{"id":1733,"date":"2020-03-29T18:43:14","date_gmt":"2020-03-29T16:43:14","guid":{"rendered":"https:\/\/vojnakrajina.ffzg.unizg.hr\/?page_id=1733"},"modified":"2024-04-18T15:46:38","modified_gmt":"2024-04-18T13:46:38","slug":"durdevac","status":"publish","type":"page","link":"https:\/\/vojnakrajina.ffzg.unizg.hr\/en\/durdevac\/","title":{"rendered":"\u0110ur\u0111evac"},"content":{"rendered":"
\n\t\t\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t
\n\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t
\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t

\u0110ur\u0111evac<\/span><\/font><\/h2>\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t

Slavonian Frontier<\/h2>\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t\t\t\t

Author:<\/strong> Nikola Ostoj\u010di\u0107
(\u00a92019.)<\/p>\t\t\t\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t<\/div>\n\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t<\/section>\n\t\t\t\t

\n\t\t\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t
\n\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t
\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t\t\t\t

\u0110ur\u0111evac<\/strong> –<\/strong> \u0110ur\u0111evac je jedan od gradova koji je u osam stolje\u0107a postojanja uspio stvoriti i o\u010duvati kulturno-povijesni identitet temeljen upravo na srednjovjekovnoj utvrdi o\u010duvanoj do danas, na tradiciji sjedi\u0161ta kraji\u0161ke pukovnije od 16. do 19. stolje\u0107a i na poznatoj legendi o picokima. Srednjovjekovna utvrda, danas Stari grad, samo je u svojim prvim stolje\u0107ima feudalno sjedi\u0161te, a zbog svoje vojne uloge od 16. st. nije se uspjela transformirati u dvorac kao \u0161to je slu\u010daj u Bo\u017ejakovini, ali se kao wasserburg<\/em> odli\u010dno o\u010duvala \u0161to predstavlja vrijednu iznimku. Pod imenom \u0110ur\u0111evac podrazumijevalo se naselje, utvrda i ime \u017eupe. Prvi spomen \u0110ur\u0111evca nalazimo u povelji kralja Bele IV. iz 1267. godine. Naselje i \u017eupna crkva spominju se i 1334. u popisu \u017eupa Zagreba\u010dke biskupije \u0161to potvr\u0111uje \u0110ur\u0111evac kao samostalnu \u017eupu. Vrijeme utvr\u0111ivanja naselja nije pouzdano utvr\u0111eno, a neki autori navode 1326. godinu zbog \u010destog poistovje\u0107ivanja starije utvrde u Su\u0161ici s utvrdom u \u0110ur\u0111evcu. \u0110ur\u0111evac je s ostalim posjedima u Podravini dobio ban Mikac te se pretpostavlja da je upravo on na mjestu dana\u0161nje, izgradio utvrdu Su\u0161icu kao skloni\u0161te za stanovnike. U naslje\u0111e je \u0110ur\u0111evac dobio njegov sin Stjepan Prodavi\u0107. Nakon sukoba sa Sigismundom, Prodavi\u0107 bje\u017ei u Bosnu, a kralj posjed ustupa ugarskom paladinu Dietrichu Bebeku. Otvoreno je pitanje kada je utvrda izgra\u0111ena, no ono \u0161to je\u00a0 sigurno jest prvi spomen utvrde koju nalazimo u sudskog sporu iz 1408. godine u kojem se \u0110ur\u0111evac spominje kao castrum<\/em> \u0161to naravno ne isklju\u010duje mogu\u0107nost da je utvrda nastala i ranije. Ime je gradu dao sv. Juraj kao za\u0161titnik naselja \u010dije ime nosi i \u017eupna crkva (kapela) jo\u0161 u 13. stolje\u0107u. Od hrvatskog imena Juraj odnosno Jurjevec nastao je tako \u0110ur\u0111evac. U starim spisima ime nalazimo u razli\u010ditim oblicima od latinskog Sanctus Georgius<\/em>, njema\u010dkog St. Georg<\/em> te ma\u0111arskih varijanti Szenth-Gyorgh<\/em>, Szenth Gyorghwara<\/em>, Sentvarin<\/em>. Sam grad nalazi se u Podravini, od Koprivnice udaljen 25 kilometara na polovici puta izme\u0111u Drave na sjeveru i Bilogore na jugu. Naselje i utvrda oduvijek su bili nerazdvojno povezani iako na odre\u0111enom razmaku. Naselje je starije te je ujedno bilo i skromnije pa je \u010dak i propalo u razdoblju 16. i 17. stolje\u0107a u jeku najgorih nasrtaja Osmanlija. Ono je bilo povezano s utvrdom putem mosta dugim 326 koraka i polo\u017eenim u mo\u010dvari koja je stolje\u0107ima spa\u0161avala i utvrdu i naselje od neprijatelja. Kada je u prvoj polovici 19. stolje\u0107a mo\u010dvara isu\u0161ena most je zamijenio put. Danas je naselje blize Starom gradu, ali on je jo\u0161 uvijek na samom rubu naselja opkoljen livadama i poljima. \u0110ur\u0111evac se kao naselje intenzivnije razvija u 18. i 19. stolje\u0107u kada je u Starom gradu smje\u0161tena \u0111ur\u0111eva\u010dka regimenta koja je dokinuta kada i Vojna krajina 1871. godine.<\/p>

