{"id":1711,"date":"2020-03-29T18:13:25","date_gmt":"2020-03-29T16:13:25","guid":{"rendered":"https:\/\/vojnakrajina.ffzg.unizg.hr\/?page_id=1711"},"modified":"2022-07-05T15:37:13","modified_gmt":"2022-07-05T13:37:13","slug":"bisag","status":"publish","type":"page","link":"https:\/\/vojnakrajina.ffzg.unizg.hr\/en\/bisag\/","title":{"rendered":"Bisag"},"content":{"rendered":"
\n\t\t\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t
\n\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t
\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t

Bisag<\/span><\/font><\/h2>\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t

Slavonian Frontier<\/h2>\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t\t\t\t

Author:\u00a0<\/strong>Nikola Ostoj\u010di\u0107
(\u00a92019.)<\/p>\t\t\t\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t<\/div>\n\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t<\/section>\n\t\t\t\t

\n\t\t\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t
\n\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t
\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t\t\t\t

Bisag<\/strong> \u2013 na jugu Vara\u017edinske \u017eupanije nedaleko od Svetog Ivana Zeline smje\u0161teno je selo koje se razvilo tijekom srednjeg vijeka kao podgra\u0111e istoimene utvrde, danas ru\u0161evine 1,5 km SZ od sela uz lijevu obalu Lonje na nadmorskoj visini od 140 metara. Ono je bilo sve do 1848. sjedi\u0161te istoimenog vlastelinstva. Ne zna se vrijeme izgradnje ni naru\u010ditelja, no pretpostavlja se da ga gradi plemi\u0107ka obitelji Bisa\u0161ki (de Bykzad\/Bikszadi) u \u010dijim se rukama nalazio posjed i kasnije vlastelinstvo od 1328. godine.<\/p>\t\t\t\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t

\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\"Bisag\"\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t\t\t\t

Kretanje broja kraji\u0161kih vojnika u utvrdi Bisag<\/strong><\/p>\t\t\t\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t

