{"id":1790,"date":"2020-03-29T19:54:08","date_gmt":"2020-03-29T17:54:08","guid":{"rendered":"https:\/\/vojnakrajina.ffzg.unizg.hr\/?page_id=1790"},"modified":"2022-07-05T15:38:21","modified_gmt":"2022-07-05T13:38:21","slug":"kostajnica","status":"publish","type":"page","link":"https:\/\/vojnakrajina.ffzg.unizg.hr\/en\/kostajnica\/","title":{"rendered":"Kostajnica"},"content":{"rendered":"
\n\t\t\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t
\n\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t
\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t

Kostajnica<\/span><\/font><\/h2>\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t

Slavonian Frontier<\/h2>\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t\t\t\t

Author:\u00a0<\/strong>Nikola Ostoj\u010di\u0107
(\u00a92019.)<\/p>\t\t\t\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t<\/div>\n\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t<\/section>\n\t\t\t\t

\n\t\t\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t
\n\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t
\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t\t\t\t

\u0160to se ti\u010de ranije povijesti, Kostajnica se prvi put spominje 1240. u kupoprodajnom ugovoru sastavljenom u Dubici. Ova godina uzima se samo kao prvi spomen toponima bez daljnjih obja\u0161njenja, a ne\u0161to konciznije informacije donosi isprava Bele IV. iz 1258. kojom se potvr\u0111uje nagodba izme\u0111u Herenka i jobagiona iz kraljevskog utvr\u0111enog grada Dubice.<\/p>\t\t\t\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t

\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\"Kostajnica\"\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t\t\t\t

Kretanje broja kraji\u0161kih vojnika u utvrdi Kostajnica<\/strong><\/p>\t\t\t\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t