Naselje je imalo status trgovi\u0161ta u 13. st., a u 15. st. se smatra gradskim naseljem jer mu 1520. pripada 31 seli\u0161te. Naselje se razvilo na mjestu zvanom Za turnom ili Pri turnu, juzno od \u0110ur\u0111evca danas. Mi\u0161ljenja o vremenu nastanka Starog grada variraju. Ono \u0161to je zajedni\u010dko jest 14. stolje\u0107e, no nesigurno je u kojoj polovici. Teoriji da se radi o razdoblju poslije 1478. te dovr\u0161en 1488. u prilog ide kamena plo\u010da s grbom i imenom pe\u010du\u0161kog biskupa i vlasnik imanja Sigismunda Ernu\u0161ta. Dvojbu stvaraju povijesni podatci o postojanju starog ka\u0161tela, za koji nije sigurno da je postojao na mjestu dana\u0161njeg Staroga grada. Ono \u0161to je sigurno jest da Stari grad nastaje kao feudalni grad tj. sredi\u0161te feudalnog posjeda, a ne kao utvrda prije nastalog naselja. Spomenuta kamena plo\u010da s uklesanom godinom (\u0161to je ujedno prva pojava renesansne skulpture u sjevernoj Hrvatskoj) zasigurno podsje\u0107a na doba kada je on dobio svoj kona\u010dan izgled koji se od tada nije bitno promijenio. Tako je dana\u0161nji Stari grad jednokatna, u tlorisu poligonalna gra\u0111evina, s unutra\u0161njim dvori\u0161tem i s trokatnom kulom na ulazu, izgra\u0111enom u prvoj polovici 16. stolje\u0107a. Upravo u 16. stolje\u0107u za vrijeme prodora Osmanlija u \u0110ur\u0111evcu je smje\u0161tena stalna vojna posada, a 1552. Osmanlije su nadomak samog \u0110ur\u0111evca iz \u010dega \u0107e nastati i poznata legenda. Nakon povla\u010denja Osmanlija iz \u010cazme i uspostave nove granice vojska se odmi\u010de od \u0110ur\u0111evca, ali je \u0110ur\u0111evac uz Klo\u0161tar ostao najisto\u010dnije utvrda Hrvatskog Kraljevstva. U organizaciji slavonske Vojne krajine, \u0110ur\u0111evac je s Prodavi\u0107em (Virjem) predstavljao va\u017enu utvrdu Koprivni\u010dke kapetanije. Iz perioda 16. st., to\u010dnije 1528. poti\u010de i prvi kartografski spomen \u0110ur\u0111evca na Lazarusovoj karti Ugarske. Prostorije se ni\u017eu oko unutra\u0161njega dvori\u0161ta iz kojega se u njih i ulazi. U katne prostorije ulazi se iz galerije. Prizemne su prostorije svo\u0111ene, a ve\u0107i broj soba na katu naknadno je dobio ravan strop. Najstariji je dio Staroga grada palas smje\u0161ten u sjevernom dijelu. Njemu je najprije dogra\u0111eno Z i I krilo, a zatim i ostala tako da je nastao ka\u0161tel u obliku nepravilnog osmerokuta. Najstariji opis grada poti\u010de iz 1549. u izvje\u0161\u0107u Domenica dell’Allia, vrhovnog nadzornik utvrda za tada\u0161nju Hrvatski i Slavoniju, poznatog po graditeljskim zahvatima na Starome gradu u Vara\u017edinu. \u0110ur\u0111eva\u010dki ka\u0161tel bio je tada ru\u0161evan i zahtijevao je zna\u010dajne zahvate koji su ubrzo i izvedeni zbog va\u017ene obrambene uloge. Sli\u010dno izvje\u0161\u0107e daje i Stier 1657. koji je u Hrvatskoj upravo zato i bio, da zabilje\u017ei stanje zastarjelih utvrda i da prijedlog pobolj\u0161anja. Krajem 1552. u nizu utvrda obnavlja se i \u0110ur\u0111evac. U \u0110ur\u0111evcu iz opisa 1554. saznajemo da e nalazi 100 konjanika i 83 pje\u0161aka od ukupnih 526 konjanika i 515 pje\u0161aka u slavonskim grani\u010dnim utvrdama. Uz njih bila je tamo i pokretna vojska (150 konjanika i 176 pje\u0161aka) koji su boravili izme\u0111u Vara\u017edina i Rakovca, odnosno u Toplicama Vara\u017edinskim, Remetincu, Apatovcu i Topolovcu. Konjani\u0161tvom u \u0110ur\u0111evcu je upravljao Jakob Szekely. Iste godine po\u010dinje sre\u0111ivanje lokalnog vojnog ustrojstva te \u0107e Luka Szekely naredbom kralja od 6. rujna postaje kapetan vojnih posada u \u0110ur\u0111evcu, Koprivnici i Prodavi\u0107u koji se isti\u010du kao va\u017ena to\u010dke na dravskom krilu slavonske obrane. Godine 1558. kada se tra\u017eilo da se izme\u0111u ostalih utvrda poru\u0161i i \u0110ur\u0111evac, Sabor se na to \u017eustro osvr\u0107e kako \u0107e ugroziti obranu te odbija zahtjev. 