{"id":1865,"date":"2020-03-30T00:42:33","date_gmt":"2020-03-29T22:42:33","guid":{"rendered":"https:\/\/vojnakrajina.ffzg.unizg.hr\/?page_id=1865"},"modified":"2022-07-05T15:38:41","modified_gmt":"2022-07-05T13:38:41","slug":"veliki-kalnik","status":"publish","type":"page","link":"https:\/\/vojnakrajina.ffzg.unizg.hr\/en\/veliki-kalnik\/","title":{"rendered":"Veliki Kalnik"},"content":{"rendered":"
\n\t\t\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t
\n\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t
\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t

Veliki Kalnik<\/span><\/font><\/h2>\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t

Slavonian Frontier<\/h2>\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t\t\t\t

Author:\u00a0<\/strong>Nikola Ostoj\u010di\u0107
(\u00a92019.)<\/p>\t\t\t\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t<\/div>\n\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t<\/section>\n\t\t\t\t

\n\t\t\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t
\n\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t
\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t\t\t\t

Srednjovjekovno naselje Kalnik nalazi(lo) se je podno vapnena\u010dkih kalni\u010dkih vrhova na nadmorskoj visini od pribli\u017eno 640 metara. Najve\u0107e i najpoznatije naselje upravo se nalazilo na utvr\u0111enom gradu zvanom Veliki Kalnik. Utvr\u0111eni grad nalazi(o) se na mezozojskim stijenama koje su, otporne na eroziju, zaslu\u017ene \u0161to se grad i dan danas mo\u017ee vidjeti.Veliki Kalnik (i Mali Kalnik) najstariji su sa\u010duvani tragovi postojanja utvr\u0111enih sredi\u0161ta iz kojih se upravljalo mnogim posjedima na podru\u010djima dana\u0161nje kri\u017eeva\u010dke okolice.<\/p>\t\t\t\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t

\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\"Kalnik\"\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t\t\t\t

Kretanje broja kraji\u0161kih vojnika u utvrdi Kalnik<\/strong><\/p>\t\t\t\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t

\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t\t\t\t

Ako su poneki gradovi i postojali, oni su vrlo vjerojatno za vrijeme tatarske provale 40-ih godina 13. stolje\u0107a bili uni\u0161teni. Velikom Kalniku nepristupa\u010dan je smje\u0161taj na stijeni kalni\u010dkog gorja pru\u017eao veliku sigurnost. Te\u0161ko pristupa\u010dna lokacija na kojoj se nalazio nije sprje\u010davala graditeljske podvige koje nalazimo na Velikom Kalniku. Njegove pregradnje i \u0161irenje daju odli\u010dan uvid u promjene koje je feudalizam za sobom nosio. Od po\u010detne to\u010dke, koja je bila smje\u0161tena na stijeni, grad se \u0161iri u podno\u017eje te iste stijene gdje se podi\u017ee ka\u0161tel ju\u017eno od grada \u0161to samo ukazuje kako je od fortificiranog sredi\u0161ta Veliki Kalnik postao lako dostupno i udobno obitavali\u0161te. S vremenom je velikokalni\u010dki grad postao sredi\u0161te velikoga posjeda koji je svom vlasniku osiguravao epitet jednog od najuglednijih feudalaca u Slavoniji \u0161to je samo po sebi jo\u0161 vi\u0161e istaknulo va\u017enost ove utvrde u povijesti ne samo lokalnog podru\u010dja, ve\u0107 i \u0161ire.[1]<\/a>Ono \u0161to nam potvr\u0111uje da je Kalnik plemi\u0107ki grad jest njegov naziv Stari grad \u0161to je bio naziv za plemi\u0107ke gradove.[2]<\/a> (Slika 1.)<\/p>

KADA SE KALNIK PRVI PUT SPOMINJE I U \u010cIJEM JE VLASNI\u0160TVU? <\/strong><\/p>

U srednjovjekovnom nizu utvrda na ju\u017enim obroncima Kalnika nalazimo utvrde \u010canjevo, Mali Kalnik i onu najve\u0107u, Veliki Kalnik, utvrdu koja se nalazi na brdu Katalina koje je smje\u0161teno izme\u0111u brda Vuklec i Vranilec.[3]<\/a>Kalni\u010dka gora pripada \u017eumbera\u010dko-medvedgradsko-kalni\u010dkom gorskom nizu na kojem se razvio bogati biljni pokrov i \u017eivotinjski svijet.[4]<\/a>Dok je sjeverna strana Kalnika, zagorska strana, gotovo prekrivena \u0161umama, na ju\u017enoj, prigorskoj, strani nalaze se njive i vinogradi. Geostrate\u0161ki polo\u017eaj Velikog Kalnika omogu\u0107avao je dobar nadzor cesta u kalni\u010dko-kri\u017eeva\u010dkoj regiji, ali se va\u017enost tako\u0111er isti\u010de i u povezivanju Hrvatskog zagorja s Kri\u017eevcima i dalje. Nalazi koplja iz rimskog vremena na susjednom brdu Starec argumenti su teorije kako se lokalitet srednjovjekovnog grada koristio kao utvrda i u doba Rimljana, no navedena teorija nije dokazana.[5]<\/a>Pristup utvrdi bio je mogu\u0107 samo pje\u0161a\u010dkim putem i vjeruje se kako je utvrda nastala tijekom du\u017eeg perioda. Jo\u0161 je Ivan Kukuljevi\u0107 Sakcinski ustvrdio da su gornji dijelovi stariji naspram donjih. Smatrao je da pripadaju rimskim vremenima ili \u010dak u vrijeme narodnih vladara, ali istra\u017eivanja nikada nisu potvrdila postojanje nekakvoga lokaliteta iz ranog srednjeg vijeka. Me\u0111utim, mo\u017ee se pretpostaviti kako je postojao nekakav lokalitet na tome mjestu kao \u0161to je ve\u0107 re\u010deno. Stariji dijelovi svakako pripadaju srednjovjekovnoj fortifikacijskoj gra\u0111evini dok ovi mla\u0111i ranonovovjekovnoj, budu\u0107i da su kraljice i kraljevi, koji su tamo boravili, htjeli utvrdu transformirati u moderan dvorac.[6]<\/a>Nalazi iz prapovijesnog razdoblja uglavnom se odnose na kasni eneolitik, lasinjska i vu\u010dedolska kultura, i bron\u010dano doba. Na polo\u017eaju Igri\u0161\u0107e pod Velikim Kalnikom, otkriveno je bogato arheolo\u0161ko nalazi\u0161te bron\u010danog doba. Ondje su prona\u0111eni brojni ostaci keramike, metalnog oru\u017eja i nakita, \u017eivotinjskih kostiju, utega za tkala\u010dki stan, tragovi nastambi i ognji\u0161ta kao i dio kalupa za lijevanje metalnih predmeta, \u0161to govori o postojanju lokalne metalur\u0161ke zajednice.[7]<\/a> Ostali nalazi s podru\u010dja Kalnik koji pripadaju srednjem vijeku su: crkva sv. Martina na Igri\u0161\u0107u, Stari grad Veliki Kalnik, crkva sv. Brcka, Vilhelmova ku\u0107ica ispod Kalnika, crkva i ka\u0161tel u Kame\u0161nici, Obre\u017e Kalni\u010dki, nekropola Breg u Popovcu i \u0160opron.[8]<\/a> \u0160to se ti\u010de same utvrde, prona\u0111eno je odba\u010deno kerami\u010dko posu\u0111e to\u010dnije lonci, vr\u010devi, boce koji su na specifi\u010dan na\u010din dekorirani, a uz to prona\u0111eni su \u017eeljezni \u010davli i ostaci pe\u0107njaka.[9]<\/a><\/p>

Toponim Kalnika prvi put sre\u0107emo 1193. pod nazivom Kemenic <\/em>u ispravi pe\u010du\u0161koga biskupa Kalana, a kao planina prvi put se spominje u ispravi kralja Andrije II. iz 1221. godine. Utvrdu Kalnik (castrum nostrum Kemluk<\/em>) prvi put pronalazimo u darovnici Bele IV., upu\u0107enoj bra\u0107i Deteriku i Filipu Bebeku, koja se datira izme\u0111u 1242. i 1245., najvjerojatnije u lipanj 1243. godine. Ovime se mo\u017ee do\u0107i do zaklju\u010dka kako utvrda pripada kralju, dok \u0107e njome upravljati kasnije banovi i \u017eupani. Szabo pretpostavlja da je ova isprava krivotvorena i da grad nije nastao u predtatarsko vrijeme jer su u ispravama iz 1244. i 1245. jo\u0161 uvijek samo spominje terra Kemluk<\/em>.[10]<\/a><\/p>

Organizacija vlasti na Velikom Kalniku<\/u><\/p>

Veliki Kalnik je za vladavine Arpadovi\u0107a comitatus<\/em> te se oko utvrde stvara nezavisna kraljevska \u017eupanija na \u010dijem je \u010delu comes.<\/em> Najvi\u0161i du\u017enosnici toga doba jesu ve\u0107 spomenuti \u017eupan i zemaljski \u017eupan (comes terrestis<\/em>), a kao du\u017enosnici se navode centurioni <\/em>and pristaldus<\/em> \u010dije titule s vremenom nestaju.U 14. stolje\u0107u, u doba kada vladaju An\u017euvinci, Veliki Kalnik postaje \u017eupanat, a glavni nosioci vlasti postaju zemaljski \u017eupan (biraju ga iobagiones castri<\/em>, koji dolaze ve\u0107inom iz bogatih i starih obitelji, a jedna od najva\u017enijih du\u017enosti mu je odr\u017eavanje suda (sedis iudiciaria<\/em>))[11]<\/a>, pristav, stotnik (\u010delu jedinica kastrenza (castrenses<\/em>), koje su bile sastavljene od ljudi ni\u017eeg statusa u slu\u017ebi grada)[12]<\/a> i ka\u0161telan, a sam honor <\/em>(posjed) pripada slavonskom banu. U 15. stolje\u0107u du\u017enost ka\u0161telana nestaje i pojavljuje se uloga kapetana (capitaneus<\/em>). O arhontologiji u srednjem vijeku pi\u0161u Pal Engel (1301. \u2013 1457.) i Attila Zsoldos (razdoblje Arpadovi\u0107a), ali njihova istra\u017eivanja zahtijevaju iscrpniju i detaljniju obradu.[13]<\/a><\/p>