\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t\t\t\t

Herenk vjerojatno pripada plemi\u0107ima srednjovjekovne Slavonije s obzirom na to da je povezan s hercezima i banovima Slavonije te zagreba\u010dkim \u017eupanima. Herenk je imao tri sina, Marina, Ivana i Petra te Petrov sin i nasljednik Dionizije po\u010dinje se u plemi\u0107kom pridjevku koristiti imenom Kostajnice, a prvi put je to zabilje\u017eeno 1312. godine. Dionizija naslje\u0111uje sin Petar nakon \u010dije smrti u ime malodobnog Nikole, posjedom upravlja drugi brat Petar (Peto). Nikola Kostajni\u010dki posjed preuzima krajem stolje\u0107a. Pretpostavlja se da je za vrijeme njegova \u017eivota utvr\u0111en ka\u0161tel u glavnom sjedi\u0161tu Kostajnici na unskom otoku. Nepostojanjem nasljednika posjed odlazi u ruke knezova Lipova\u010dkih i susedgradskog gospodara Ladislava Tota. Putem k\u0107eri Ivana Mu\u0161ina i \u017eene Ladislava Tota, Jelene koja se udaje za Martina Frankopana, Kostajnica 1437. kao i Lipovac, Jasterbarsko i Komogovina postaju posjedi Frankopana. Od vremena Martina Frankopana Kostajnica se spominje kao castrum za razliku od prija\u0161njeg naziva ka\u0161tela (castellum). U tom razdoblju vjerojatno dolazi do pregradnji koje su vjerojatno motivirali nadolaze\u0107i sukobi s Osmanlijama. Kostajnica je u posjedu Frankopana do 1471. kada je za 4000 florena ustupljena Ivanu Benvenjudu, a on ju 1494. prodaje Ladislavu Egervarskom. U me\u0111uvremenu Kostajnica je u posjedu vranskog priorata. Godine 1528. Kostajnicom upravljaju Zrinski do 1541. kada postaju njezini vlasnici sve do pada pod osmansku vlast. Kostajnica je\u00a0 bila najva\u017enija obrambena utvrda u srednjem toku Une, a Zrinski su ju nazivali \u201eglavom i vratima cijele Hrvatske\u201c zbog \u010dega su ju \u010duvali vi\u0161e od ijedne utvrde i za obranu tro\u0161ili najvi\u0161e novca \u0161to su im omogu\u0107avali rudnici srebra u Gvozdanskom sve do njihovog zatvaranja kad se Kostajnica s drugim utvrdama prepu\u0161ta kraljevskoj obrani. Nakon prijetnji 1537. i 1538. kada \u0107e pasti Dubica i molbi Nikole Zrinskog da se pomogne utvrdi, \u010dini se da 1552. Kostajnica biva prepu\u0161tena kraji\u0161koj vojsci jer se u njoj prema Lenkovi\u0107evom izvje\u0161taju nalazi njema\u010dka posada od 38 njema\u010dkih pje\u0161aka s njema\u010dkim zapovjednikom. U ljeto 1556. Kostajnicu brani posada s vi\u0161e od 60 (63) vojnika kada je grad pod opsadom Malko\u010d-bega. Obranom je zapovijedao Pankracije Lusthaller, a zanimljivo je da je utvrda predana 16. srpnja, samo dan nakon po\u010detka opsade za \u0161to se krivilo Lusthallera kako ju je prodao za 2000 dukata \u010dime je pala najbolje utvr\u0111ena i branjena utvrda na Uni. Uskoro je zauzet i zapaljen Novi te su tako u jednom mahu pale dvije najva\u017enije unske utvrde iako postoji i teorija kako je posada Novog nakon vijesti o predaji Kostajnice zapalila tvr\u0111avu i povukla se prema Gvozdanskom. Postoji i pri\u010da kako je vojskovo\u0111a i zapovjednik Gvozdanskog Toma Luk\u0161i\u0107 pohvatao kapitulante iz Kostajnice i kaznio ih nabijanjem na kolac te ra\u0161\u010detvorio zapovjednika. Novi i Kostajnica postat \u0107e utvrde iz kojih \u0107e osmanska vojska sljede\u0107ih pola stolje\u0107a polaziti na pohode preko Banovine do Pokuplja pa gotovo do Zagreba. Osmanlije su Kostajnicu nadogra\u0111ivali i odr\u017eavali u periodu od 1556. do 1688., a zbog brojnosti su na unskom otoku i na drugoj obali gradili vojno selo, palanku. Obnovili su i \u017eivot u naselju ispod brda Djed, no zbog nemogu\u0107nosti da se ovlada prostorom Banovine Kostajnica je pre\u017eivljavala kao grani\u010dna utvrda i nesigurno naselje. Krajem 16. stolje\u0107a, poku\u0161alo se vratiti Kostajnicu nekoliko puta od \u010dega je najbolji poku\u0161aj bio 1596. kada su ju napali hrvatski i kraji\u0161ki vojnici pod vodstvom vara\u017edinskog generala Sigismunda Herbersteina zauzev\u0161i naselje na lijevoj obali, pre\u0161av\u0161i Unu i okru\u017eiv\u0161i utvrdu, ali bez dovoljno snage da kona\u010dno zauzmu utvrdu. Utvrdu su poku\u0161ali vratiti Zrinski tijekom 17. stolje\u0107a, prvo ban Juraj 1624., a zatim i ban Nikola 1651. \u0161to ipak nije polu\u010dilo zna\u010dajnijeg uspjeha. Kostajnica je oslobo\u0111ena za vrijeme rata 1683.-1699. kada je ban Nikola Erdody 1687. krenuo prema Kostajnici, ali bez dovoljno vojne sile. Sljede\u0107e godine s banskom vojskom sti\u017ee i vojska Ludovika Badenskog koji donosi 15 topova ve\u0107eg i manjeg kalibra te za samo tri dana uspje\u0161no zauzimaju kostajni\u010dki Stari grad te 1688. godine. Ovo je pokrenulo lan\u010danu reakciju kojom su ubrzo oslobo\u0111eni Dubica i Jasenovac. Nakon oslobo\u0111enja, ubrzo je do\u0161lo do nove borbe, ovaj put politi\u010dke, za Kostajnicu i podru\u010dje izme\u0111u Une, Save i Kupe, protiv presezanja njema\u010dkih stale\u017ea i centralisti\u010dke vlasti. Odmah po oslobo\u0111enju u Kostajnici se gradi velika barokna u zemljana utvrda na Djedu, no slabljenjem zna\u010daja Kostajnice radovi su generalno na ovom podru\u010dju bili u sve ve\u0107oj stagnaciji. Razvitkom trgovine s Bosnom, prioritet su dobile druge zgrade potrebne za za\u0161titu trgovine ili od epidemija. S vremenom je Kostajnica postala gradi\u0107 te prometno, gospodarsko i trgova\u010dko sredi\u0161te regije. Ukidanjem Vojne krajine 1871. Stari grad postupno gubi vojno-strate\u0161ku mo\u0107 i uskoro biva napu\u0161ten.<\/p>