60-ih godina 16. stolje\u0107a \u0110ur\u0111evac i Prodavi\u0107 se navode kao klju\u010dne utvrde uz Dravu, okrenute prema susjednim osmanskim utvrdama, prije svega Virovitici. Pomalo ru\u0161evno stanje i ne idealni polo\u017eaj utvrde doveo je do razmatranja gradnje nove tvr\u0111ave u Prodavi\u0107u. Osim navedenog, \u0110ur\u0111evac je bio u nizini zbog \u010dega je \u010desto bio poplavljen \u0161to je ote\u017eavalo izme\u0111u ostalog i \u017eeljenu obnovu. Osim toga arhitektonske karakteristike te polo\u017eaj gdje su bolesti posade bile stalno prisutne su bili faktori koji su takvu ideju onemogu\u0107avali. Zbog svih tih \u010dinjenica uz to da nije bilo pitke vode, zapovjednik je kralju savjetovao napu\u0161tanje utvrde ili ostavljanje stra\u017ee u jednoj kuli radi odr\u017eavanja veza. Prodavi\u0107 se doista u trenutku \u010dinio kao bolje mjesto, ali do izgradnje nikad nije do\u0161lo vjerojatno zbog nedostatka novca te u \u0110ur\u0111evcu ostaje smje\u0161teno 30 njema\u010dkih strijelaca sa zapovjednicima i jednim pu\u0161karom, 20 slavonskih strijelaca i 100 hrvatskih konjanika, husara, te jo\u0161 100 pje\u0161aka, haramija. Uz njih je postojala i stra\u017ea koja nadzire prostor prema Dravi, Prodavi\u0107u, Slatini, Vu\u010dinu i drugi mjestima prema Koprivnici. U 70-im godinama 16. stolje\u0107a (1576.\/77.) \u0110ur\u0111evac je pripadao Koprivnici kao sjedi\u0161tu kapetanije uz Prodavi\u0107, Drnje, Novigrad i \u0110elekovac, odnosno Drnje, \u0110elekovac, Novigrad, Toplovac, Cirkvenu, Apatovec i Ludbreg 1577. Ukupan arsenal tih utvrda bio je sastavljen od 2 ve\u0107a topa (1 o\u0161te\u0107en), 5 topova srednjeg kalibra, 3 topa manjeg kalibra, 20 malih \u017eeljeznih topova, 118 pu\u0161aka kuka\u010da, 20 ru\u010dnih pu\u0161aka, 28 kopalja, 50-ak centi baruta i 12 centi olova. Predvi\u0111alo se pove\u0107anje za 8 topova i 300 pu\u0161aka. Ideju o podizanje utvrde kod Prodavi\u0107a vidimo i u dokumentu Saboru u Brucku na Muri gdje se spominje ovakva ideja. Osim \u0110ur\u0111evca pod Koprivni\u010dku kapetaniju potpadalo je Drnje, \u0110elekovac, Novigrad, Topolovac, Cirkvena, Apatovac i Ludbreg. Godine 1582. na prostoru Kri\u017eeva\u010dke kapetanije, osim Koprivnice, obnavlja se i \u0110ur\u0111evac. U \u0110ur\u0111evcu Vid Hallek, zapovjednik Slavonske krajine, uspijeva sagraditi most do utvrde i palisadnu ogradu. Oko 1586. iz zapisa povjerenstva saznajemo kako su u \u0110ur\u0111evcu napravljena nova vrata te palisadna ograda oko cijelog naselja. Podignuta su i ti visoka \u010dardaka od tvrde hrastove gra\u0111e, a slu\u017eit \u0107e za obranu i naselja i utvrde. U njima je prema Hallekovoj naredbi trebalo i danju i no\u0107i biti njema\u010dkih pje\u0161aka koji su iskusniji od doma\u0107ih ljudi. Jedan od tri topa koji je trebao do\u0107i u \u0110ur\u0111evac ostao je zajedno s ostala dva u Koprivnici pod izlikom da su tamo potrebniji te se u \u0110ur\u0111evcu nalazi mali, neuporabljivi top. Godine 1589. nadvojvoda Karlo tra\u017ei najve\u0107u mogu\u0107u potporu pri obnovi i gradnji u Vara\u017edinu, Koprivnici, \u0110ur\u0111evcu, Kri\u017eevcima, Cirkveni, Dubravi, Ivani\u0107u i Karlovcu. Tako je \u0110ur\u0111evcu trebalo dopremiti drvenu gra\u0111u da se podignu palisade i oko starog grada te kako bi se popravilo sam grad.<\/p>

