{"id":972,"date":"2019-07-07T16:00:57","date_gmt":"2019-07-07T14:00:57","guid":{"rendered":"https:\/\/vojnakrajina.ffzg.unizg.hr\/?page_id=972"},"modified":"2022-07-05T15:36:49","modified_gmt":"2022-07-05T13:36:49","slug":"brinje-sokolac","status":"publish","type":"page","link":"https:\/\/vojnakrajina.ffzg.unizg.hr\/en\/brinje-sokolac\/","title":{"rendered":"Brinje – Sokolac"},"content":{"rendered":"
\n\t\t\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t
\n\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t
\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t

Brinje (Sokolac)<\/span><\/font><\/h2>\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t

Croatian Frontier<\/h2>\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t\t\t\t

Author:\u00a0<\/strong>Karlo Rukavina
(\u00a92019.)<\/p>\t\t\t\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t<\/div>\n\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t<\/section>\n\t\t\t\t

\n\t\t\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t
\n\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t
\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t

Sokolac<\/h2>\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t\t\t\t

Utvrda Brinje je jedna od najva\u017enijih utvrda rano novovjekovne Senjske kapetanije, a isto tako predstavlja va\u017ean posjed obitelji Frankopana prije osmanske opasnosti na hrvatskom povijesnom prostoru. Prije nego ukratko iznesemo samu povijest utvrde i njen opis, valja rije\u0161iti problem samog naziva utvrde (Brinje\/Sokolac). U literaturi se vrlo \u010desto frankopanski plemi\u0107ki grad Brinje naziva i Sokolac pa \u010dak i Sokol ili Sokolovac. Prvi ga tim imenom naziva 1835. godine Franz Julius Fras, gdje navodi: \u201eOvaj grad, koji se zove i Sokolac\u2026\u201c. Ivan Kukuljevi\u0107 Sakcinski ga tako\u0111er navodi kao Sokolac, to jest \u201eGrad Sokol, od naroda nazvan Sokolac\u2026\u201c, a Emilij Laszowski iznosi teoriju u kojoj smatra da se prvi put utvrda Brinje naziva Sokolac ve\u0107 1449. godine prilikom podjele o\u010devine Frankopana u Modru\u0161u, pri kojoj je Bartol IX. dobio: \u201eoppidum Brine cum castro Jaknik, et aliis castris Sokol, Thersacz et oppidum Bihach\u2026\u201c. Iz navedenog citata mo\u017eemo zaklju\u010diti kako je Laszowski ipak pogrije\u0161io i zamijenio plemi\u0107ki grad Frankopana u Brinju sa Sokolcem kod Biha\u0107a, naravno u poku\u0161aju da objasni sam nastanak imena Sokolac. Unato\u010d tome, od 19. stolje\u0107a dolazi do pojave imena Sokolac prilikom opisivanja same utvrde Brinje, a postoji vi\u0161e teorija za\u0161to je do\u0161lo do pojave tog imena. Sve teorije po\u010divaju naravno na osnovi da samo mjesto Brinje ima vi\u0161e naziva, a da je jedan Sokola. Bilo da je to ime dobilo po sokolovima koji su napravili svoja gnijezda nakon \u0161to je posada iz same utvrde povu\u010dena \u0161to je potaknulo narod da ga nazove tim imenom ili da je polo\u017eaj same utvrde na visokoj stijeni iznad Brinja podsjetilo stanovnike na sokola; neminovan je utjecaj naroda koji je taj naziv pro\u0161irio nakon \u010dega su ga prihvatili i povjesni\u010dari. \u0160to se ti\u010de samog naziva Brinje, neki smatraju da je naziv potekao od \u010dakavskog lokalizma \u201ebrnja\u201c za borovnicu koja je bila rasprostranjena na tom prostoru, a neki jezikoslovci smatraju da naziv dolazi od rije\u010di \u201ebrina,\u201c to jest uzvisina.<\/p>\n