Kao prvi \u017eupan kraljevske \u017eupanije Kalnik,spominje se Fulkumar 1253. godine. Prvu razliku u nazivlju izme\u0111u Velikog i Malog Kalnika uo\u010davamo 1283. kada kralj Ladislav potvr\u0111uje Veliki Kalnik (ma\u0111. Nagykemlek)[14]<\/a> nasljednicima bana Rolanda od Ratota kojem je utvrdu 1270. potvrdio kralj Stjepan V. Va\u017eno je nadodati da iz takve podjele mo\u017eemo zaklju\u010diti i da utvrda Mali Kalnik zasigurno postoji i prije svog prvog spomena u ispravi iz 1334.,[15]<\/a>a kao posjed se navodi ve\u0107 1240.[16]<\/a>Nedugo zatim, 1291. godine, kralj Andrija II. Veliki Kalnik spominje kao kraljevski castrum.[17]<\/a>Nakon toga Veliki Kalnik je u posjedu slavonskog bana, a izme\u0111u 1396. i 1405. u posjedu je Vuka Horvatini\u0107a.[18]<\/a>Mali i Veliki Kalnik bili su pod razli\u010ditim vlasnicima sve do kraja 14. stolje\u0107a kada \u017digmund Luksembur\u0161ki preuzima oba Kalnika i daje ih Barbari Celjskoj, crnoj kraljici<\/em>, nedugo nakon 1405. kada su se i o\u017eenili (najvjerojatnije 1409.). Ve\u0107 1429. \u017digmund prodaje oba Kalnika zagreba\u010dkom biskupu Ivanu Albenu, najvjerojatnije zbog nasilnog pona\u0161anja Barbarinog ka\u0161telana Neuhausela prema lokalnom stanovni\u0161tvu.[19]<\/a> Zatim utvrda prelazi u vlasni\u0161tvo Ivana Gorjanskog i njegove supruge, odnosno mazovskog vojvode Ziemowita IV. Zagreba\u010dki biskup Ivan Alben ga 1428. dobiva i oporu\u010dno ostavlja svojoj crkvi. Kralj ga vra\u0107a u svoj posjed 1435. i daje bosanskom kralju Tvrtku II., a 1439. Ulriku Celjskom u zalog. Kralj Matija\u0161 utvrdu 1481. godine predaje hercegu od sv. Save, Vladislavu Kosa\u010di da bi \u0161est godina kasnije ona bila u zalogu Andrije Bote. Nakon toga 1490. utvrdu Veliki Kalnik kralj Vladislav II. daje Ivani\u0161u Korvinu te to darovanje pretvara u zalog koji ostaje njegovom sinu Kristoforu. Nakon njegove smrti 1506. godine Veliki Kalnik odlazi Ivani\u0161evoj udovici Beatrici i k\u0107eri Elizabeti da bi 1510. utvrdu od kralja dobio Juraj Branderbur\u0161ki.[20]<\/a> Szabo pretpostavlja kako je utvrda bila prodana, za vrijeme Ivani\u0161a Korvina, Baltazaru Alapi\u0107u i Benku Ba\u0107anu te kasnije nasljedstvom bila ostavljena Dra\u0161kovi\u0107evima i Orehova\u010dkima. Oni kasnije zidaju novi dio grada koji se spominje 1685. Nakon njih grad je u posjedu Keglevi\u0107a, Pata\u010di\u0107a te kona\u010dno O\u017eegovi\u0107a.[21]<\/a><\/p>

\u00a0<\/strong><\/p>

UTVRDA KROZ POVIJEST<\/strong><\/p>

\u010cinjenica iz koje mo\u017eemo i\u0161\u010ditati da lokalna legenda ima neke istinite fragmente jest ta da postojanje plemi\u0107kog statusa Kalni\u010dana potvr\u0111uje i jedna povelja iz 1362. godine u kojoj se oni nazivaju universi nobiles Jobbagyones Castri majoris Kemlek<\/em>. Samo ime Velikog Kalnika kao \u0161to je ve\u0107 spomenuto u po\u010detku je ozna\u010davalo podru\u010dje \u017eupanije dok se sam grad spominje kao vlasni\u0161tvo 1243. godine. U 16. stolje\u0107u ispod tvr\u0111ave razvija se predgra\u0111e Brestovica koje se danas naziva Kalnik. Jedna od zanimljivosti zasigurno je ta da je u tvr\u0111avi od 1365. do 1369. bio zarobljen bugarski kralj Stra\u0161imir Aleksandrovi\u0107 kojeg je zarobio kralj Ludovik I. Njegova pratnja je tako\u0111er bila zato\u010dena te nakon uspostavljenog mira i povratka bugarskog kralja, dio pratnje je ostao na Kalniku. S vremenom su se udoma\u0107ili i o\u017eenili s kalni\u010dkim djevojkama pa tako u jednoj povelji iz 1609. doznajemo kako se brezove\u010dki sudac zove Stjepan Bugarin. Prezime Bugarin(ovi\u0107) i dan danas se susre\u0107e u kalni\u010dkom kraju \u0161to je tako\u0111er jedan od argumenata navedenih zbivanja.[22]<\/a>\u00a0U tom istom 14. stolje\u0107u bilje\u017eimo kako je Veliki Kalnik postao jedan od \u017eupanata velike Kri\u017eeva\u010dke \u017eupanije. Va\u017eno je napomenuti takvo \u0161to jer kada bi grad posjedovao bosanski kralj tada bi i ka\u0161telani starog grada bili iz Bosne.[23]<\/a>Kako su se vlasnici utvrde izmjenjivali tako se i na\u010din gradnje s vremenom mijenjao. Vo\u0111eni time uo\u010davamo elemente romanike, gotike pa sve do baroka, kada noviji dio grada krajem 17. stolje\u0107a podi\u017eu vlasnici Dra\u0161kovi\u0107i i Orehova\u010dki.[24]<\/a> U 17. stolje\u0107u Veliki Kalnik je pogo\u0111en potresom te je grad napu\u0161ten. Postojanje ka\u0161tela zabilje\u017eeno je 1685., a 1731. doznajemo kako su razru\u0161ene dvije utvrde u Velikom Kalniku. Ru\u0161enje ka\u0161tela 1860. godine preuzima Aleksandar Fodroczy \u0161to danas interpretiramo kao \u010di\u0161\u0107enje kamenih blokova zidova koji su predstavljali opasnost pri kretanju kroz utvrdu i oko nje.[25]<\/a><\/p>