Ka\u0161tel je mijenjao mnoge vlasnike pa je tako od prvih spomena pa do 1546. bio sjedi\u0161te gospo\u0161tije. Od onda do oslobo\u0111enja Slavonije nakon Karlova\u010dkog mira 1699. postaje sjedi\u0161te kraji\u0161ke vojske i ima klju\u010dnu obrambenu ulogu. Nakon \u0161to se granica postavlja na rijeci Savi, utvrda gubi vojno zna\u010denje, ali Stari grad i dalje ostaje u vojnoj uporabi sve do razvoja\u010denja Vojne krajine 1871. time po\u010dinje zadnje razdoblje koje traje i do danas s gdje je utvrda prepu\u0161tena gra\u0111anskim potrebama. \u0160to se vlasnika konkretno ti\u010de od 14. do sredine 16. stolje\u0107a izmijenili su se mnogi s obzirom na to da je ona tada bila najve\u0107i plemi\u0107ki posjed Kri\u017eeva\u010dke \u017eupanije. Prvi zabilje\u017eeni vlasnik je ban Mikac (Mihaljevi\u0107) koji ju u prvoj polovici 14. stolje\u0107a dobiva na da od Karla I. Roberta te ju posjeduje do smrti 1342. godine. Njegovi potomci su vlasnici sve do 1397. kada kralj Sigismund je oduzima Stjepanu Prodavi\u0107u (unuku bana Mikca) i 1401. ga dodjeljuje ugarskom palatinu Detriku Bebeku od Pel\u0161eca. Nakon 19 godina \u0110ur\u0111evac se vra\u0107a u posjed kralja Sigismunda, a 1426. potomcima bana Mikca. Hrvatski ban Herman knez Celjski po Sigismundovom nalogu ga opet oduzima ovaj put od Nikole Prodavi\u0107a, a 1435. ga zalaze sam kralj bra\u0107i Matku i Petru Talovac koji 1438. dobivaju sudsku potvrdu vlasni\u0161tva. Nakon smrti Matka Talovca 1445. knezovi Celjski uz pomo\u0107 Ivana Vitovca, osvajaju tvr\u0111u. Izazvan time, Ivan Hunyadi (Sibinjanin Janko) ga zauzima 1446. i daje slavonskom banu Ivanu Sekelju. Ubrzo Celjski ponovno osvajaju \u0111ur\u0111eva\u010dki posjed. Godine 1456. kada pogiba Ulrik II. Celjski, zadnji iz obitelji, imanje naslje\u0111uje mu zena Katarina koja isto prodaje 1461. godine Ivanu Vitovcu (\u201epan Janu\u201c). Od 1465. utvrda je u posjedu kralja Matije Korvina (sin spomenutog Hunyjadija) koji 1477. posjed daruje obitelji Ernu\u0161t od \u010cakova (de Chaktorya<\/em>). Tamo i ostaje do 1541. kada umire Ga\u0161par, posljednji mu\u0161ki \u010dlan obitelji. Sve \u0161to je iza Ernu\u0161ta ostalo (tri grada i ka\u0161tela te 109 sela u Kri\u017eeva\u010dkoj \u017eupaniji), uklju\u010duju\u0107i i \u0110ur\u0111evac, zaposjeda otac Ga\u0161parove \u017eene Ane, hrvatski ban Petar Keglevi\u0107. On ih dr\u017ei do 1546. kada ga ban Nikola Zrinski Sigetski po nalogu kralja zarobljava u \u010cakovcu. Prema kraljevoj odredbi, utvrdu u \u0110ur\u0111evcu (te Koprivnici i Virju) zaposjeda barun Luka Sekelj, kapetan kraljevske vojske koja je u Hrvatskoj po\u010dela stvarati protuosmanlijski obrambeni sustav. Ovime zavr\u0161ava povijest utvrde kao sjedi\u0161ta plemi\u0107koga posjeda. S osmanskim osvajanjem Virovitice 1552. \u0110ur\u0111evac dobiva va\u017enu obrambenu ulogu. Kako je ostao krajnja to\u010dka obrane, \u0111ur\u0111eva\u010dki kraj pomalo biva raseljen i opusto\u0161en, ali Stari grad ipak nije bio osvojen. Naj\u017ee\u0161\u0107e borbe su se vodile izme\u0111u 1552. i 1586. te tada i nastaje legenda o picokima koja je fundamentalno obilje\u017eje grada i do danas. Ona se povezuje s napadom 1552. kada je Ulama-beg danima opsjedao utvrdu \u010dekaju\u0107i da branitelje svlada glad. Branitelji su iz topa na Osmanlije ispalili posljednje pile (picok) te se Osmanlije povla\u010de misle\u0107i kako u utvrdi ne oskudijevaju hranom. Kako bilo, od 1546. godine skrb na utvrdom preuzima kralj. Hrvatsko plemstvo obvezalo se na davanje radne snage za obnovu i odr\u017eavanje utvrde. Sabor je donosio odluke o obnovi 1562., 1584., 1586., 1587. i 1590. pa tako na utvrdi od sredine 16. do sredine 17. stolje\u0107a dolazi do znatnih promjena zbog preobrazbe iz plemi\u0107kog grada u kraji\u0161ku utvrdu. Tako se do tada velike kasnogoti\u010dke trifore zamjenjuje s manjim prozorima ili vratima, a na katu se slo\u017eeniji svodovi zamjenjuju jednostavnijima dok je vanjski zid utvrde poja\u010dan potporama (kontraforama) na vanjskom pla\u0161tu. Najve\u0107a novost je pro\u0161irenje utvrde vanjskim obrambenim dvori\u0161tem. Ono je u obliku nepravilnog \u010detverokuta, u produ\u017eetku ulazne kule, ogra\u0111eno obrambenim zidovima koji su poja\u010dani dvjema ugaonima kulama okrenutim prema naselju i prilaznom putu. To vanjsko dvori\u0161te sluzilo je kao predobrana, ali i kao pribje\u017eiste za stanovnike naselja. Stari grad je obnavljan kontinuirano do 19. stolje\u0107a kada je vanjsko dvori\u0161te poru\u0161eno.<\/p>

