 190.; nacrt dostupan u: Artur Schneider, \u201ePerivoji, vrtovi i \u0161etali\u0161ta u starom Zagrebu,\u201c Narodna starina<\/em> 8\/20 (1929), str. 172). Kapucini se nalaze na prostoru Gri\u010da od 17. stolje\u0107a i izme\u0111u 1618. i 1625. godine od grada dobivaju kulu. Ostaci kule danas su<\/span> <\/span>vidljivi u parku Gri\u010d nakon zavr\u0161etka konzervatorskih radova.<\/span><\/p>\n

Kula na jugozapadnu parka Gri\u010d<\/u><\/strong><\/p>\n

Kula je otkrivena u nedavnim arheolo\u0161kim istra\u017eivanjima u parku Gri\u010d. U opisima njenog smje\u0161taja navodi se kraljevsko zemlji\u0161te, \u0161to dodatno potvr\u0111uje tezu o kraljevskoj pala\u010di. Ve\u0107 u 15. stolje\u0107u nalazi se u privatnom vlasni\u0161tvu i navodi se kako je bila smje\u0161tena uz sam zid. Vidi se na prvom prikazu Gradeca iz 16. stolje\u0107a gdje je ucrtana kao znatno ni\u017ea od ostalih kula (L. Dobroni\u0107, Kaptol i Gornji grad \u2013 nekada i danas, str. 190.; nacrt dostupan u: Artur Schneider, \u201ePerivoji, vrtovi i \u0161etali\u0161ta u starom Zagrebu,\u201c Narodna starina<\/em> 8\/20 (1929), str. 172). Ostaci kule su danas vidljivi u parku Gri\u010d nakon zavr\u0161etka konzervatorskih radova.<\/p>\t\t\t\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t<\/div>\n\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t<\/section>\n\t\t\t\t

\n\t\t\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t
\n\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t
\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t

Polukru\u017ene kule<\/h2>\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t\t\t\t

Postoje samo tri polukru\u017ene kule za koje znamo gdje su bile, a od toga je samo jedna pre\u017eivjela do danas. Ne spominju se prije 16. stolje\u0107a pa se pretpostavlja da su gra\u0111ene kasnije nego \u201eglavne\u201c \u010detverokutne kule.<\/p>

Polukru\u017ena kula u Demetrovoj ulici 7<\/u><\/strong><\/p>

Na najranijem prikazu grada iz 16. stolje\u0107a ta je kula krivo prikazana kao pravokutna (\u0161to znamo budu\u0107i da je rije\u010d o jedinoj polukru\u017enoj kuli koja je pre\u017eivjela do danas). Uklopljena je u pala\u010du Baltazara Magdaleni\u0107a koja je izgra\u0111ena 1754. godine te se mo\u017ee i danas dobro vidjeti iz Demetrove ulice.<\/p>

Polukru\u017ena kula u Opati\u010dkoj ulici 10<\/u><\/strong><\/p>

Ova kula vidi se jo\u0161 na prikazu Gradeca iz 16. stolje\u0107a te je posebno zanimljiva zato \u0161to je autor te karte unutar kule ucrtao Mala sjeverna vrata\u0161ca, tj. Surove dverce, pa se pretpostavlja da su se ova pje\u0161a\u010dka vrata nalazila u sklopu kule. Nakon obnove 1748. godine je prepu\u0161tena na upotrebu i stanovanje Josipu Magdi\u0107u (1749. godine, najamnina 1 zlatnik godi\u0161nje) koji je bio vlasnik obli\u017enje ku\u0107e. Ne\u0161to kasnije, u prvoj polovini 19. stolje\u0107a, vlasnica ku\u0107e i kule postaje Ana Paravi\u0107. Ona je 1838. godine predlo\u017eila gradu ru\u0161enje kule tijekom svojih radova na ku\u0107i budu\u0107i da ures, sklad i red upravo nagovaraju da spomenuta kula, poput drugih gradskih kula, za ve\u0107i ukras bude dovedena u pravilan red i niz ku\u0107a … tako veliko zidano zdanje, koje str\u0161i iz niza susjednih ku\u0107a, treba svesti u pravilnu liniju<\/em> (L. Dobroni\u0107, Zagreba\u010dki Kaptol i Gornji grad, str. 256). Grad je prijedlog prihvatio i odobrio prodaju kule za 100 forinti (cijena najamnine na godinu dana svih gradskih kula je bila 1 zlatnik godi\u0161nje) te je ubrzo kula sru\u0161ena.<\/p>