AHITEKTONSKE KARAKTERISTIKE UTVRDE<\/strong><\/p>

Kao \u0161to je ve\u0107 navedeno Veliki Kalnik nalazi se u nizu utvrda smje\u0161tenih u blizini Kalni\u010dkog gorja, koje se nalazi na nadmorskoj visini od 640 metara. Sama utvrda nalazi se podno vapnena\u010dkih vrhova te ju je to isklju\u010divalo kao sjeci\u0161te prometnica.[26]<\/a>Najvi\u0161i dio utvrde nalazi se na 550 m apsolutne visine, a najni\u017ei na 480 m apsolutne visine, dok je pristup mogu\u0107i samo s ju\u017ene strane. Utvrda se pru\u017ea od zapada prema istoku oko 112 m, a najve\u0107a \u0161irina je oko 55 m. Srednjovjekovni dijelovi su: gornja i donja brani\u010d kula, gornja pala\u010da, isto\u010dna kula i unutarnji obrambeni sklop i oni su podignuti visoko na stijeni. Ranonovovjekovni dijelovi su donja pala\u010da, sredi\u0161nji i vanjski obrambeni sklop podignuti ispod srednjovjekovnoga dijelova. Iako je Kalnik bio prometno isklju\u010deniji od pojedinih lokaliteta, on je zbog svoje lokacije izme\u0111u rijeka Drave i Save, ispresijecan pravcima iz Karpatske kotline prema Posavini, bio koridor mnogih doga\u0111aja i utjecaja iz Karpatske kotline, isto\u010dnoalpskog rubnog prostora i mediteranskog prostora.[27]<\/a>Po\u010dev\u0161i od prvih opisa srednjovjekovnog grada Kalnika, koji nam donosi Sakcinski, nagla\u0161ena je \u010dinjenica da je sama utvrda nastajala dugi niz stolje\u0107a. Tako Sakcinski opa\u017ea da je gornji dio stariji (romanski), a donji, iako vi\u0161e razru\u0161en, noviji. Najstarijim dijelom grada smatra se nepravilna gra\u0111evina na najvi\u0161em dijelu uzvisine. (Slika 2.)Komunikacija kroz srednjovjekovne dijelove utvrde bila je mogu\u0107a strmim stubi\u0161tem, koja je mjestimi\u010dno uklesana u \u017eivu stijenu. Utvrda je gra\u0111ena od grubo obra\u0111enog kamena povezanog vapnenom \u017ebukom, dok su najmla\u0111i dijelovi gra\u0111eni opekom. Srednjovjekovni zidovi prosje\u010dne su \u0161irine 1,8 m, dok ranonovovjekovni oko 1,5 m.[28]<\/a> Izgradnja utvrde se mo\u017ee podijeliti u pet gra\u0111evinskih faza. Prvoj i najstarijoj fazi pripada gornja brani\u010d-kula koja je izgra\u0111ena prije 1242. odnosno stavlja se u prvu polovicu 13. stolje\u0107a. Drugoj fazi pripadaju donja brani\u010d-kula, gornja pala\u010da s unutra\u0161njim obrambenim sklopom te kapela u sredi\u0161njem obrambenom sklopu i to se smje\u0161ta u drugu polovici 13. stolje\u0107a. U tre\u0107oj fazi dolazi do obnove postoje\u0107ih dijelova te dolazi do nadogradnje drugog kata donje brani\u010d-kule, nadogradnja gornje pala\u010de s istoka te zazidavanje malih prozora i probijanje ve\u0107ih. Obnovu \u010ditavog kompleksa se datira u 15. stolje\u0107e odnosno na sam po\u010detak te se za investitore smatraju Sigismund Luksembur\u0161ki i Barbara Celjska, budu\u0107i da je 1409. godine Barbara Celjska do\u0161la u posjed utvrde, a zna se kako su kralj i kraljica koristili utvrdu kao kraljevu rezidenciju. \u010cetvrta faza se stavlja u rani novi vijek, odnosno 16. stolje\u0107e, te dolazi do gradnje donje pala\u010de, srednjeg i vanjskog obrambenog sklopa te obnova brani\u0161ta sjevernog i ju\u017enog zida unutra\u0161njeg obrambenog sklopa. Kroz ve\u0107inu 16. stolje\u0107a utvrda je bila u posjedu obitelj Alapi\u0107, stoga se oni smatraju investitorima te izgradnje. Posljednjoj fazi pripada gradnja ogra\u0111enog vrta na padini utvrde s juga te preure\u0111enje donje pala\u010de za vrijeme obitelji Orehoczy u 17. stolje\u0107u.[29]<\/a> Gornja brani\u010d kula poligona je gra\u0111evina manjih dimenzija koja se pru\u017ea od zapada prema istoku u daljinu oko 12,5 m, a najve\u0107a joj je \u0161irina oko 9 m. Na njezino isto\u010dno pro\u010delje naslanja se gra\u0111evina pravokutnog tlocrta koja se pru\u017ea od zapada prema istoku u daljinu oko 10,5 m, a najve\u0107a joj je \u0161irina 4 m.[30]<\/a> Od nje je danas ostao samo obris sjevernog zida i sjeveroisto\u010dni ugao. Vjerojatno je ta gra\u0111evina pripadala najstarijoj stambenoj jedinici velikokalni\u010dke utvrde.\u00a0 Pretpostavlja se da je gornja brani\u010d-kula bila jednokatna nenatkrivena gra\u0111evina s nekoliko strijelnica \u010diji je ulaz bio na zapadnome pro\u010delju, odakle je zidom sagra\u0111enim na rascjepu stijene povezana s donjom brani\u010d kulom. Prsobran brani\u0161ta sjevernog obrambenog zida je vjerojatno bilo visine oko 2 m te je u zapadnom dijelu bio otvoren s jednom velikom i dvije manje pu\u0161karnice nadsvo\u0111ene kru\u017enim lukom. Brani\u0161te sjevernog obrambenog zida drvenim je mostom spojen s drugim katom donje brani\u010d-kule.[31]<\/a>Najbolje je o\u010duvana donja brani\u010d kula, a sagra\u0111ena je na spoju kamenog zuba koji nosi sjeverni obrambeni zid i manje prirodne terase na zapadnome dijelu stijene koja ujedno i zatvara sjevernu stranu kule u prizemlje. Kvadratna gra\u0111evina koja se pru\u017ea od zapada prema istoku u daljinu oko 11 m, a od sjevera prema jugu oko 12 m te je sa\u010duvana u visini jednoga kata.[32]<\/a> S ju\u017ene strane poduprta je s dva kontrafora s dobro klesanim okapnicima \u010dine\u0107i kulu puno stabilnijom i otpornijom na vremenske nepogode. Sredi\u0161nji kontrafor naslanja se na zapadni obrambeni zid koji tu gra\u0111evinu povezuje s gornjom pala\u010dom. Rubovi kule u\u010dvr\u0161\u0107eni su kvadrima s jastu\u010dastim izbo\u010denjima. Na ju\u017enom zidu brani\u010d-kule nalaze se 4 uske i visoke strijelnice, od kojih se jedna nalazi u prostoru vretenastog stubi\u0161ta u jugozapadnom uglu kule, koje vode u prvi kat.[33]<\/a> U prostor stubi\u0161ta ulazi se kroz vrata o\u010duvanim goti\u010dkim okvirom profanog tipa. Prostor stubi\u0161ta o\u010duvan je u visini prizemlja, ali se njegovi obrisi vide i u visini prvog kata. Njegova pro\u010delja otvorena su s tri velika goti\u010dka prozora sa segmentnim nadvojem, dva na ju\u017enom te jedan na isto\u010dnom pro\u010delju, i manjom prozorskom ni\u0161om i vratima na zapadnoj strani za izlaz na terasu nastalu na zapadnom hrbatu stijene. Na drugi kat vodi uz sjeverni zid brani\u010d-kule jednostavno stepeni\u0161te, izgra\u0111eno tijekom konzervacije pro\u0161log stolje\u0107a. Neposredno uz gornji zavr\u0161etak stepeni\u0161ta nalaze se uz sjeveroisto\u010dni ugao kule ostaci vrata, koja su drvenom konstrukcijom povezana s brani\u0161tem sjevernoga obrambenog zida.[34]<\/a> Danas je samo o\u010duvan okvir visine oko 1,7 m. Od zidova drugog kata kule o\u010duvan je sjeverni zid u visini od oko 2 m te manji dijelovi zapadnog i isto\u010dnog zida naslonjeni na njega. Na spoju prvog i drugog kata, uza sjeverozapadni ugao i sjeverno pro\u010delje brani\u010d-kule o\u010duvale su konzole koje su neko\u0107 nosile erkere. Osim obrambene uloge, kula je slu\u017eila i kao stambeni prostor.[35]<\/a>Gornja pala\u010da sagra\u0111ena je ispod donje brani\u010d-kule te stijene koja nosi sjeverni obrambeni zid. Prema ugaonima s jastucima, izgra\u0111ena je kad i donja brani\u010d-kula. To je dvokatna gra\u0111evina nepravilnog pravokutnog tlocrta koja se pru\u017ea od zapada prema istoku u daljinu oko 28 m, a najve\u0107a joj je \u0161irina oko 10,5 m.[36]<\/a> Na spoju ju\u017enog i jugoisto\u010dnog pro\u010delja pala\u010de nalazi se mala kvadratna kula pribli\u017eno duga\u010dka oko 6 m, \u0161iroka 4 m. Bila je sa\u010duvana u visini jednoga kata te je na zapadnom i ju\u017enom pro\u010delju imala po jednu prozorsku os. Spoj je pojedinih eta\u017ea pala\u010de ta je kula ujedno i \u0161titila glavni ulaz u srednjovjekovni dio utvrde. Gornja pala\u010da u prizemlju podijeljena je u dvije prostorije, a u visini prvog kata na tri.[37]<\/a>Isto\u010dni dio pro\u010delja prvog kata odnosno jugoisto\u010dni ugao prostorije zavr\u0161en je kvadrima s jastu\u010dastim izbo\u010denjima. Ju\u017eno pro\u010delja zapadnog dijela gra\u0111evine otvoreno je s tri prozorske osi, po jedna na svakoj eta\u017ei, a zapadno pro\u010delje s jednom prozorskom osi u visini prvog kata. U visini drugog kata na ju\u017enom se pro\u010delju zapadnog dijela gra\u0111evine vidi zazidani prozorski okvir. Od tog izvornog prozora ostao je o\u010duvan ve\u0107i dio prozorskog okvira, oblikovanog s \u010detiri uske kamene grede od kojih su dvije bo\u010dno konstruktivno povezane s okolnim zi\u0111em. S unutra\u0161nje strane vidi se zazidana njegova prozorska ni\u0161ta. Od jugoisto\u010dnoga ugla gornje pala\u010de pru\u017ea od zapada prema istoku u daljinu oko 23 m unutra\u0161nji ju\u017eni obrambeni zid koji zatvara usku terasu nastalu izme\u0111u zida i stijene na kojoj je podignuta gornja brani\u010d-kula. Na njegovom isto\u010dnom kraju nalazi se manja trapezasta kula-bastion na koju se s isto\u010dne strane naslanja pravokutna kula duga\u010dka oko 5 m, \u0161irine 4 m. Na vrhu zida nalazi se brani\u0161te s prsobranom i djelomi\u010dno o\u010duvanim kruni\u0161tem sa zupcima.[38]<\/a>Mla\u0111i dijelovi utvrde nalaze se u podno\u017eju stijene te se sastoje od donje pala\u010de s kapelom te zidova sredi\u0161njeg obrambenog sklopa koji povezuje te dvije gra\u0111evine sa starijim dijelovima utvrde. Donja pala\u010da jednokatna je gra\u0111evina tlocrtno oblikovana u obliku nepravilnog slova L, koja se pru\u017ea od zapada prema istoku u daljinu oko 30 m, a najve\u0107a joj je \u0161irina oko 16 m.[39]<\/a> \u010citava gra\u0111evina u prizemlju podijeljena je na \u010detiri prostorije nejednake povr\u0161ine. Na nekim zidovima o\u010duvane su prozorske osi, a u jednoj prostoriji pala\u010de i polukru\u017eni okvir vrata. Na njezino isto\u010dno pro\u010delje naslanja se u visini prvog kata dvorska kapela sv. Katarine koju \u010dini kvadratni brod i polukru\u017eno sveti\u0161te upisano u \u010detverokutno zi\u0111e. Polukru\u017ena apsida bila je 1720. nadsvo\u0111ena, a nad njom je stajao i zidani zvonik, no krovovi su propali, stoga nema puno ostataka kapele.[40]<\/a> U prostor donje pala\u010de ulazi se kroz dvoja vrata. Prva se nalaze na isto\u010dnom obrambenom zidu koji spaja sjeveroisto\u010dni ugao kapele sa stijenom na kojoj unutarnji ju\u017eni obrambeni zid, dok se druga nalaze u zapadnom obrambenom zidu sredi\u0161njeg obrambenog sklopa. Kroz zapadna vrata neko\u0107 se ulazilo pomi\u010dnim mostom, danas je to zamijenjeno zidanim stepeni\u0161tem. Od mehanizama za podizanje mosta o\u010duvala su se dva otvora kroz koja su prolazili lanci za njegovo podizanje.[41]<\/a> Prema istoku od kapele nalaze se ju\u017eni i jugoisto\u010dni obrambeni zid sredi\u0161njeg obrambenog kompleksa, za kojeg se pretpostavlja da se protezao oko stotinjak m te da je zatvarao manju terasu nastalu izme\u0111u isto\u010dnog pro\u010delja kapele i stijene na kojoj le\u017ei utvrda. Najmla\u0111i dio utvrde je vanjski obrambeni sklop, a sastoji se od velike jednokatne ulazne pravokutne kule podignute u jugozapadnom uglu obrambenih zidova koji su sa zapadne, ju\u017ene i jugoisto\u010dne strane opasivali kompleks donje pala\u010de i sredi\u0161njeg obrambenog sklopa. Sa\u010duvani su samo mali fragmenti zapadnog i ju\u017enog zida uz ulaznu kulu. Taj su ju\u017eni obrambeni zid podupirali dva upornjaka \u0161irine oko 1,2 m.[42]<\/a>Najmla\u0111em razdoblju gradnje Velikog Kalnika pripada jugozapadni dio grada u kojem dominiraju visoki ostaci ju\u017ene prilazne kule s koje je branjen prilaz gradu.[43]<\/a> Ulazna kula jednokatna je gra\u0111evina koja se pru\u017ea od sjevera prema jugu u daljinu oko 23 m, a joj je \u0161irina oko 13 m. Ju\u017eno pro\u010delje je otvoreno s tri manja prozorska okvira, a u prizemlju s tri ve\u0107a. Po svojem tlocrtu i volumenu ta kula odgovara kuli vara\u017edinskog Starog grada. Postojao je duga\u010dak nizak zid koji je zatvarao dio padine ju\u017eno od kompleksa koji nije imao obrambenu ulogu, ve\u0107 je ogra\u0111ivao vrt odnosno neku vrstu gradskog perivoja.[44]<\/a> Slijede\u0107i vrh uzdu\u017ene stijene prolazi hodnik kojim je ta gra\u0111evina povezana s velikom kulom (palasom). (Slika 3.) U prizemlju palasa nalazimo dvoja vrata s goti\u010dkim dovratnicima te prostor s uskim spiralnim kamenim stubi\u0161tem koje vodi na kat gdje su o\u010duvani veliki goti\u010dki prozori sa segmentnim nadvojima od klesanog kamena. (Slika 4.) Va\u017ean element jesu goti\u010dki uglovni jastu\u010dasti klesanci te upornjaci smje\u0161teni na ju\u017enom pro\u010delju. U doba renesanse nadogra\u0111uje se drugi kat velike kule koji na\u017ealost nije ostao o\u010duvan, no ipak se mo\u017ee datirati uz pomo\u0107 konzola smje\u0161tenih na sjeveru palasa. Dio koji je posebno zanimljiv nalazi se podno palasa gdje se nalaze ostaci ve\u0107e gra\u0111evine s uglovnim jastu\u010dastim klesancima, \u0161to ukazuje na postojanje donjeg palasa. (Slika 5.) Noviji dio grada izgra\u0111en je u samom podno\u017eju stijene. Ulaz u taj dio bio je osiguran pomi\u010dnim mostom. Sve gra\u0111evine burga visinski su povezane strmim stubi\u0161tima, a najmla\u0111oj fazi gradnje pripada jugozapadni dio grada u kojem se isti\u010de ju\u017ena ugaona kula s koje je bio branjen prilaz gradu i ju\u017enoj padini.[45]<\/a> Ispod same utvrde nalazila se kapela posve\u0107ena sv. Katarini. Posebno je zanimljiv na\u010din gra\u0111enja (2. kata velikog palasa) tesanim kamenom koji se naziva buckelquader <\/em>jer ga ne pronalazimo ni u jednoj drugoj utvrdi izuzev Velikog Kalnika i Medvedgrada. Prizemlje utvrde podijeljeno je na lijevu i desnu stranu. Na desnoj se nalazi pe\u0107ina, dok je na lijevoj strani postojala prostorija. Ono \u0161to utvrdu \u010dini toliko stabilnom jesu dva gotska potpornjaka. U tom dijelu vi\u0161e nema ni\u010deg romanskog jer je taj dio grada najvjerojatnije nastao neposredno pred mongolsku provalu. Prema arhitektonskom stilu Sakcinski je smatrao kako su vlasnici Oki\u0107 grada i Velikog Kalnika isti jer su oba uzidana u pe\u0107inu i na nju. Ulazu u grad prethodilo je stubi\u0161te.[46]<\/a> Kvadratnog je tlocrta i uglova poja\u010danih jastu\u010dastim klesancima. Ulaz se nalazi u prizemlju, a u samom dnu prostora nalazi se i danas o\u010duvano vretenasto stubi\u0161te kojim se pristupalo katovima. Gotovo pola prostranog prizemlja zauzima \u017eiva stijena koja se uzdi\u017ee prema stropu. Kat ima jednu prostoriju koju osvjetljavaju dva velika prozora, \u010dijim okvirima danas nema ni traga. Iz ostataka drugoga kata ne mo\u017eemo zaklju\u010diti ni\u0161ta vi\u0161e nego da se na sjeverno pro\u010delju nalazio zahod.[47]<\/a> Veliki Kalnik ima elipsoidni oblik koji je vrlo specifi\u010dan jer je hrbat brijega izrazito stjenovit i uzak, \u0161to je ote\u017eavalo organizaciju sadr\u017eaja. Tako zaklju\u010dujemo kako su se sadr\u017eaji ogranizirali na prirodnoj strmini brijega.[48]<\/a> Na zidovima vidimo i utjecaj templarskih tehnika zidanja, to\u010dnije tehniku rusti\u010dnih ugaonih klesanaca, koju su na hrvatskom prostoru stigle oko 13. stolje\u0107a, a na Kalniku su primjenjivane u 15. stolje\u0107u,[49]<\/a> a zavojito stubi\u0161te u kuli, koja je obnovljena za vrijeme kada je Veliki Kalnik u vlasni\u0161tvu Alapi\u0107a, dokaz je da su na utvrdi radili isti majstori koji su sli\u010dno stubi\u0161te napravili uz zvonik \u2013 kulu crkve sv. Brcka.[50]<\/a> (Slika 6.)<\/p>