Nad mjestom na uzvisini Djed, po\u010detkom 18. stolje\u0107a je tlocrtno stajala kvadratna utvrda s \u010dardakom u sredi\u0161tu. Uskoro je zapo\u010dela i gradnja bastionske utvrde kojom je kvadrat trebao dobiti \u0161iljate izduljene bastione na uglovima te raveline prema I i Z. Prikaz stanja iz cca 1713. bilje\u017ei planiranu utvrdu i dijelove koji su ve\u0107 tada postojali, SZ bastion te dio kurtina prema I i J. Ono \u0161to je tada i mo\u017eda nakon toga sagra\u0111eno registrirano je na Weissovu crte\u017eu iz 1729. Do promjene dolazi 1735. kada pod vodstvom graditelja F. du Portal de Monteaua zapo\u010dinje gradnja nove utvrde. Njezina je koncepcija bitno druga\u010dija, no mo\u017ee se pretpostaviti kako su dotad podignuti dijelovi mogli donekle biti integrirani u novu gradnju. Tlocrt iz 1736. pokazuje da je bio predvi\u0111en izduljen oblik s polubastionima na uglovima te trokutnim istacima na \u010delnim stranicama. Oko bedema imao je biti jarak te skriveni put i glasija. Stanje 1750. sadr\u017eano je u jednom ne posve jasnom prikazu, vidljiva su dva dijela utvrde, sjeveni i juzni, prikazana razli\u010dito i razdvojena bedemima. O\u010digledno je u to doba bio dovr\u0161en ju\u017eni zid, a sjeverni je bio planiran ili se na njemu tek radilo. Utvrda nije bila izvedena posve prema Du Portalovu projektu, o \u010demu nam svjedo\u010de dana\u0161nji ostaci i prikazani druge polovice 18. stolje\u0107a, poput tlocrta utvrde koji potje\u010de iz okvirno 1773. Nije naime bio na\u010dinjen SI polubastion pa je nastao deformiran, asimetri\u010dni oblik kojim je utvrda smanjena. Ve\u0107 krajem stolje\u0107a je zapu\u0161tena vjerojatno i napu\u0161tena te postupno propada. Do danas su sa\u010duvani razmjerno znatni ostaci utvrde na brdu Djed. Tok bedema i \u0161an\u010deva ocrtava tlocrtni oblik nekada\u0161nje utvrde. U njezinu prostoru ure\u0111eno je izleti\u0161te s parkom.<\/p>

Stari grad je relativno velika peterokutna utvrda koja se oblikom pribli\u017eava trokutu. Visoke kamene zidine okru\u017euju prostor dimenzija 58,5×49 metara. Na najju\u017enijoj to\u010dki koja je okrenuta desnoj obali i gdje se spajaju JZ i JI zid, nalazi se okrugli kameni bastion. Pokraj bastiona u isto\u010dnom se bedemu nalazi ulaz u grad. Na zapadnom se uglu uzdi\u017ee peterokutna kula, a na mjestu loma sjevernog bedema, koji danas zbog nanosa samo dijelom prat korito rijeke Une, uzdize se najstarija i najmarkantnija te po sa\u010duvanim detaljima i najzna\u010dajnija \u010detverokutna kula. Razli\u010ditost triju kula upu\u0107uje na slojevitost i razli\u010dita vremena izgradnje kao i na brojne nadogradnje i preinake te ru\u0161enja nastala ratom ili vremenom. Utvrda je ve\u0107 dugo u vlasni\u0161tvu op\u0107ine koja je 1907. sanira najugro\u017eenije dijelove, posebno sru\u0161enih bedema uz rijeku.. Gjuro Szabo posje\u0107uje utvrdu 1916. te preporu\u010duje radove koji \u0107e se vr\u0161iti 1930-ih, ali \u0107e njih poni\u0161titi \u0161teta prouzrokovana u Drugom svjetskom ratu. Nakon rata utvrda je bila puna sme\u0107a, u bastionu su se pekli janjci za obli\u017enju gostionicu. Stari grad upisan je u registar spomenika kulture 1957., izvr\u0161ene su neke sanacije, a lokalni nogometni klub u \u010detverokutnoj kuli smje\u0161ta svoje prostorije, a izvi\u0111a\u010dki odred u peterokutnoj. Radovi na Starom gradu vr\u0161ili su se 1973.-1990., a izbijanjem rata u ru\u0161enjem mosta na Uni, Stari grad ostao je van dr\u017eavnih granica Hrvatske na neko vrijeme. Istra\u017eivanja provedena do 1990. utvrdila su 6 razvojnih faza grada, a njegova \u010detvrta po redu smatra se najvrjednijom te se zbog toga smatralo kako se u obnovi ona treba istaknuti.<\/p>\t\t\t\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t

\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t\t\t\tLiteratura:<\/u><\/strong>\n