Polukru\u017ena kula u sklopu isusova\u010dke gimnazije <\/u><\/strong><\/p>

Isusovci su do\u0161li na prostor gimnazije 1606. godine, zauzev\u0161i prostora starijeg dominikanskog samostana (koji su ondje bili od 1473. do 1592. godine kada odlaze zbog straha od Osmanlija). Kompleks se brzo popravljen te su isusovci ve\u0107 1607. godine zapo\u010deli odr\u017eavati nastavu. U blizini kompleksa nalazila se i polukru\u017ena kula koja \u0107e ubrzo na\u0107i svoju primjenu. Naime, ve\u0107 dvije godine nakon po\u010detka rada gimnazije bilo je potrebno pove\u0107ati broj prostorija (\u201escholas\u201c) za u\u010denike te stoga: k onim trima, koje su ve\u0107 postojale<\/em> (misli se na prostorije za u\u010denike, op. a.), dodana je ove godine \u010detvrta, u kojoj mladi\u0107i izabrani iz sintakse (tj. \u010detvrtog razreda) i bogatiji znanjem po\u010deli su u\u010diti pravila poetike (peti razred) u gornjem dijelu one kulice<\/strong>, koja izme\u0111u tzv. Malih vrata (Dverce) i zgrade na\u0161ih \u0161kola<\/strong>, uklju\u010dena u gradski bedem, otvara prekrasan vidik na tijek Save i ravnicu polja, tako da milinom svog polo\u017eaja dosti\u017ee naslade <\/em>muza <\/i>(L. Dobroni\u0107, \u201eStara zgrada zagreba\u010dke Klasi\u010dne gimnazije,\u201c str. 33). Kula se mo\u017ee vidjeti na akvarelu Ludovika Bu\u017eana iz 1792. godine i grafici Josipa Szemana iz 1822. godine. Ne znamo kada je to\u010dno nestala, ali je ve\u0107 1850. godine nema.<\/p>\t\t\t\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t<\/div>\n\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t<\/section>\n\t\t\t\t

\n\t\t\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t
\n\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t
\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t

Zaklju\u010dak<\/h2>\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t\t\t\t

Mo\u017eemo zaklju\u010diti kako je zagreba\u010dki Gradec tijekom 16. stolje\u0107a bio va\u017ean fortifikacijski \u010dimbenik obrane Kraljevstva. Najve\u0107i problem gra\u0111anima predstavljao je manjak sredstava za odr\u017eavanje zidina te \u010dinjenica da zidine nisu gra\u0111ene za ratovanje vatrenim oru\u017ejem. Rije\u010d je, naime, o tipi\u010dnim srednjovjekovnim kamenim zidinama 13. stolje\u0107a, pa ih je stoga trebalo adaptirati koliko je to bilo mogu\u0107e. Cijelo stolje\u0107e (a i ona ranija) Gradec se mu\u010di s financijskim problemima, nema novaca za popravak zidina, a uz to gubi sve vi\u0161e stanovnika zbog osmanske opasnosti. Do direktnog napada na sam grad nikada nije do\u0161lo, ali je strah bio sveprisutan. \u0160to se samih zidina, kula i vrata ti\u010de nema ve\u0107ih nejasno\u0107a osim jugozapadnog ugla grada oko kojeg se jo\u0161 uvijek vode polemike \u2013 gdje je zapravo bio kraj, jesu li Mesni\u010dka vrata stajala na istom mjestu ili su preseljena u 16. stolje\u0107u? Velik dio kula ne mo\u017eemo locirati, a posebno se to odnosi na zapadni zid Gradeca na kojem znamo za samo jednu polukru\u017enu kulu, a sude\u0107i prema grafi\u010dkim prikazima trebalo bi ih biti vi\u0161e. Nestanak osmanske opasnosti krajem 16. stolje\u0107a i pomicanje granice Habsbur\u0161ke Monarhije dalje na istok omogu\u0107io je gradu da ponovno o\u017eivi.<\/p>

Vremenom su sva gradska vrata, osim Kamenitih, sru\u0161ena. Sli\u010dna sudbina do\u010dekala je i ve\u0107inu kula \u2013 ako nisu sru\u0161ene onda su uglavnom adaptirane u kasnije stambene objekte. Iznimku \u010dine glavne kule (kula Kamenitih vrata, Lotr\u0161\u010dak, kula Mesni\u010dkih vrata i Popov toranj) koje su pre\u017eivjele sve do danas, ali uz pojedine preinake. Zidine su tako\u0111er vremenom poru\u0161ene i poslu\u017eile su za temelje kasnijih gra\u0111evina (takav primjer mo\u017ee se najbolje vidjeti u Muzeju grada Zagreba, gdje je u sklopu izlo\u017ebenog prostora ostavljeno in situ<\/em> nalazi\u0161te starih gradskih bedema koji su ukomponirani u kasniji samostan klarisa). Cijelo 16. stolje\u0107e bilo je vrijeme \u201epre\u017eivljavanja\u201c Gradeca, borba za dobivanje novca za naoru\u017eanje i popravak zidova, pun molbi za pomo\u0107, ali \u010desto i pritu\u017ebi na pona\u0161anje vojnika koji su do\u0161li kao pomo\u0107! U sljede\u0107im stolje\u0107ima Gradec \u0107e postepeno potpuno odbaciti svoj \u201esrednjovjekovno-ranonovovjekovni pla\u0161t\u201c \u010dime \u0107e se simboli\u010dki otvoriti prema \u0161irenju i nagloj urbanizaciji koja \u0107e vremenom ovaj mali gradi\u0107 pretvoriti u najve\u0107i grad Hrvatsko-slavonskog Kraljevstva.<\/p>\t\t\t\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t<\/div>\n\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t<\/section>\n\t\t\t\t

\n\t\t\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t
\n\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t
\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t\t\t\t

Literatura:<\/u><\/b><\/p>