LEGENDE VEZANE ZA UTVRDU I UTVRDA KAO MOTIV U KNJI\u017dEVNOSTI<\/strong><\/p>

Legenda vezana uz utvrdu Veliki Kalnik glasi: U tmini, u no\u0107nim satima, kada su mongolske stra\u017ee drijemale i tako smanjile pozornost, neke ljudske sjene s granama na le\u0111ima, primicale su se zidinama grada. Na op\u0107e iznena\u0111enje branitelja koji su sve to promatrali s visokih kula, o\u010dekuju\u0107i neku novu tatarsku provalu, poletje\u0161e prema zidinama \u0161ljivove grane bogate plodom. Tada su shvatili da ih to narod hrani, podr\u017eava i poma\u017ee. Ponovilo se to vi\u0161e puta. So\u010dne \u0161ljive pridigle su im snagu i na \u010du\u0111enje Mongola, glad nije iscrpila branitelje grada. Stoga su odustali od daljnje opsade i krenuli dalje put Jadrana za kraljem Belom. Kada su Mongoli do\u017eivjeli poraz na Grobni\u010dkom polju kraj Rijeke, kralj Bela IV. proglasio je \u017eitelje kalni\u010dkog kraja plemenita\u0161ima, koje su ubrzo njihovi zavidnici osobito kri\u017eeva\u010dki purgeri podrugljivo nazivali plemi\u0107ima \u0161ljivarima.<\/em>[51]<\/a><\/p>

