{"id":1693,"date":"2020-03-29T17:55:46","date_gmt":"2020-03-29T15:55:46","guid":{"rendered":"https:\/\/vojnakrajina.ffzg.unizg.hr\/?page_id=1693"},"modified":"2022-07-05T15:37:32","modified_gmt":"2022-07-05T13:37:32","slug":"bela","status":"publish","type":"page","link":"https:\/\/vojnakrajina.ffzg.unizg.hr\/en\/bela\/","title":{"rendered":"Bela"},"content":{"rendered":"
\n\t\t\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t
\n\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t
\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t

Bela<\/span><\/font><\/h2>\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t

Slavonian Frontier<\/h2>\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t\t\t\t

Author:\u00a0<\/strong>Nikola Ostoj\u010di\u0107
(\u00a92019.)<\/p>\t\t\t\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t<\/div>\n\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t<\/section>\n\t\t\t\t

\n\t\t\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t
\n\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t
\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t\t\t\t

Iako nevjerodostojan, prvi spomen Bele, smje\u0161tene ju\u017eno od dana\u0161njeg istoimenog mjesta, nalazimo 1163. godine. U dokumentima, prvi pouzdani spomen nalazimo 1275. godine u kojem se ona spominje kao sjedi\u0161te ivanovaca, u vezi s opatom Margaritom koji je njezin poglavar (frater Margarita preceptor de Bela<\/em>) \u010dime se zaklju\u010duje kako je sagra\u0111ena u drugoj polovici XII. stolje\u0107a kao utvr\u0111eno sjedi\u0161te velikog posjeda ivanovaca na sjevernim obroncima Ivan\u0161\u010dice koji je u njihovom vlasni\u0161tvu najkasnije od 1209. godine. U njihovim rukama plemi\u0107ki se grad nalazi do 1434. (uz iznimku protupravnog gospodarenja slavonskog bana Henrika II. Velikog Gisingovca). Od 1434. godine kao gubernator Vranskog priorata grad preuzima hrvatski ban Matko Talovac, a poslije njega grofovi Celjski (1445. \u2013 1456.) da bi Belu nakon smrti Hermana II. naslijedila Katarina Brankovi\u0107 te ju prodala 1460. biv\u0161em celjskom vojskovo\u0111i i slavonskom banu Ivanu Vitovcu te posljedi\u010dno i njegovim sinovima za kojih Bela 1481. stradava u po\u017earu. Oni je obnavljaju te dr\u017ee sve do 1488. kada ju zbog pobune u ime kralja, zaposjeda Jakov Sekelj iako je Bela trebala pripasti Korvinovom sinu Ivani\u0161u kao i druge Vitov\u010deve utvrde u Zagorju \u0161to je Sekelj odbijao zbog nepodmirenih dugova. Za otplatu dugova Ivani\u0161 1494. umjesto 16000 florena daje Sekelju Vinicu, Trako\u0161\u0107an i Kamenicu dok mu je Sekelj prepustio Belu i druge utvrde nekada\u0161nje Zagorske grofovije. Ona je izme\u0111u 1497. i 1500. u rukama Korvina kada ju ovaj prepu\u0161ta u zalog od 5600 florena svojim sljedbenicima grofovima Ladislavu, Tomi i Franji Petheo de Gerseu koji \u0107e ju napustiti prije 1653. kada se Bela spominje kao ru\u0161evina (dirutum castrum<\/em>). Iz perioda 17. stolje\u0107a, 1606. postoji detaljan opis grada u kojem se navodi da je unutar bedema i brani\u0161ta stajala kula. Osim kule, u unutra\u0161njosti grada spominju se zgrade blagovaonice, kuhinje, kupaonice i podrum, a navodi se i kamen s uklesanim krizom kao simbolom kri\u017earskog reda.<\/p>\t\t\t\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t

\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\"Bela\"\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t\t\t\t

Kretanje broja kraji\u0161kih vojnika u utvrdi Bela<\/strong><\/p>\t\t\t\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t

