Utvrda Trsat ima izniman položaj na strmoj i 135 metara visokoj litici iznad Sušaka i Rijeke, od koje ga dijeli jedino Rječina. Na samoj utvrdi dominantno stoji visoka okrugla kula koja na vrhu ima krunište, često je nazivana „rimskom kulom“ iako nije rimskog podrijetla. Dugo se smatralo da je sam Trsat ostatak japodske gradine Darsata od kojeg se kasnije razvilo rimsko naselje Tarsatica, važna utvrda Liburnijskog limesa, a ta teorija je počivala samo na sličnosti imena tih utvrda. Na temelju istraživanja Luje Margetića, danas znamo kako je Trsat nastao mnogo kasnije, najvjerojatnije u 12. stoljeću.
Općina i utvrda Trsat prvi put se spominje tek 1288. godine u Vinodolskom zakoniku, a bili su u sastavu vinodolske županije. Godine 1225. kralj Andrija II. vinodolsku županiju daje obitelji Frankopana te tako i Trsat dolazi pod njihovu jurisdikciju. O povijesti Trsata u 13. i 14. stoljeću nemamo sačuvano puno izvora te je često mijenjao svog gospodara unutar velike obitelji Frankopana, a nakon smrti Nikole IV. je bio i u vlasništvu Fridricha III., a kratko su i Mlečani osvojili Rijeku i utvrdu Trst 1508. godine no već 1509. godine ban Andrija Bot zajedno s knezom Bernardinom Frankopanom zauzimaju Trst i vraćaju ga u ruke Frankopana. Osmanlije 1527. godine u jednom ratnom pohodu provaljuju preko Vratnika i u Vinodol i Istru te su zauzeli i zapalili Trsat, a 1529. godine utvrda pada pod punu upravu Ferdinanda I. koji u utvrdu stavlja kraljevskog kapetana. Iako je 1616. kratkotrajno vladao Nikola Frankopan utvrdom koja mu je brzo oduzeta radi važnosti u Vojnoj Krajini. Ivan Lenković dobiva Trsat na upravu 1563. godine kao carski grad, a nakon njega su se smjenjivali razni upravljači koji su najčešće bili i riječki kapetani. Ivan Lenković je u svom izvještaju pisao kako je u samoj utvrdi stacionirano samo 6 stražara.

O samom izgledu utvrde u ranom novom vijeku imamo nacrt carskog inženjera Martina Stiera, koji je radio nacrte radi obnove mnogih krajiških gradova pa je stoga napravio i nacrt Trsata 1661. godine. Grad je imao na uglu prema Rječini zgradu za stanovanje, a sprijeda na zidu okruglu kulu koja je dominirala građevinom. Straga su bile dvije kule, a tako i na pročelju prema mjestu, gdje se imala graditi još i posebna vanjska utvrda u obliku šiljastog bastiona.
Nakon velikog potresa 29/30. studeni 1750. godine Trsat postaje ruševina, a i uskoro ostaje napušten, a građevinski materijal upotrebljavan za gradnju drugih vinodolskih gradova. U 19. stoljeću Trsat je kupljen od strane feldmaršala Lavala Nugenta koji preuređuje utvrdu, a u vlasništvu obitelji Nugent ostaje do 1941. godine kad je preminula Ana Nugent i njene hrvatske grane obitelji. Iz razni crteža možemo uočiti kako je Laval Nugent kupio posve srušenu utvrdu te je svoje djelovanje posvetio upravo u popravljanju tvrđave. Kule su popravljene, duboki zdenac je očišćen, a u središtu je izgrađen mauzolej s dorskim stupovima. Kule su također dobile nova kruništa. Od 1945. godine Trsat se zajedno sa Sušakom, naseljenim ispod njega, sjedinio s gradom Rijekom, koje je i danas sastavni dio.