U potkalni\u010dkom kraju odavno je ra\u0161irena legenda o boravku kralja Bele IV. na Kalniku. Prema toj legendi, Bela IV. se od Tatara sakrio u utvrdu Veliki Kalnik. Za vrijeme opsade no\u0107u bi seljaci tajno dovla\u010dili grane sa \u0161ljivama kojima bi se branitelji utvrde hranili. Tatari su odustali od opsade, a spa\u0161eni Bela je prema legendi kao znak zahvalnosti seljacima i braniteljima Kalnika, predvo\u0111enima Filipom Bebekom[52]<\/a>,darovao plemstvo te ih se od tada nazivalo \u0161ljivarima. Utvr\u0111ivanjem pouzdanosti legende najvi\u0161e su se bavili Lelja Dobroni\u0107 (Kalni\u010dki plemenita\u0161i<\/em>) i Josip Buturac koji su predstavili povelje koje su dobivali kalni\u010dki plemenita\u0161i od 14. do 17. stolje\u0107a.[53]<\/a> Nedvojbeno je da je Bela IV. bio na Kalniku, samo nije sigurno je li zbog opsade ili svojevoljno i\u0161ao provjeriti stanje utvrde. Ono oko \u010dega tako\u0111er nema dilema jest \u010dinjenica da sredinom 13. stolje\u0107a Bela na spomenutom podru\u010dju podijelio plemi\u0107ke povlastice (najvjerojatnije usmeno kako je nerijetko i bio obi\u010daj). Ozren Blagec navodi kako je ipak te\u0161ko da je Bela IV. mogao biti prisutan na Kalniku za vrijeme tatarske provale 1242. te navodi godinu 1241. kada iz Austrije dolazi u Zagreb. Drugi problem je to \u0161to su mu pomagali stanovnici Malog, a ne Velikog Kalnika.[54]<\/a> Blagec tako\u0111er navodi kako je lokacija Velikog Kalnika, uz Kolomanovu cestu, svojevrsna potvrda da je Bela IV. neko vrijeme boravio na Kalniku jer se upravo tom cestom dolazilo iz Ugarske preko Kri\u017eevaca i Zagreba do Dalmacije. Ipak protuargumenti legendi jesu teze da tatarski na\u010din ratovanja nije bio opsjedanje te dakako \u010dinjenica da za vrijeme opsade koja se zbila u zimskim mjesecima \u0161ljive nisu uspijevale. Smatra se kako legenda o \u0161ljivarima slu\u017ei kao svojevrsna izlika kalni\u010dkih plemenita\u0161a koji su bili nazivani \u0161ljivarima<\/em> od krupnih plemenita\u0161a zbog male veli\u010dine njihovih posjeda. Iz navedenog mo\u017eemo zaklju\u010diti kako je Bela IV. boravio na Kalniku, ali Malom i to zaista u vrijeme tatarskih provala te je stanovnike Malog Kalnika u\u010dinio jobagionima Velikog Kalnika zbog va\u017enosti velikokalni\u010dke utvrde.[55]<\/a> Legenda je poznata diljem Hrvatske pa tako na njoj svoje djelo \u0160ljivari <\/em>zasniva August \u0160enoa, dok Milutin Majer inspiriran istom legendom pi\u0161e povijesni roman Mongoli u Hrvatskoj<\/em>.[56]<\/a> Uz kalni\u010dko podru\u010dje ve\u017ee se jo\u0161 jedna legenda, a to je onda o crnoj kraljici <\/em>koja je boravila neko vrijeme na Malom Kalniku. Tako postoji pri\u010da koju opisuje crnu kraljicu <\/em>kao oholu i zlu te kako njezin ljubimac, gavran, kada bi bio razdra\u017een nerijetko bi ljudima kopao o\u010di, \u010dupao brkove i bradu sve do smrti. Takva pri\u010da bilje\u017eile su se podno Medvedgrada, Senja pa tako i Kalnika. Nastavak pri\u010de ve\u017ee se za Mali Kalnik te opisuje kraljicu ne samo kao zlu i okrutnu prema svojim podlo\u017enicima, ve\u0107 kao i nevjernu \u017eenu. Dok je podru\u010dje Kalnika bilo pod Celjskima u njemu je bila dakako Barbara te je zbog svoje opake \u0107udi bila nazivana crna kraljica<\/em>. Legenda vezana za nju glasi: Kada se prvi puta crna kraljica u pratnji svoga ljubavnika i ka\u0161telana Velikog Kalnika, Sigismunda Neuhausela, na brzim konjima uputila prema susjednom Malom Kalniku, i kada ga je ugledala kako se smjelo i skriveno uzdi\u017ee na visokim, strmim i te\u0161ko pristupa\u010dnim liticama poput jastrebova gnijezda, bila je ushi\u0107ena njegovom ljepotom i skriveno\u0161\u0107u. Odlu\u010dila je da se nadalje njih dvoje susre\u0107u ovdje, daleko od o\u010diju kralju odanih slugu. Ljubav s kraljicom postpuno je osilila ka\u0161telana Velikog Kalnika, koji se polakomio ne samo za posjedima okolnih podanika, nego \u010dak i za posjedom zagreba\u010dko Kaptola u Vara\u017edinskim Toplicama. Kona\u010dno je uz pritu\u017ebe do kralja do\u0161ao glas o nevjeri njegove <\/em>\u017e<\/em>ene, nakon \u010dega je kralj zato\u010dio Barbrau u tvrdom \u010de\u0161kom gradu Melniku. <\/em>Danas se tako Mali Kalnik naziva Pusta Barbara nakon \u0161to je prema legendi crna kraljica <\/em>1418. bila otamo protjerana.[57]<\/a>Tako i danas kada sna\u017eni vjetrovi sjeverci pu\u0161u zimi ili kada se pojavljuju ri\u0111ovke i poskoci lokalno stanovni\u0161tvo nerijetko \u201ezasluge\u201c za takvo \u0161to pripisuje crnoj kraljici.[58]<\/strong><\/a><\/em>Upravo je legenda vezana uz Tatare, odnosno pomaganje lokalnog selja\u0161tva braniteljima utvrde, poslu\u017eila kao pozadinska pri\u010da da August \u0160enoa napi\u0161e epsko-lirsku pjesmu ,,\u0160ljivari\u201c koja se nalazi u djelu ,,Povjestice\u201c.[59]<\/a>Osim njega, Milutin Mayer pi\u0161e svoj povijesni roman ,,Mongoli u Hrvatskoj\u201c u kojem opisuje herojsko branjenje i spa\u0161avanje zemlje u borbi protiv Tatara.[60]<\/a> Uz njih tu je jo\u0161 i Ljudevit Vukotinovi\u0107 koji je napisao svoj osvrt na Kalnik ,,Jutro na Kalniku\u201c[61]<\/a> te manje poznata Zora O\u0161tri\u0107, sa svojom odom ,,Oda Kalniku\u201c.[62]<\/a><\/p>

STANJE DANAS<\/strong><\/p>

Stari grad Veliki Kalnik jedan je od trinaest starih srednjovjekovnih gradova sjeverne Hrvatske koji je uklju\u010den u program za\u0161titnih radova Ministarstva kulture koji se provodi od 2004. godine. To je va\u017eno naglasiti jer prije tih radova, zadnji zabilje\u017eeni odvijali su se prije skoro \u0161ezdeset godina.[63]<\/a> Danas se u neposrednoj blizini starog grada nalazi planinarski dom izgra\u0111en 1934. (izgradio ga Stjepan Plani\u0107) koji osim \u0161to u kombinaciji sa starim gradom tvori turisti\u010dku atrakciju, u isto vrijeme primorava da se stari grad odr\u017eava koliko je to mogu\u0107e.[64]<\/a>Ivan Kukuljevi\u0107 Sakcinski u 19. stolje\u0107u rje\u010dito govori i opisuje tada\u0161nje stanje Velikog (i Malog) Kalnika te njegove rije\u010di mo\u017eemo upotrijebiti i dan danas za opis stanja ve\u0107ine utvrda u Hrvatskoj. One glase: Sad su oba grada poluporu\u0161ena, nit im se staro lice raspoznati mo\u017ee. Sokolovi se legu, gdje se radjahu slavni vitezovi, zmije plaze, kuda bojahu ljudi odu\u0161evljeni za juna\u010dtvo, domoljublje i vjeru. Hitri gu\u0161teri i slabi crvi bje\u017ee, gmi\u017eu i rove sad onuda, gdje silne strasti i razne \u010duti uznemiravahu grudi onih ljudi , kojima nema vi\u0161e traga, a jedva malo uspomene<\/em>.[65]<\/a><\/p>

Veliki Kalnik, osim \u0161to je jedan od najpoznatijih spomenika Kri\u017eevaca, ujedno je jedan i od najpoznatijih srednjovjekovnih utvr\u0111enih gradova u Hrvatskoj. Iako je pre\u017eivio opsadu Tatara i Bugara, njegovi zidovi, kao i zidovi mnogih drugih utvrda i tvrdih gradova, su u 17. stolje\u0107u bili razru\u0161eni od strane prirode, to\u010dnije potresa. Na veliku sre\u0107u, 1963. je izvr\u0161ena konzervacija zidova te se starom gradu od tad pa sve do dan danas posve\u0107uje pa\u017enje koliko je god to mogu\u0107e.[66]<\/a>od 2004. godine, utvrda ulazi u program za\u0161titnih radova na nepokretnim kulturnim dobrima Ministarstva kulture, \u010dime se daljnje propadanje utvrde sprije\u010dilo. Jedan od ve\u0107ih projekata, to\u010dnije projekt \u201eNevidljivi Kalnik\u201c kojeg izvodi tvrtka Tablinum od velja\u010de 2017., ima namjeru jo\u0161 vi\u0161e ulo\u017eiti u \u010ditavi kompleks utvrde koji bi dodatno pove\u0107ao ekonomske dobitke same op\u0107ine Kalnik. Olakotna okolnost starog grada, i kroz povijest, a i dan danas, je ta da se nalazi na planini, \u0161to je u pro\u0161losti ga o\u010duvalo od neprijatelja, a danas privla\u010di turiste. Takav polo\u017eaj utvrdu promi\u010de kao jednu od turisti\u010dkih atrakcija Koprivni\u010dko \u2013 kri\u017eeva\u010dke \u017eupanije te samim time doprinosi boljem odr\u017eavanju i ve\u0107em ulaganju u stari grad i njegovu okolicu, \u0161to na\u017ealost s drugim utvrdama nije slu\u010daj. Dakako, ne smiju se zanemariti niti stanovnici Kri\u017eevaca i okolice koji su oduvijek prepoznavali ljepotu i va\u017enost staroga grada te prenosili legende i pri\u010de o povijesti utvrde mla\u0111im nara\u0161tajima i time doprinijeli o\u010duvanju starog grada u svakom smislu.<\/p>