\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t\t\t\t

Povodom tog napu\u0161tanja srednjovjekovne utvrde ona se u narodu po\u010dinje nazivati Pustom Belom. Pripadnici obitelji Petheo vrlo vjerojatno su 1605., kao \u0161to je uklesano iznad ulaza, sagradili i Belu I.\/Podbelu, ka\u0161tel podno ru\u0161evina belskoga plemi\u0107koga grada. Mogu\u0107e je da ova godina ukazuje samo na pregradnju, a ne na izgradnju utvrde. Opis Podbele nalazimo 1607. kada se navodi kako ima dva krila, u sredini visoki toranj, na kutovima \u010detiri obrambene kule, uokolo \u0161ance, a prema glavnom ulazu nad kojim se nalazio toranj bio je pokretni most. Samo belsko vlastelinstvo bilo je tra\u017eeno od Korvinove udovice Beatrice Frankopan i njezinog drugog supruga markgrofa Jurja Brandebur\u0161kog , ali je ono do 1728. ostalo u vlasni\u0161tvu obitelji Petheo de Gerse kada je preminuo Ivan te je 1730. nakon spora izme\u0111u udovice Barbare Falussy i kraljevskog fiska pripalo potonjem. Fisk ga poklanja velika\u0161koj obitelji Palffy, a 1740. Karlo VI. ga prodaje grofu Ladislavu Erdodyju Novomarofskom za 80000 forinti \u010dime je Ladislav stvorio posjed s obje strane Ivan\u0161\u010dice, teritoriju nekada\u0161njeg grebengradskog i belsko \u2013 ivane\u010dkog vlastelinstva. Podbela je upravo u 18. stolje\u0107a bila adaptirana u dvorac. Erdodyji neposredno u blizini ka\u0161tela grade barokni dvorac Belu II. s dvije okrugle kule na vanjskome pro\u010delju. Godine 1817. belsko \u2013 ivane\u010dko vlastelinstvo vra\u0107eno je potomcima prija\u0161nje obitelji po \u017eenskoj nasljednoj liniji. U podijeli koja je uslijedila vlastelinstvo se dijeli obiteljima Josipovi\u0107, Lovin\u010di\u0107 i Baraba\u0161a da bi od 1858., odnosno 1879. barun Ivan O\u017eegovi\u0107 kupio cijelo vlastelinstvo i stvorio veleposjed obitelji O\u017eegovi\u0107 kojeg su \u010dinila dva dvorca, kapela sv. Marije s grobovima obitelji te gospodarske zgrade izme\u0111u. U njihovom posjedu ka\u0161tel ostaje do 1946. kada je nacionaliziran, a dvorac do 1953. kada je prodan. Danas je to masivna jednokatna kamena gra\u0111evina izdu\u017eenog pravokutnika, sa sna\u017enim trokatnim tornjem ispred glavnog, zapadnog pro\u010delja dvorca. Okru\u017eena je obrambenim kamenim zidom s 4 ugaone cilindri\u010dne kule, koji zatvara manje dvori\u0161te. Na jugozapadnom dijelu dvorca uz ugaonu kulu je u 18. st. prigra\u0111ena prizemna stambena gra\u0111evina s dvostrukim lukovima nad jarkom s vodom. U 19. st. dolazi do nekih promjena kada se povisuje toranj, mijenjanju se prozorski otvori i neki detalji pro\u010delja \u0161to svjedo\u010di o utjecaju romantizma.<\/p>