\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t\t\t\t

Utvrda je u njihovom posjedu sve do 1478. kada umire Petar koji ju ostavlja sestri Ani, udovici Nikole IV. Ka\u0161telanovi\u0107a. Bisag je od 15. st. najbitnije obrambeno upori\u0161te uz Lonju, a u 16. i 17. st. je kastrum u kojem se odvija intenzivan \u017eivot. U rukama Ka\u0161telanovi\u0107a ostaje sve do 1620. godine, kada umire Ivan VI., posljednji mu\u0161ki potomak obitelji. Za vrijeme uprave navedene obitelji Bisag je u sastavu Zagreba\u010dke kapetanije Slavonske krajine te ima istaknutu obranu u vrijeme osmanske agresije. Nakon navedenog razdoblja hrvatsko \u2013 ugarski kralj Ferdinand II. daruje Bisag svom komorniku i kasnije hrvatsko \u2013 dalmatinsko \u2013 slavonskom banu Jurju V. Zrinskom. Njegovi potomci vladaju sve do Zrinsko \u2013 frankopanske urote 1671. kada ga preuzima Kraljevska komora kao \u0161to je bio slu\u010daj i s ostalim posjedima Zrinskih. Uskoro dolazi u posjed plemi\u0107kih obitelji Gereczy de Gerecz i Rattkay, nakon \u010dega ga u nepoznatim okolnostima naslje\u0111uje Baltazar Pata\u010di\u0107 iz grofovskog ogranka te obitelji. U rukama njegovih potomaka Bisag je do 1746. kada je prepu\u0161ten Antunu Jankovi\u0107u u zamjenu za njegov udio na posjedu Martijanec. Za Jankovi\u0107eve uprave nad Bisagom upravitelj (\u0161pan) Bisaga je Bla\u017e Kadoi\u0107 koji je u vrijeme selja\u010dke bune 1755. bio na \u010delu lonjske skupine ustanika te je 2. o\u017eujka zaposjeo Bisag. Pobunjeni seljaci pale ve\u0107inu plemi\u0107kih kurija u okolici, ali je sam Bisag ostao po\u0161te\u0111en jer je \u010duvan \u201eza svetlu Kralicu\u201c (Mariju Tereziju) iako prema Kr\u010deli\u0107u se navodi kako Bisag nije spaljen jer su osamnaestorica susjednih plemi\u0107a jednoselaca gotovo bez borbe rastjerali ustanike koji su tih dana pijan\u010devali. Regan misli kako je uzrok toj \u201epo\u0161tedi\u201c Bisaga te\u017enja da ustanici ovladaju \u010dvrstim upori\u0161tem iz kojeg bi pru\u017eali otpor. Kako bilo, 4. o\u017eujka Bisag je prepu\u0161ten kraljevskoj vojsci pod vodstvom podbana Raucha koji organizira prijeki sud gdje ubija Kadoi\u0107a, a Bisag vra\u0107a pravom vlasniku, Antunu Jankovi\u0107u. Nakon njegove smrti 1765. Bisag je u vlasni\u0161tvu k\u0107eri mu Ane, supruge Franje I. Dra\u0161kovi\u0107a \u010diji potomci stoluju tamo sve do 20. st. kada ga Ivan IX. I supruga Julija Erdody prodaju Ma\u0111arskoj hipotekarnoj banci. Nakon toga slijedi parcelizacija i prodaja imanja. Prvotno dvorac kupuje Prva hrvatska \u0161tedionica, zatim poduzetnik Gro\u0161ini\u0107 koji pregra\u0111uje zapadno krilo, dok je ostala krila s kulama sravnio sa zemljom te dobivenim materijalom ispunio obrambene grabe. Dvorac je potom u vlasni\u0161tvu Josipa Hadrovi\u0107a iz Visokog koji ga 1932. prodaje Milanu Begovi\u0107u koji tamo boravi do 1943. kada seli u Zagreb, a Bisag ostaje prazan do 1945. kada ga zaposjedaju i pale partizani. Unato\u010d inicijativama obnove, utvrda je propala, a ostatke je doma\u0107e stanovni\u0161tvo koristilo kao gra\u0111evni materijal. Ru\u0161evine se nalaze u sklopu plemi\u0107kog kompleksa koji uz ostatke \u010dine jo\u0161 nekada\u0161nje gospodarske gra\u0111evine sjeverno od pristupne ceste. Polo\u017eaj utvrde bio je na umjetnome zemljanom uzvi\u0161enju nastalo kopanjem dubokih obrambenih graba koje se danas vise s isto\u010dne i ju\u017ene strane. Utvrda je u prvoj polovici XVIII. stolje\u0107a pregra\u0111ena u \u010detverokrilni barokni dvorac, na temelju dana\u0161njih ostataka te slikovnih izvora znamo da je to bila manja utvrda kvadratnog tlocta s unutra\u0161nijm dvori\u0161tem za \u010diju su obranu podignute \u010detiri okrugle ugaone kule razli\u010ditih veli\u010dina te posred isto\u010dnog bedema visoka kula kvadratnog tlocrta s ulaznim portalom u prizemlju kojem se prilazilo drvenim mostom. Veli\u010dina Bisaga s kulama iznosila je pribli\u017eno 36×16 m te se u tom obliku odr\u017eao do prve polovice 18. st. kada je dogradnjom stambenih krila uz nekada\u0161nje bedeme pregra\u0111en u baroknom duhu u \u010detverokrilnu rezidenciju. Zapadno i ju\u017eno krilo s ju\u017enom polovicom isto\u010dnog krila imali su tri razine dok je sjeverna polovica isto\u010dnog krila te sjeverno krilo imalo dvije razine. Za vrijeme barokne obnove na zapadni bedem dogra\u0111ena kapela s peterokutnim sveti\u0161tem i tornji\u0107em ukra\u0161ena freskama, dok je za vrijeme uprave Dra\u0161kovi\u0107a izme\u0111u kapele i jugozapadne kule podignuta altana te je ure\u0111en perivoj oko dvorca.<\/p>