\u00a0<\/p>\t\t\t\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t

\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t\t\t\t

[1]<\/a>\u00a0Andrej \u017dmega\u010d, \u201eProfana arhitektura\u201c, u\u00a0KRI\u017dEVCI \u2013 grad i okolica<\/em>, ur. \u017darko Domljan (Zagreb: Institut za povijest umjetnosti Sveu\u010dili\u0161ta u Zagrebu, 1993),271.<\/p>

[2]<\/a>\u00a0Drago Mileti\u0107,\u00a0Plemi\u0107ki gradovi kontinentalne Hrvatske<\/em>\u00a0(Zagreb: Dru\u0161tvo povjesni\u010dara umjetnosti Hrvatske, 2012), 23.<\/p>

[3]<\/a>\u00a0Ozren Blagec, \u201eBela IV. i kalni\u010dko plemstvo\u201c,\u00a0Cris: \u010dasopis Povijesnog dru\u0161tva Kri\u017eevci<\/em>\u00a012 (2010): 235.<\/p>

[4]<\/a>\u00a0\u017dulj 2006, 153.<\/p>

[5]<\/a>\u00a0Gjuro Szabo,\u00a0Sredovje\u010dni gradovi u Slavoniji\u00a0<\/em>(Vinkovci: \u201ePrivla\u010dica\u201c, 1994): 94.<\/p>

[6]<\/a>\u00a0Regan 2004, 91.<\/p>

[7]<\/a>\u0160kiljan 2011, 292.<\/p>

[8]<\/a>\u00a0\u017dulj 2006, 156.<\/p>

[9]<\/a>\u00a0Okro\u0161a \u2013 Ro\u017ei\u0107 2007, 92-93.<\/p>

[10]<\/a>\u00a0Szabo 1994, 97.<\/p>

[11]<\/a>\u00a0Eva Halasz, \u201eArhontologija Velikog Kalnika u srednjem vijeku\u201c,\u00a0Zbornik Odsjeka za povijesne znanosti Zavoda za povijesne znanosti HAZU<\/em>\u00a032 (2014): 36.<\/p>

[12]<\/a>\u00a0Halasz, \u201eArhontologija\u201c, 36.<\/p>

[13]<\/a>\u00a0Halsaz, \u201eArhontologija\u201c, 27 \u2013 29.<\/p>

[14]<\/a>\u00a0Halasz, \u201eArhontologija\u201c, 27.<\/p>

[15]<\/a>\u00a0Blagec, \u201eBela IV.\u201c, 235.<\/p>

[16]<\/a>\u00a0Vladimir Palo\u0161ika, \u201eOtkri\u0107e srednjovjekovne arhitektonske plastike u Visokom, Malom Kalniku i Gornjoj Rijeci\u201c,\u00a0Cris: \u010dasopis Povijesnog dru\u0161tva Kri\u017eevci\u00a0<\/em>18 (2016): 81.<\/p>

[17]<\/a>\u00a0Halasz, \u201eArhontologija\u201c, 27.<\/p>

[18]<\/a>Ibid.<\/em><\/p>

[19]<\/a>\u00a0Palo\u0161ika, \u201eOtkri\u0107e srednjovjekovne arhitektonske plastike\u201c,81.<\/p>

[20]<\/a>\u00a0Halasz, \u201eArhontologija\u201c, 27 \u2013 28.<\/p>

[21]<\/a>\u00a0Szabo,\u00a0Sredovje\u010dni gradovi<\/em>, 97.<\/p>

[22]<\/a>\u00a0Tomislav \u0110uri\u0107 i Dragutin Feletar,\u00a0Stari gradovi, dvorci i crkve sjeverozapadne Hrvatske<\/em>\u00a0(Koprivnica: Matica hrvatska, 1991): 186 – 187.<\/p>

[23]<\/a>\u00a0Halasz, \u201eArhontologija\u201c, 28.<\/p>

[24]<\/a>\u00a0\u0110uri\u0107 i Feletar,\u00a0Stari gradovi<\/em>, 186 \u2013 187.<\/p>

[25]<\/a>\u00a0Okro\u0161a \u2013 Ro\u017ei\u0107, \u201eArheolo\u0161ka istra\u017eivanja\u201c, 88.<\/p>

[26]<\/a>\u00a0Feletar, \u201eGeografske zna\u010dajke\u201c, 16.<\/p>

[27]<\/a>\u00a0\u017deljko Tomi\u010di\u0107, \u201eArheolo\u0161ka topografija Kalni\u010dkog prigorja i okolice Kri\u017eevaca\u201c, u\u00a0KRI\u017dEVCI \u2013 grad i okolica<\/em>, ur. \u017darko Domljan (Zagreb: Institut za povijest umjetnosti Sveu\u010dili\u0161ta u Zagrebu, (1993): 23.<\/p>

[28]<\/a>\u00a0Regan 2004, 94.<\/p>

[29]<\/a>\u00a0Ibid., 101.<\/p>

[30]<\/a>\u00a0Ibid., 95.<\/p>

[31]<\/a>\u00a0Ibid.<\/p>

[32]<\/a>\u00a0Regan 2004, 95.<\/p>

[33]<\/a>\u00a0Ibid.<\/p>

[34]<\/a>\u00a0Ibid.<\/p>

[35]<\/a>\u00a0Balog 2003, 37.<\/p>

[36]<\/a>\u00a0Regan 2004, 97.<\/p>

[37]<\/a>\u00a0Ibid.<\/p>

[38]<\/a>Ibid., 99.<\/p>

[39]<\/a>Ibid., 100.<\/p>

[40]<\/a>\u00a0\u0160kiljan 2011, 293.<\/p>

[41]<\/a>\u00a0Regan 2004, 100.<\/p>

[42]<\/a>Portal Hrvatskog kulturnog vije\u0107a<\/em>, ,,Reporta\u017ea: Srednjovjekovna utvrda Veliki Kalnik\u201c.<\/p>

[43]<\/a>\u00a0Ibid.<\/p>

[44]<\/a>\u00a0Regan 2004, 101.<\/p>

[45]<\/a>\u00a0Okro\u0161a \u2013 Ro\u017ei\u0107, \u201eArheolo\u0161ka istra\u017eivanja\u201c, 89.<\/p>

[46]<\/a>\u00a0Szabo,\u00a0Sredovje\u010dni gradovi<\/em>, 95 – 96.<\/p>

[47]<\/a>\u00a0Mileti\u0107,\u00a0Plemi\u0107ki gradovi<\/em>, 221.<\/p>

[48]<\/a>\u00a0Mileti\u0107,\u00a0Plemi\u0107ki gradovi<\/em>, 150 – 151.<\/p>

[49]<\/a>\u00a0Mileti\u0107,\u00a0Plemi\u0107ki gradovi<\/em>, 188.<\/p>

[50]<\/a>\u00a0Ksenija Markovi\u0107. \u201eNaselja i lokaliteti\u201c. u\u00a0KRI\u017dEVCI \u2013 grad i okolica<\/em>, ur. \u017darko Domljan, (Zagreb: Institut za povijest umjetnosti Sveu\u010dili\u0161ta u Zagrebu, 1993): 336.<\/p>

[51]<\/a>\u00a0\u0110uri\u0107 i Feletar,\u00a0Stari gradovi<\/em>, 185.<\/p>

[52]<\/a>\u00a0Szabo,\u00a0Sredovje\u010dni gradovi<\/em>, 97.<\/p>

[53]<\/a>\u00a0Blagec, \u201eBela IV.\u201c, 234.<\/p>

[54]<\/a>\u00a0Blagec, \u201eBela IV.\u201c, 236.<\/p>

[55]<\/a>\u00a0Blagec, \u201eBela IV.\u201c, 237.<\/p>

[56]<\/a>\u00a0\u0110uri\u0107 i Feletar,\u00a0Stari gradovi<\/em>, 185.<\/p>

[57]<\/a>\u00a0Mileti\u0107,\u00a0Plemi\u0107ki gradovi<\/em>, 29.<\/p>

[58]<\/a>\u00a0Mileti\u0107,\u00a0Plemi\u0107ki gradovi<\/em>, 188.<\/p>

[59]<\/a>\u00a0\u0110uri\u0107 1991, 185.<\/p>

[60]<\/a>\u00a0Ibid.<\/p>

[61]<\/a>Turisti\u010dka zajednica op\u0107ine Kalnik,<\/em>\u00a0,,Ljudevit Vukotinovi\u0107 – Jutro na Kalniku\u201c.<\/p>

[62]<\/a>Turisti\u010dka zajednica op\u0107ine Kalnik<\/em>, ,,Zora O\u0161tri\u0107 \u2013 ‘Oda Kalniku’\u201c.<\/p>

