Varaždin – Stari grad Varaždin smješten je u središtu današnjega grada i predstavlja njegov najznačajniji i najprepoznatljiviji spomenik. Kompleks Starog grada, predstavlja umjetničko i graditeljsko dostignuće renesansne obrambene arhitekture 16. stoljeća. Ono obuhvaća utvrdu tj. dvorac Stari grad, nekadašnju žitnicu (oružarnicu) s južne strane, ulaznu kulu s lančanim mostom na JI uglu te široki očuvani pojas zemljanih bedema i grabišta uokolo. Na mjestu današnjeg Starog grada ranije je stajala stara tvrđava u kojoj su stanovali varaždinski plemenski župani (castrum comitis) koja je bila djelomično kamena romanička građevina datirajući iz 11. ili 12. stoljeća. U 15. stoljeću ima oblik srednjovjekovne utvrde, približno sličnog tlocrta kao i danas, s četvrtastim kulama na stranama i kao četvrtastom glavnom obrambenom kulom kao najdominantnijom točkom. Za vrijeme modernizacije u 16. stoljeću pregrađuje se unutrašnjost glavne obrambene kule i grade se prostrane kružne kule, koje prikazuju fortifikacijski karakter stoljeća u kojem nastaju svojim kružnim oblikom i strijelnicama za vatreno oružje. Tada se grade i zemljani bastioni, a u jarke se pušta voda te čitav kompleks dobiva izgled wasserburga. Današnji stari grad u osnovi je gotička građevina pregrađivana više puta, a nakon prestanka opasnosti pretvorena je u stambenu rezidenciju koja se danas koristi za potrebe Gradskog muzeja. žitnicu koristi Državni arhiv u Varaždinu. Stari grad je građevina nepravilna i izdužena tlocrta s kulama kružne osnove i glavnom četvrtastom gotičkom kulom te unutarnjim dvorištem. Obnova je izvršena između 1983. i 1989., a kasnije je obnovljena i ulazna kula s lančanim mostom 1990-ih.

Utvrde koje su obuhvaćale vlastelinski grad (burg) i utvrdu oko naselja u 16. stoljeću dobivaju nova obilježja. Kada je Ungnad I. 1543. dobio grad odmah je započela obnova. Iduće godine radovi su već u tijeku, a vodi ih dellAllio te se istodobno radilo na gradu i na utvrdama naselja. Grad je osuvremenjen, a sve je opasano zemljanim bastionima i bedemima. Novo stanje može se iščitati iz podataka kao onih iz 1557. Izgleda da je obnovljen i dovod vode iz Drave, a briga oko opskrbe vodom i teškoće s obično nedovoljnim dotokom traju 16. i 17. stoljeće. Popravljanje tj. održavanje bastiona, bedema, šančeva i zidova traje do druge polovice 18. st. da bi početkom sljedećeg bili uklonjeni bedemi oko naselja. Prvi prikaz bastionskih utvrda je crtež D. Specklina iz 1568. Važan je jer prikazuje novopodignute utvrde te stoga što je datiran. Podjednako stanje ponavlja se u varaždinskim prikazima sljedećih desetljeća i stoljeća što potvrđuje vjerodostojnost Specklinovog rada te da na utvrdama nije bilo promjena. Prikaz daje utvrde oko naselja kvadratnog oblik, uza zidove po svemu sudeći zemljane bedeme, a duž stranica i na uglovima starije okrugle kule. Jedan je manji bastion na istočnoj stranici, a veći su bastioni obuhvatili okrugle kule na JZ i JI uglu naselja. Na SZ uglu naselja zasebnu cjelinu, citadelu, predstavlja osuvremenjen vlastelinski grad i bedemi oko njega. U središtu se prepoznaju rondeli i krila što i danas stoje, okruženi pojasom u koji pristiže voda. Ti su dijelovi zaštićeni širokim bedemima, s bastionima na uglovima. Prema naselju se proteze još jedan bedem s bastionima, pred kojim je opet prostor opskrbljivan vodom. Pred sjevernim zidom naselja dignut je dug bedem, s velikim bastionom na svome SI završetku. Spomenuti dijelovi su preko šanaca međusobno povezani mostovima. Kako je već spomenuto, kasnije ne dolazi do modifikacije varaždinskih utvrda što potvrđuje kasniji Stierov prikaz kao i oni kasniji. Jedino se može zapaziti povezivanje bedema citadele u jedinstven prsten. Do danas su bedemi i bastioni oko varaždinskog vlastelinskog grada velikim dijelom očuvani. Postoje još volumeni triju bastiona (SI, SZ, JZ) s kurtinama te prostori šančeva s obje strane bedema. Očuvan je i bedem s istočne strane, dok su bedemi i šančevi na južnoj strani većim dijelom nestali pod kasnijom izgradnjom. Ipak se na tlocrtu današnjeg grada mogu razabrati tragovi nekadašnjih utvrda vlastelinskoga grada na JI strani. Današnje glavne ulice jasno prate granice povijesnog naselja, nekoć okruženog srednjovjekovnom, a potom bastionskom utvrdom.

Varaždin je primjer srednjovjekovnog nizinskog utvrđenog grada nepravilnog izduženog tlocrta. Iz 16. stoljeća, kada pripada Celjskima, potječe četverokutna kula. Kasniji vlasnici su do 1526. Ivan Vitovac, Ivaniš Korvin, B. Frankopan i Juraj Brandenburški, a do 1543. S. Bathory i L. Pekrija. Sredinom stoljeća, kada je Ungnad I. vlasnik burga, on je povećan i pregrađen u renesansni wasserburg opkoljen kulama, vodom i zemljanim bedemima. Godine 1585. grad posjeduje obitelj Erdody, a od 1925. u njemu je gradski muzej.