Dokumenti 16. st. spominju Bisag kao plemi\u0107ki grad (castrum<\/em>) i ka\u0161tel (castello<\/em> Bykzad<\/em>), a svrstava se u skupinu nizinskih renesansnih ka\u0161tela talijanskog tipa koji se grade tijekom kasnog srednjeg vijeka i renesanse. U sredi\u0161tu Bisaga nalazi se i crkva sv. Marije Magdalene, oko 1,5 km od ru\u0161evina utvrde\/dvorca s kojima je \u010dinila dio bisa\u0161kog vlastelinstva. Ona se prvi put spominje 1409. u naslovu njena \u017eupnika, a 1501. u popisu \u017eupa Zagreba\u010dke biskupije. U vrijeme borbi s Osmanlijama u 15. i 16. st. zbog dobrog strate\u0161kog polo\u017eaja u dolini Lonje utvr\u0111ena je zvonikom te tako pretvorena u sigurno pribje\u017ei\u0161te lokalnom stanovni\u0161tvu i va\u017enu postaju za nadzor kretanja doline Lonje. Bisag je uz Novigrad na Savi, Hrastilnicu, Rakovac, Lovren\u010dinu, \u010cejnovu i Hum bio jedan od 7 utvr\u0111enih mjesta pod upravom kapetana kraljevskih vojnih snaga sa sjedi\u0161tem u Zagrebu kao jednom od glavnih utvr\u0111enih mjesta obrane slavonskog grani\u010dnog polozaja. Godine 1576. ove utvrde od vatrenog naoru\u017eanja imale su 2 ve\u0107a topa, 4 topa srednjeg kalibra, 3 manje o\u0161te\u0107ena topa, 11 malih zeljenih topova, 124 pu\u0161ke, 37 ru\u010dnih pu\u0161aka, 40 centi baruta 1 funtu i 11 centi olova i 200 dugih kopalja. Prestankom opasnosti krajem 17. st. goti\u010dka crkva je obnovljena u baroknom stilu. Zvonik se isti\u010de kao visoki toranj kvadratnog tlocrta s dvama ugaonim potpornjacima koji svojom masivno\u0161\u0107u i zatvorenosti ukazuju na obrambenu funkciju gra\u0111evine. Kompleks \u017eupne crkve po funkciji se svrstava u skupinu protuosmanskih pribje\u017ei\u0161ta koja se na ovom podru\u010dju podi\u017eu od druge polovice 15. pa sve do 17. stolje\u0107a, dok njegov zvonik predstavlja renesansi tip kule \u2013 zvonika s prolazom koji je braniteljima omogu\u0107avao aktivnu obranu ulaza u crkvi i lak\u0161i pristup zvonu kojim se zvalo za uzbunu. Sama utvrda glasila je kao najva\u017eniji burg uz Lonju u 15. stolje\u0107u te se sukladno u njoj u naredna dva stolje\u0107a odvijao intenzivan \u017eivot. Bio je to nizinski grad \u010detverokutnog tlocrta s cilindri\u010dnim kulama na uglovima i opkoljen \u0161an\u010devima. Postupno se pretvorio u dvorac. Bisag je po\u010detkom 20. st. posjetio Gjuro Szabo koji o njemu pi\u0161e: \u201eOd starog se sredovje\u010dnog grada sa\u010duvalo tek ne\u0161to malo: donji dio ulazne kule, koja je kasnije znatno povi\u0161ena. \u010cetiri okrugle kule razne veli\u010dine smje\u0161tene su na \u010detiri ugla gradska, no sve je to kasnije modernizirano. Na isto\u010dnoj je strani prizidana gradska kapelica. Oko grada bio je dubok \u0161anac, pa se drvenim mostom dolazilo preko njega do ulaza\u201c. Grad je imao \u010detverokutnu osnovu s cilindri\u010dnim kulama na uglovima, a bio je okru\u017een obrambenim jarkom. Na katastarskom planu 1861. vidi se da su sjeverno bile gospodarske zgrade, ju\u017eno perivoj, a isto\u010dne strane most preko obrambenog jarka. \u00a0Poslije 1918. grad je poru\u0161en i neispravno restauriran, a u togu Drugog svjetskog rata stradava od po\u017eara. Dvorac je danas evidentiran kao spomenik kulture.<\/p>\t\t\t\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t

\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t\t\t\tLiteratura:<\/u><\/strong>\n