Sam povijesni prostor Brinja bio imao je kontinuitet jo\u0161 od ilirskih vremena. Op\u0107enito je prihva\u0107eno mi\u0161ljenje kako su Frankopani po\u010detkom 15. stolje\u0107a sagradili svoje sijelo u Brinju, ali o tome nije sa\u010duvan nikakav podatak. Prvi spomen Brinja u ispravama nalazimo iz dvije isprave Bartola VIII. 1343. godine koje upu\u0107uje du\u017edu Andriji Dandolu, iz kojih mo\u017eemo uo\u010diti da je Brinje sredinom 14. stolje\u0107a naselje, a uskoro se u njemu spominju i crkva i samostan augustinaca. Grb Gorjanskih u zaglavnom kamenu svoda ju\u017ene kapele u Brinju i grb Frankopana na zaglavnom kamenu ju\u017enoga prostora \u201ekripte,\u201c upu\u0107uju na zaklju\u010dak da je kapela i ostali dio grada sagra\u0111en nakon \u0161to su se brakom povezale te dvije mo\u0107ne obitelji. Tijekom 15. stolje\u0107a kroz Brinje su pro\u0161li razli\u010diti plemi\u0107i, a jednom prigodom je u njemu boravio i sam kralj \u017digmund s palatinom Nikolom Gorjanskim. Prilikom oduzimanja Senja i dijela Vinodola Frankopanima, kralj Matija Korvin zauzima i Brinje, kojim od tada upravljaju kraljevi ka\u0161telani, a ubrzo je Brinje palo pod Senjsku kapetaniju. Nakon smrti samog kralja Matije Korvina, Brinje opet pada u ruke Frankopana, a 1528. godine molbom Vuka Frankopana Brinjskog, Brinje se ustupa na \u010duvanje cara koji stavlja vlastitu vojnu posadu. Vuk Frankopan Brinjski je tra\u017eio natrag Brinje nekoliko puta nakon \u0161to je vidio da se o posadi utvrde malo brine, a \u010dak je i dobio na kratko razdoblje utvrdu, no ve\u0107 1536\/7. utvrda prelazi u trajni sustav kraji\u0161kih utvrda. Utvrda se \u010desto nalazila na udarima Osmanlija radi \u010dega je brojno stanovni\u0161tvo iz okolice Brinja napu\u0161talo svoj rodni kraj, a 1530. godine Osmanlije su zapalili utvrdu, no ona je vrlo brzo obnovljena.<\/p>\n

Utvrda Brinje je bila klju\u010dna utvrda za obranu Gacke doline od osmanskih prodora kroz dolinu prema sjeveru, a tako\u0111er predstavlja va\u017enu trgova\u010dku postaju na cesti od Senja preko Modru\u0161a u unutra\u0161njost Hrvatske. Senjski kapetan Ivan Lenkovi\u0107 1550. godine sastavlja popis utvrda Senjske kapetanije uz koji daje i opis graditeljskog stanja utvrde i strate\u0161ke procjene hrvatskih grani\u010dnih utvrda. Na tom popisu se na\u0161la i utvrda Brinje gdje navodi kako su se bedemi ve\u0107 popravili na utvrdi. Navodi tako\u0111er kako bi trebalo dograditi novi bastion s vanjskim zemljanim bedemom na ju\u017enoj strani utvrde koja je bila najslabije branjena strana utvrde. Tako\u0111er iznosi financijske prora\u010dune takve dogradnje utvrde. Uz same graditeljske pothvate Lenkovi\u0107 u izvje\u0161taju isti\u010de problem obrane samog grada kad budu obnovljene zidine i dogra\u0111eni novi bastioni, to jest govori o problemu ratne opreme i vojnika. U Brinju je Lenkovi\u0107 na\u0161ao sedam dobrih topova manjeg kalibra, ali osim tih topova za utvrdu je trebalo osigurati topove ve\u0107eg kalibra i vi\u0161e ostalog vatrenog naoru\u017eanja. Radi toga bi sama utvrda trebala imati mnogo ve\u0107u vojnu posadu \u0161to sa sobom povla\u010di pitanje financiranja i tro\u0161kova takve utvrde.<\/p>\n