[63]<\/a>\u00a0Okro\u0161a \u2013 Ro\u017ei\u0107, \u201eArheolo\u0161ka istra\u017eivanja\u201c, 89.<\/p>

[64]<\/a>\u00a0\u017dmega\u010d, \u201eProfana arhitektura\u201c, 274.<\/p>

[65]<\/a>\u00a0Mileti\u0107,\u00a0Plemi\u0107ki gradovi<\/em>, 293 \u2013 310.<\/p>

[66]<\/a>Zoran Homen,. \u201eOtkri\u0107e ka\u0161tela na Kalniku\u201c,\u00a0Muzejski vjesnik: Glasilo muzeja sjevernozapadne Hrvatske\u00a0<\/em>11\/11 (1988): 29.<\/p>\t\t\t\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t

\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t\t\t\t

Literatura:<\/u><\/strong><\/p>\n

    \n
  • Blagec, Ozren. \u201eBela IV. i kalni\u010dko plemstvo\u201c. Cris: \u010dasopis Povijesnog dru\u0161tva Kri\u017eevci 12 (2011): 234 \u2013 244.<\/li>\n
  • \u017dmega\u010d, Andrej. \u201eProfana arhitektura\u201c. U KRI\u017dEVCI \u2013 grad i okolica, ur. \u017darko Domljan, 271 \u2013 276. Zagreb: Institut za povijest umjetnosti Sveu\u010dili\u0161ta u Zagrebu, 1993<\/li>\n
  • Tomi\u010di\u0107, \u017deljko. \u201eArheolo\u0161ka topografija Kalni\u010dkog prigorja i okolice Kri\u017eevaca\u201c. U KRI\u017dEVCI \u2013 grad i okolica, ur. \u017darko Domljan, 23 \u2013 40. Zagreb: Institut za povijest umjetnosti Sveu\u010dili\u0161ta u Zagrebu, 1993.<\/li>\n
  • Szabo, Gjuro. Sredovje\u010dni gradovi u Slavoniji. Vinkovci: \u201ePrivla\u010dica\u201c, 1994.<\/li>\n
  • Regan, Kre\u0161imir. ,,Plemi\u0107ki grad Veliki Kalnik\u201c, Kaj 37 (2004) 3, 83-104.<\/li>\n
  • Palo\u0161ika, Vladimir. \u201eOtkri\u0107e srednjovjekovne arhitektonske plastike u Visokom, Malom Kalniku i Gornjoj Rijeci\u201c. Cris: \u010dasopis povijesnog dru\u0161tva Kri\u017eevci 18 (2016): 79 \u2013 85.<\/li>\n
  • Okro\u0161a \u2013 Ro\u017ei\u0107, Lana. \u201eArheolo\u0161ka istra\u017eivanja na starom gradu Veliki Kalnik u 2005 i 2006. godini\u201c. Cris: \u010dasopis povijesnog dru\u0161tva Kri\u017eevci 9 (2007): 88 \u2013 100.<\/li>\n
  • Mileti\u0107, Drago. Plemi\u0107ki gradovi kontinentalne Hrvatske. Zagreb: Dru\u0161tvo povjesni\u010dara umjetnosti Hrvatske, 2012.<\/li>\n
  • Markovi\u0107, Ksenija. \u201eNaselja i lokaliteti\u201c. U KRI\u017dEVCI \u2013 grad i okolica, ur. \u017darko Domljan, 281 \u2013 393. Zagreb: Institut za povijest umjetnosti Sveu\u010dili\u0161ta u Zagrebu, 1993.<\/li>\n
  • Homen, Zoran. \u201eOtkri\u0107e ka\u0161tela na Kalniku\u201c. Muzejski vjesnik: Glasilo muzeja sjevernozapadne Hrvatske 11\/11 (1988): 29 \u2013 31.<\/li>\n
  • Halasz, Eva. \u201eArhontologija Velikog Kalnika u srednjem vijeku\u201c. Zbornik Odsjeka za povijesne znanosti Zavoda za povijesne i dru\u0161tvene znanosti HAZU 32 (2014): 27 \u2013 36.<\/li>\n
  • Feletar, Dragutin. \u201eGeografske zna\u010dajke kri\u017eeva\u010dke regije\u201c. U KRI\u017dEVCI \u2013 grad i okolica, ur. \u017darko Domljan, 15 \u2013 22. Zagreb: Institut za povijest umjetnosti Sveu\u010dili\u0161ta u Zagrebu, 1993.<\/li>\n
  • \u0110uri\u0107, Tomislav, Dragutin Feletar. Stari gradovi, dvorci i crkve sjeverozapadne Hrvatske. Koprivnica: Matica hrvatska, 1991.<\/li>\n<\/ul>\t\t\t\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t<\/div>\n\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t<\/section>\n\t\t\t\t<\/div>","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

