Instrukcija svim poštanskim upraviteljima i poštanskim glasonošama čestite zemlje vojvodine Štajerske između Graza i Varaždina, koju od sada moraju uvažavati i pokorno ispunjavati, kako slijedi/

Pod jedan/ Čestita zemlja se unazad nekoliko godina, u dobrobit krajiške obrane, odlučila uz druge poštanske konje plaćati još dva konja upravo ovdje (u Grazu, nap. A. H.), i za njih zaposliti još jednog čovjeka. Zatim je ta dva konja prepustila kao dodatak i uslugu kneževskom dvorskom poštanskom majstoru. Zemlja je na posljednjem zasjedanju staleža, na zahtjev kneza, odlučila da će zbog manjkavosti koje se ponavljaju i nemara u poštanskom sustavu izdati oštru instrukciju. Završnu instrukciju dostavit će svim poštanskim otpremnicima (u potpis!, nap. A. H.). Na osnovu tih odredbi na želju spomenute zemlje svaki će poštanski majstor, kako ovaj u Grazu, kojemu će biti povjerena dva spomenuta konja, tako i poštanski upravitelj u Varaždinu, na svojoj pošti morati obavezno voditi posebnu registraturu – to je spisak svih i svake ovamo dospjele i otposlane poštanske pošiljke, a posebno svih važnijih pisama od carskog veličanstva, kneževe milosti i njegovih vijećnika, gospode zemaljskih povjerenika i g. zapovjednika Slavonske krajine, kao i iz Kaniže. Morat će upisati dan i sat prijema kao i otpreme pisama u za to posebno načinjenu čistu i dobro svezanu knjigu. Tako će u svakom trenutku imati na raspolaganju podatke i neće smjeti zaboraviti kada i za koga je stiglo tako važno pismo i kada ga je izručio dalje.

Dalje i po drugi put/ Spomenuti poštanski otpremnik u Varaždinu će svaki put kad mu kneževski dvorski poštanski majstor pošalje službenu poštu, sa njim imati tako dobru korespondenciju, da će mu svaki puta odgovoriti kada i kako je prihvatio te pošiljke i kako je otpremio važna pisma. Isto tako će poštanski upravitelj u Varaždinu svaki put, kada dvorskom poštanskom majstoru pošalje pisma g. zapovjednika ili bilo kojeg drugog kapetana iz obje krajine, ta pisma razvrstati (sortirati, nap. A. H.) i označiti s obzirom na nužnost prijenosa ili pak da ih se može malo zadržati, dok se ne pojavi nova mogućnost prijenosa. S tim će isključiti svaku mogućnost štete, a konjima i ljudima uštedjeti nepotrebno umaranje.

Treći put/ Spomenuti poštanski upravitelj u Varaždinu mora sva pisma, koja će – kao što je gore opisano – slati ovamo, čista i neoštećena, lijepo staviti u posebne koverte, uvezati i zapečatiti. Otkrili smo da su pisma, poslana caru, knezu i vijećnicima te druga, dospjela ovamo skoro podrapana, prljava i umrljana. S tako važnim pismima ne smije se tako nemarno postupati.

Četvrti puta/ Tamošnji (u Varaždinu, nap. A. H.) poštanski upravitelj mora za svaku tako pripremljenu i zapečaćenu pošiljku dodati pravilno ispunjeni i dobro vidljiv poštanski listić. Na njemu mora biti jasno vidljiv dan i sat otpreme pošte te kamo i za koga se šalje. Zatim mora svaki poštar na svakoj sljedećoj poštanskoj postaji do Graza, koja primi te otpremi tu poštu, na isti poštanski listić upisati sat dolaska, pa nek je to bilo po danu ili po noći i sat otpreme. Ako uopće zna pisati, ili netko drugi, mora se na njega i vlastoručno potpisati. Iz toga će biti jasno vidljiv dobar i slab rad jednih i drugih, i tako će ga se spriječiti. Tome ne smije nitko izbjeći.