Uz izvje\u0161taj Ivana Lenkovi\u0107a valja spomenuti i izvje\u0161taj Ferdinandova Povjerenstva s kraja 1563. godine. Pomo\u0107u njega je kralj Ferdinand \u017eelio imati zoran uvid u stanje i obrambene mogu\u0107nosti grani\u010dnih utvrda, radi \u010dega \u0161alje svije povjerenstvo koje treba prou\u010diti utvrde i donesti prijedloge pobolj\u0161anja samih utvrda. Na po\u010detku donosi se op\u0107i opis tvr\u0111ave, gdje se navodi da je to stari grad od kamena, polo\u017een na zaobljenoj uzvisini okru\u017eenoj poljem. Na jugoisto\u010dnoj strani se di\u017ee \u010dvrsta zidina i vrlo visoka utvrda oko koje se nalazi zid koji ide dalje do kru\u017ene kule, koja je zapravo mali bastion na jugozapadnoj strani grada. Izvje\u0161taj tako\u0111er navodi da bi trebalo pove\u0107ati broj posade same utvrde, a o naoru\u017eanju navode samo dva manja topa (falkoneta) i dvadesetak starih bedemskih pu\u0161aka. Nagla\u0161ava se velika opasnost od Osmanlija koje \u010desto upadaju u krajeve oko Brinja te predla\u017eu gradnju \u010dardak \u2013 stra\u017ee, u kojoj bi se smjenjivali vojnici iz Senja. Na taj na\u010din bi neza\u0161ti\u0107eno stanovni\u0161tvo i putnici mogli prona\u0107i uto\u010di\u0161te u slu\u010daju napada manjeg broja plja\u010dka\u0161a. Izvje\u0161taj govori i o posadi gdje se navodi pedeset hrvatskih konjanika, husara te \u010detrdeset hrvatskih pje\u0161aka te ostali (vojvode, truba\u010di, zastavnici, ka\u0161telani, itd.).
Nakon prolaska opasnosti od Osmanlija i njihovog progona iz Like i Krbave, Vojna krajina se ponovno reorganizirala, a izgradnjom Jozefinske ceste u drugoj polovici 18. stolje\u0107a mjesto dobiva i prometno zna\u010denje, a kasnije nakon razvoja\u010denja same Vojne krajine Brinje se ubrzano razvija kao va\u017eno prometno i trgova\u010dko sredi\u0161te.<\/p>\n

Utvrda Brinje je tijekom godina mijenjala svoj izgled \u0161to je sasvim normalno radi \u201ezuba vremena\u201c i prilagodbe utvrde novom naoru\u017eanju. Jezgra frankopanskog plemi\u0107kog grada \u010dini dvori\u0161te i jezgra \u010ditavog polo\u017eaja, a ulaz \u010dini \u010detverokutna kula dok se na isto\u010dnoj strani nasuprot kuli nalazila dvokatna kapela sv. Trojstva. Palas ili glavna zgrada u srednjovjekovnom zamku u Brinju o\u010duvan je samo u pravokutnom temelju utvrde. Kapela sv. Trojstva u tlocrtu ima dva jednaka kraka koji se sastaju pod pravim kutom, a tipolo\u0161ki je mo\u017eemo svrstati kao centralnu trokatnu gra\u0111evinu, smje\u0161tenu na strmoj isto\u010dnoj padini. Kapela je gra\u0111ena od kamena, a imala je tri kata. Tijekom boravka Frankopana u Brinju, gradom je dominirala ulazna kula (\u201efrankopanska ulazna kula\u201c). Kula ima sna\u017ean volumen i debele zidove i trebala je ostaviti dojam na sve one koji su ulazili u samu utvrdu. Danas je od kule samo ostao veliki torzo s dobro o\u010duvanim isto\u010dnim i ju\u017enim pro\u010deljem. Arheolo\u0161ka i restauracijska istra\u017eivanja pokazala su da je prije gradnje frankopanske ulazne kule na tom dijelu polo\u017eaja ve\u0107 po\u010divala neka gra\u0111evina.<\/p>\n

Pojavom opasnosti Osmanlija frankopanski plemi\u0107ki grad prelazi u posjed Kraji\u0161ke uprave, koja ga postupno dogra\u0111uje i pregra\u0111uje, prilago\u0111avaju\u0107i ga potpuno obrambenim potrebama. Obrambeni zid se poja\u010dava s ulaznom \u010detvrtastom kulom i manjim polukru\u017enim kulama na va\u017enim strate\u0161kim polo\u017eajima, a sam grad se \u010dak i \u0161iri. Kapela se tako\u0111er oblikuje u obrambene svrhe te dobiva pu\u0161karnice. Sama utvrda je tijekom 20. stolje\u0107a nekoliko puta bila restaurirana i istra\u017eivana, a utvrda spada u jednu od najva\u017enijih srednjovjekovno \u2013 ranonovovjekovnu ba\u0161tinu hrvatskog povijesnog prostora.<\/p>\t\t\t\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t

\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t\t\t\t

Literatura:<\/strong><\/span><\/p>