    Veliki Kalnik Slavonska krajina Pi\u0161e:\u00a0Nikola Ostoj\u010di\u0107(\u00a92019.) Srednjovjekovno naselje Kalnik nalazi(lo) se je podno vapnena\u010dkih kalni\u010dkih vrhova na nadmorskoj visini od pribli\u017eno 640 metara. Najve\u0107e i najpoznatije naselje upravo se nalazilo na utvr\u0111enom gradu zvanom Veliki Kalnik. Utvr\u0111eni grad nalazi(o) se na mezozojskim stijenama koje su, otporne na eroziju, zaslu\u017ene \u0161to se grad i dan danas […]<\/p>","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"parent":0,"menu_order":0,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","template":"","meta":{"_monsterinsights_skip_tracking":false,"_monsterinsights_sitenote_active":false,"_monsterinsights_sitenote_note":"","_monsterinsights_sitenote_category":0,"site-sidebar-layout":"no-sidebar","site-content-layout":"page-builder","ast-site-content-layout":"default","site-content-style":"default","site-sidebar-style":"default","ast-global-header-display":"","ast-banner-title-visibility":"","ast-main-header-display":"","ast-hfb-above-header-display":"","ast-hfb-below-header-display":"","ast-hfb-mobile-header-display":"","site-post-title":"disabled","ast-breadcrumbs-content":"","ast-featured-img":"disabled","footer-sml-layout":"","ast-disable-related-posts":"","theme-transparent-header-meta":"default","adv-header-id-meta":"","stick-header-meta":"","header-above-stick-meta":"","header-main-stick-meta":"","header-below-stick-meta":"","astra-migrate-meta-layouts":"default","ast-page-background-enabled":"default","ast-page-background-meta":{"desktop":{"background-color":"","background-image":"","background-repeat":"repeat","background-position":"center center","background-size":"auto","background-attachment":"scroll","background-type":"","background-media":"","overlay-type":"","overlay-color":"","overlay-opacity":"","overlay-gradient":""},"tablet":{"background-color":"","background-image":"","background-repeat":"repeat","background-position":"center center","background-size":"auto","background-attachment":"scroll","background-type":"","background-media":"","overlay-type":"","overlay-color":"","overlay-opacity":"","overlay-gradient":""},"mobile":{"background-color":"","background-image":"","background-repeat":"repeat","background-position":"center center","background-size":"auto","background-attachment":"scroll","background-type":"","background-media":"","overlay-type":"","overlay-color":"","overlay-opacity":"","overlay-gradient":""}},"ast-content-background-meta":{"desktop":{"background-color":"var(--ast-global-color-5)","background-image":"","background-repeat":"repeat","background-position":"center center","background-size":"auto","background-attachment":"scroll","background-type":"","background-media":"","overlay-type":"","overlay-color":"","overlay-opacity":"","overlay-gradient":""},"tablet":{"background-color":"var(--ast-global-color-5)","background-image":"","background-repeat":"repeat","background-position":"center center","background-size":"auto","background-attachment":"scroll","background-type":"","background-media":"","overlay-type":"","overlay-color":"","overlay-opacity":"","overlay-gradient":""},"mobile":{"background-color":"var(--ast-global-color-5)","background-image":"","background-repeat":"repeat","background-position":"center center","background-size":"auto","background-attachment":"scroll","background-type":"","background-media":"","overlay-type":"","overlay-color":"","overlay-opacity":"","overlay-gradient":""}},"footnotes":""},"class_list":["post-1865","page","type-page","status-publish","hentry"],"yoast_head":"\nVeliki Kalnik - Bulwark of Europe<\/title>\n<meta name=\"robots\" content=\"index, follow, max-snippet:-1, max-image-preview:large, max-video-preview:-1\" \/>\n<link rel=\"canonical\" href=\"https:\/\/vojnakrajina.ffzg.unizg.hr\/en\/veliki-kalnik\/\" \/>\n<meta property=\"og:locale\" content=\"en_GB\" \/>\n<meta property=\"og:type\" content=\"article\" \/>\n<meta property=\"og:title\" content=\"Veliki Kalnik - Bulwark of Europe\" \/>\n<meta property=\"og:description\" content=\"Veliki Kalnik Slavonska krajina Pi\u0161e:\u00a0Nikola Ostoj\u010di\u0107(\u00a92019.) Srednjovjekovno naselje Kalnik nalazi(lo) se je podno vapnena\u010dkih kalni\u010dkih vrhova na nadmorskoj visini od pribli\u017eno 640 metara. Najve\u0107e i najpoznatije naselje upravo se nalazilo na utvr\u0111enom gradu zvanom Veliki Kalnik. Utvr\u0111eni grad nalazi(o) se na mezozojskim stijenama koje su, otporne na eroziju, zaslu\u017ene \u0161to se grad i dan danas […]\" \/>\n<meta property=\"og:url\" content=\"https:\/\/vojnakrajina.ffzg.unizg.hr\/en\/veliki-kalnik\/\" \/>\n<meta property=\"og:site_name\" content=\"Bulwark of Europe\" \/>\n<meta property=\"article:modified_time\" content=\"2022-07-05T13:38:41+00:00\" \/>\n<meta property=\"og:image\" content=\"https:\/\/vojnakrajina.ffzg.unizg.hr\/wp-content\/uploads\/2020\/03\/Kalnik-tab.jpg\" \/>\n<meta name=\"twitter:card\" content=\"summary_large_image\" \/>\n<meta name=\"twitter:label1\" content=\"Estimated reading time\" \/>\n\t<meta name=\"twitter:data1\" content=\"25 minutes\" \/>\n<script type=\"application\/ld+json\" class=\"yoast-schema-graph\">{\"@context\":\"https:\/\/schema.org\",\"@graph\":[{\"@type\":\"WebPage\",\"@id\":\"https:\/\/vojnakrajina.ffzg.unizg.hr\/veliki-kalnik\/\",\"url\":\"https:\/\/vojnakrajina.ffzg.unizg.hr\/veliki-kalnik\/\",\"name\":\"Veliki Kalnik - Bulwark of Europe\",\"isPartOf\":{\"@id\":\"https:\/\/vojnakrajina.ffzg.unizg.hr\/#website\"},\"primaryImageOfPage\":{\"@id\":\"https:\/\/vojnakrajina.ffzg.unizg.hr\/veliki-kalnik\/#primaryimage\"},\"image\":{\"@id\":\"https:\/\/vojnakrajina.ffzg.unizg.hr\/veliki-kalnik\/#primaryimage\"},\"thumbnailUrl\":\"https:\/\/vojnakrajina.ffzg.unizg.hr\/wp-content\/uploads\/2020\/03\/Kalnik-tab.jpg\",\"datePublished\":\"2020-03-29T22:42:33+00:00\",\"dateModified\":\"2022-07-05T13:38:41+00:00\",\"breadcrumb\":{\"@id\":\"https:\/\/vojnakrajina.ffzg.unizg.hr\/veliki-kalnik\/#breadcrumb\"},\"inLanguage\":\"en-GB\",\"potentialAction\":[{\"@type\":\"ReadAction\",\"target\":[\"https:\/\/vojnakrajina.ffzg.unizg.hr\/veliki-kalnik\/\"]}]},{\"@type\":\"ImageObject\",\"inLanguage\":\"en-GB\",\"@id\":\"https:\/\/vojnakrajina.ffzg.unizg.hr\/veliki-kalnik\/#primaryimage\",\"url\":\"https:\/\/vojnakrajina.ffzg.unizg.hr\/wp-content\/uploads\/2020\/03\/Kalnik-tab.jpg\",\"contentUrl\":\"https:\/\/vojnakrajina.ffzg.unizg.hr\/wp-content\/uploads\/2020\/03\/Kalnik-tab.jpg\"},{\"@type\":\"BreadcrumbList\",\"@id\":\"https:\/\/vojnakrajina.ffzg.unizg.hr\/veliki-kalnik\/#breadcrumb\",\"itemListElement\":[{\"@type\":\"ListItem\",\"position\":1,\"name\":\"Home\",\"item\":\"https:\/\/vojnakrajina.ffzg.unizg.hr\/\"},{\"@type\":\"ListItem\",\"position\":2,\"name\":\"Veliki Kalnik\"}]},{\"@type\":\"WebSite\",\"@id\":\"https:\/\/vojnakrajina.ffzg.unizg.hr\/#website\",\"url\":\"https:\/\/vojnakrajina.ffzg.unizg.hr\/\",\"name\":\"Bulwark of Europe - Vojna krajina u 16. stolje\u0107u\",\"description\":\"Digitizing Habsburg-Ottoman Border\",\"potentialAction\":[{\"@type\":\"SearchAction\",\"target\":{\"@type\":\"EntryPoint\",\"urlTemplate\":\"https:\/\/vojnakrajina.ffzg.unizg.hr\/?s={search_term_string}\"},\"query-input\":{\"@type\":\"PropertyValueSpecification\",\"valueRequired\":true,\"valueName\":\"search_term_string\"}}],\"inLanguage\":\"en-GB\"}]}<\/script>\n<!-- \/ Yoast SEO plugin. -->","yoast_head_json":{"title":"Veliki Kalnik - Bulwark of Europe","robots":{"index":"index","follow":"follow","max-snippet":"max-snippet:-1","max-image-preview":"max-image-preview:large","max-video-preview":"max-video-preview:-1"},"canonical":"https:\/\/vojnakrajina.ffzg.unizg.hr\/en\/veliki-kalnik\/","og_locale":"en_GB","og_type":"article","og_title":"Veliki Kalnik - Bulwark of Europe","og_description":"Veliki Kalnik Slavonska krajina Pi\u0161e:\u00a0Nikola Ostoj\u010di\u0107(\u00a92019.) Srednjovjekovno naselje Kalnik nalazi(lo) se je podno vapnena\u010dkih kalni\u010dkih vrhova na nadmorskoj visini od pribli\u017eno 640 metara. Najve\u0107e i najpoznatije naselje upravo se nalazilo na utvr\u0111enom gradu zvanom Veliki Kalnik. Utvr\u0111eni grad nalazi(o) se na mezozojskim stijenama koje su, otporne na eroziju, zaslu\u017ene \u0161to se grad i dan danas […]","og_url":"https:\/\/vojnakrajina.ffzg.unizg.hr\/en\/veliki-kalnik\/","og_site_name":"Bulwark of Europe","article_modified_time":"2022-07-05T13:38:41+00:00","og_image":[{"url":"https:\/\/vojnakrajina.ffzg.unizg.hr\/wp-content\/uploads\/2020\/03\/Kalnik-tab.jpg","type":"","width":"","height":""}],"twitter_card":"summary_large_image","twitter_misc":{"Estimated reading time":"25 minutes"},"schema":{"@context":"https:\/\/schema.org","@graph":[{"@type":"WebPage","@id":"https:\/\/vojnakrajina.ffzg.unizg.hr\/veliki-kalnik\/","url":"https:\/\/vojnakrajina.ffzg.unizg.hr\/veliki-kalnik\/","name":"Veliki Kalnik - Bulwark of Europe","isPartOf":{"@id":"https:\/\/vojnakrajina.ffzg.unizg.hr\/#website"},"primaryImageOfPage":{"@id":"https:\/\/vojnakrajina.ffzg.unizg.hr\/veliki-kalnik\/#primaryimage"},"image":{"@id":"https:\/\/vojnakrajina.ffzg.unizg.hr\/veliki-kalnik\/#primaryimage"},"thumbnailUrl":"https:\/\/vojnakrajina.ffzg.unizg.hr\/wp-content\/uploads\/2020\/03\/Kalnik-tab.jpg","datePublished":"2020-03-29T22:42:33+00:00","dateModified":"2022-07-05T13:38:41+00:00","breadcrumb":{"@id":"https:\/\/vojnakrajina.ffzg.unizg.hr\/veliki-kalnik\/#breadcrumb"},"inLanguage":"en-GB","potentialAction":[{"@type":"ReadAction","target":["https:\/\/vojnakrajina.ffzg.unizg.hr\/veliki-kalnik\/"]}]},{"@type":"ImageObject","inLanguage":"en-GB","@id":"https:\/\/vojnakrajina.ffzg.unizg.hr\/veliki-kalnik\/#primaryimage","url":"https:\/\/vojnakrajina.ffzg.unizg.hr\/wp-content\/uploads\/2020\/03\/Kalnik-tab.jpg","contentUrl":"https:\/\/vojnakrajina.ffzg.unizg.hr\/wp-content\/uploads\/2020\/03\/Kalnik-tab.jpg"},{"@type":"BreadcrumbList","@id":"https:\/\/vojnakrajina.ffzg.unizg.hr\/veliki-kalnik\/#breadcrumb","itemListElement":[{"@type":"ListItem","position":1,"name":"Home","item":"https:\/\/vojnakrajina.ffzg.unizg.hr\/"},{"@type":"ListItem","position":2,"name":"Veliki Kalnik"}]},{"@type":"WebSite","@id":"https:\/\/vojnakrajina.ffzg.unizg.hr\/#website","url":"https:\/\/vojnakrajina.ffzg.unizg.hr\/","name":"Bulwark of Europe - Vojna krajina u 16. stolje\u0107u","description":"Digitizing Habsburg-Ottoman Border","potentialAction":[{"@type":"SearchAction","target":{"@type":"EntryPoint","urlTemplate":"https:\/\/vojnakrajina.ffzg.unizg.hr\/?s={search_term_string}"},"query-input":{"@type":"PropertyValueSpecification","valueRequired":true,"valueName":"search_term_string"}}],"inLanguage":"en-GB"}]}},"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/vojnakrajina.ffzg.unizg.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/pages\/1865","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/vojnakrajina.ffzg.unizg.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/pages"}],"about":[{"href":"https:\/\/vojnakrajina.ffzg.unizg.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/types\/page"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/vojnakrajina.ffzg.unizg.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/vojnakrajina.ffzg.unizg.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=1865"}],"version-history":[{"count":6,"href":"https:\/\/vojnakrajina.ffzg.unizg.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/pages\/1865\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":3424,"href":"https:\/\/vojnakrajina.ffzg.unizg.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/pages\/1865\/revisions\/3424"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/vojnakrajina.ffzg.unizg.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=1865"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}