Peti put/ Što se tiče plaćanja poštara između Graza i Varaždina, gospoda povjerenici ozbiljno naređujemo: otkrili smo da spomenuti poštari, čim saznaju o krajiškim isplatama u Varaždinu, odjašu tamo sa zemaljskim plaćenim poštanskim konjima. Tamo se zatim zadrže više dana. Iz toga slijedi da, kad stignu (na njihove pošte, nap. zemaljskim sa A. H.), poslana hitna pisma i kuriri morali bi brzo na put, na poštanskoj postaji nema nijednog konja ili je tamo u boljem slučaju samo jedan konj. Zbog tako velikog nereda događaju se znatne manjkavosti, a zemlji i ljudima se radi šteta. Zato od sada moraju spomenuti poštari na isplatu jahati isključivo sa svojim vlastitim ili s drugim konjima, ali nikako ne s konjima koje plaća zemlja. Istovremeno se u takvom slučaju moraju pobrinuti ne samo za dovoljan broj konja na postaji, nego i za odane i povjerljive ljude koji će raditi. Tako se usprkos potrebama rada ne smije osjećati nikakva manjkavost ili kašnjenje.

Zadnje/ Ovdašnji poštanski majstor ili onaj kome će zemlja ubuduće povjeriti dva spomenuta konja, mora znati da sa ta dva konja ne smije prenositi baš nikakvih drugih stvari od poznatih ili nepoznatih osoba, osim onih, koje mu za poseban prijenos u Slavonsku krajinu daju te narede njihova kneževska milost ili gospoda povjerenici.

Otkrili smo da je ovdašnji kneževski poštanski majstor istodobno (s krajiškim pismima!, nap. A. H.) slao i sva druga kneževska pisma. Poštanskim otpremnicima od tu do Varaždina naređivao je i od njih zahtijevao da spomenuta pisma prime i dostavljaju čak izvan redovnog poštanskog smjera. Poštari su se zbog toga pritužili već mnogo puta jer sa njihovim isplatama nisu uspjeli obavljati i spomenute puteve pa su takva pisma odbijali. Tako je zemlja s knezom na posljednjim staležima pokorno sklopila sljedeći dogovor: zemlja će poštarima narediti redovno otpremanje svih onih pisama koja im pošalje dvorski poštanski majstor posebno za prijenos izvan redovnog poštanskog puta. To će morati učiniti sa svojim kuririma bez odupiranja i odugovlačenja te ih dostaviti na potrebno mjesto te izvjestiti o predaji. To će biti dužni učiniti samo u slučaju i za ona pisma, koja dvorski poštanski majstor posebno označi za takav prijenos. Svakom pismu će dodati odgovarajuću poštarinu, za svaku milju puta N. (nema broja – posebno određenih, nap. A. H.) krajcara, ili će to podmiriti posebno sa dostavom novca (vjerojatno nakon obračuna poštarina, nap. A. H.). K tome će znači, kako je zapisano, spomenuti poštanski otpremnici biti upućeni isto kao i svemu drugome.

Svaki poštanski otpremnik, tu i na drugim mjestima, mora znači k njemu pristigla pisma vjerno i marljivo prenijeti i izručiti čim ih dobije.

Tako naređujemo povjerenici čestite zemlje, svima i svakome od zemlje plaćenim sadašnjim i budućim poštanskim upraviteljima, poštanskim glasonošama ili otpremnicima, sa svom ozbiljnošću, da poštuju gore zapisane članke, tako kako se glase, ostvaruju ih marljivošću i rade vjerno i predano. To će im zemlja brojiti u milosrdnu uslugu. U suprotnom će ih, ako njihova služba bude kao više puta do sada nemarna i neredovita, tome primjereno kazniti i oduzeti im službu i dodijeliti drugima. Kao potvrdu tome gore, stavili smo naše pečate i potpise. Dano/