Nakon iseljenja vojske krajem 19. stolje\u0107a ka\u0161tel nema strogo odre\u0111enu namjenu. Od 1892. do 1909. u njemu borave Sestre milosrdnice koje otvaraju Djevoja\u010dku \u0161kolu. Nakon njih narednih dvadesetak godina ka\u0161tel sluzi kao vojarna. Tako\u0111er se koristio kao mjesto za sastanke dru\u0161tava i priredbe te kao radionica za mjesne majstore, a 1928. je tamo i pu\u010dka \u0161kola. Nakon Drugog svjetskog rata u njemu je do 1967. smje\u0161tena stolarsko-ko\u0161ara\u010dka zadruga, a zatim uredi, Narodno sveu\u010dili\u0161te, dru\u0161tva i Radio postaja \u0110ur\u0111evac. Do 1984. zgrada je nekoliko puta obnavljana (1937., 1960.\/61., 1977. \u2013 1979.) te tada po\u010dinju rad na obnovi i revitalizaciji utvrde. Na temelju istra\u017eivanja napravljen je projekt obnove koji je ve\u0107inski uspje\u0161no ostvaren. Danas je tamo smje\u0161tena restauracija, pivnica i dvorana za vjen\u010danja u prizemlju te galerija, gradski muzej i radio postaja na katu. U potkrovlju je ure\u0111ena i otvorena 1997. galerija umjetnina iz donacije slikara Ivana Lackovi\u0107a \u2013 Croate.<\/p>\t\t\t\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t

\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t\t\t\tLiteratura:<\/strong><\/span>\n