Pusta Bela sagra\u0111ena je na glavici s triju strana strmog brda, na sjevernim padinama isto\u010dnog zavr\u0161etka sredi\u0161njeg dijela Ivan\u0161\u010dice na oko 375 metara visine. Pristup utvrdi bio je mogu\u0107e samo sa sjevera. Utvrda je u tlocrtu imala oblik trapeza, sjeverni zid od 32m, isto\u010dni od 37, ju\u017eni 39 i zapadni od 36 metara. U sredi\u0161tu se nalaze kru\u017ene gra\u0111evine, vjerojatno ostaci brani\u010d-kule za \u010dije postojanje znamo iz opisa 1605. godine. Utvrda se sastojala od samostoje\u0107e kvadratne\/pravokutne glavne kule u sredi\u0161tu utvrde opisane 1606. godine, zidanog i barem dvorazinskog palasa u zapadnom dijelu utvrde s trima prostorijama u prizemlju i kvadratne\/pravokutne kule podignute ulazne na sredini zapadnog obrambenog zida. Danas na povr\u0161ini nisu vidljivi ostaci drugih gra\u0111evina izuzev okruglog uleknu\u0107a u zemlji nastalog uru\u0161avanjem svodova nekada\u0161nje cisterne i tragova \u010detvrtastih greda na unutra\u0161njem pro\u010delju ju\u017enog zida koji ukazuju na mogu\u0107e postojanje unutra\u0161njih drvenih gra\u0111evina u tom dijelu dvori\u0161ta. Sve do 2004. godine vanjski obrambeni zidovi na pojedinim mjestima su bili o\u010duvani u gotovo izvornoj visini, no do\u0161lo je do uru\u0161avanja tla pa su na ju\u017enoj strani ostali najbolje o\u010duvani, visoki \u010dak i preko 8 metara. Sama utvrda se svrstava u gorske plemi\u0107ke gradove sagra\u0111ene na kamenim vrhovima sto\u017eastog oblika tijekom XIII. I XIV. stolje\u0107a u razdoblju romanici. Na utvrdi nisu vr\u0161ena arheolo\u0161ka istra\u017eivanja niti gra\u0111evinska sanacija.<\/p>

Ka\u0161tel Podbela\/Bela I. je kasnorenesansni ka\u0161tel sagra\u0111en kao pravokutna utvrda s 4 manje okrugle kule na uglovima i trokatnom pravokutnom ulaznom brani\u010d-kulom na sredini zapadnog obrambenog zida. Nalazi se u dana\u0161njem naselju Bela na podru\u010dju Novog Marofa na apsolutnoj visini od 200m. Veli\u010dina ka\u0161tela iznosila je okvirno 41x31m, a unutar obrambenih zidova smje\u0161tena je masivna jednokatnica pravocrtnog tlocrta, oslonjena zapadnim pro\u010deljem na brani\u010d-kulu. Ka\u0161tel je okru\u017een plitkim obrambenim jarkom, a do Prvog svjetskog rata tamo se nalazi i drveni most. Sredi\u0161nji dio ka\u0161tela dobro je o\u010duvan, dok su obrambene kule djelomi\u010dno uru\u0161ene. Ka\u0161tel je kao \u0161to je ve\u0107 spomenuto ili sagra\u0111en ili obnavljan oko 1605. godine, a ponovno se obnavlja u 18. stolje\u0107u kada je na SZ okruglu kulu i dio bedema naslonjena visoka prizemna pravokutna gra\u0111evina, koja je premostila obrambeni jarak dvama lukovima. Cijeli se kompleks u 19. st. ure\u0111uje u stilu historicizma te je tada ulazna kula povi\u0161ena za jednu razini, a stari uzi prozori zamijenjeni su dana\u0161njim ve\u0107im. Bela I. se svrstava u skupinu nizinskih renesansnih ka\u0161tela talijanskog tipa koje se grade u 15. i 16. stolje\u0107u.<\/p>

Za kraj valja spomenuti da se uz utvrde vezu i dvije legenda. Prva govori kako su u Beli templari skrivali engleskog kralja Rikarda Lavljeg Srca na njegovu povratku iz Tre\u0107eg kri\u017earskog rata, no pitanje je li utvrda tada uop\u0107e izgra\u0111ena. Druga legenda pak spominje mjesto iza novog dvorca gdje je u srednjem vijeku za vrijeme jednog dana spaljeno 60 vje\u0161tica.<\/p>\t\t\t\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t

\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t\t\t\t

Literatura:<\/u><\/p>