Gradec se osniva kao slobodni kraljevski grad 1242. godine poznatom Zlatnom bulom Bele IV. Tragovi zidina na Gradecu postoje još iz 7. stoljeća (otkriveni ispod današnjeg Muzeja grada Zagreba). Arheološkim istraživanjima otkriveni su i posmrtni ostaci oko crkve sv. Marka datirani u 11/12. stoljeće. Sve to govori u prilog da na Gradecu i prije 13. stoljeća postoji nekakvo naselje, ali 1242. godine to naselje počinje ubrzan razvoj i najvažnije dobiva vremenom zidine koje će činiti obranu Gradeca i u 16. stoljeću. Već 1257. godina grad se naziva „castrum“, a 1261. godine spominje se „utvrda Grič kraj Zagreba“ – stoga možemo zaključiti kako je do kraja 1260-ih godina gradnja zidina završila. Najvjerojatnije je grad najprije opasan palisadom, a postepeno se podizao kameni zid građen kamenom iz obližnjih kamenoloma.

Analizu zida proveo je Zorislav Horvat, koji je pregledao ostatke na južnom dijelu blizu kule Lotrščak te zaključio: uporabljen je kamen lomljenjak i veliki obluci, a zidanje je pravilno, na romanički način. Vanjska strana zida blago je skošena, tj. odstupa od okomice. Zid uz kulu uz jezuitski samostan debeo je 180 cm, a na zapadnoj strani, debeo je 200 cm. Kakvo je bilo branište gradečkih zidina, nije poznato, no s obzirom na njihovu priličnu debljinu vjerojatno je tu bilo krunište s prsobranom te stražarskom stazom na ostaloj debljini zida (Zorislav Horvat, „Zidine i braništa,“ str. 181 – 182.).

Dakle, zid je bio prosječno debljine oko 2 metra, a visinom je varirao od 5 do 6 metara. Oko njegova opsega u historiografiji se vodila, i još uvijek se vodi, rasprava – pogotovo oko njegovog zapadnog i jugozapadnog dijela (oko današnje Mesničke ulice) i oko lokacije „starih“ jugozapadnih Mesničkih vrata. Neki povjesničari drže da je originalno zapadni zid Gradeca išao nešto drugačije. Tako Nada Klaić tvrdi da se Visoka, Mesnička i Demetrova ulica nisu nalazile unutar grada već da je zapadni rub išao uz Matoševu ulicu, a da su se vrata („stara“ Mesnička vrata) nalazila na vrhu Kapucinskih stuba. No, to nije jedini dio zidina koji Klaić dovodi u pitanje. Uz već spomenuti zapadni zid dovodi u pitanje i sjeverni zid, gdje Popov toranj stavlja izvan zidina koje pomiče dublje prema jugu, a sličnu stvar radi i s jugoistočnim dijelom zida (vidljivo na planu u prilogu). Iz okruženog dijela grada isključuje i jugozapadni dio, tj. današnji park Grič, te – konačno –ostavlja otvorenu pretpostavku da između sjevernih vrata i vrata na vrhu Mesničke ulice (na planu u prilogu broj 2 i broj 13) nije niti postojao zid! Mnogi su autori od tada upozorili na njene propuste, najznačajnije Vladimir Bedenko koji ukazuje na fortifikacijsku nelogičnost – prije svega u ostavljanju jednog ruba grada bez zidina, ali isto tako i činjenicom da bi po Nadi Klaić ispred zidina ostalo previše relativno ravnog terena što bi neprijatelju omogućilo lakšu opsadu (tj. grad je sigurno već u startu iskoristio prirodni položaj najbolje što je mogao).

No, natrag na pitanje jugozapadnog dijela zidina koji problematiziraju gotovo svi autori. Nešto drugačiju, ali sličnu, interpretaciju kao Klaić iznio je Ivan Kampuš koji također isključuje Dugu ulicu, ali smatra da je zapadni zid išao tako da je Demetrova ulica i gornji dio Mesničke ulice bio uključen u grad:

… na osnovi suvremenih izvora znademo da su u drugoj polovini XVI st. započeli opsežni fortifilcadoni radovi, koji su na jugozapadnom dijelu promijeniti dotad poznati izgled utvrđenog Gradeca. Spomenuti najstariji nacrt gradskih bedema i kula prikazuje izgled grada prije tih velikih radova. Naime, u prvoj polovini XVI st. utvrđeni Gradec sliči trokutu s vrhom kod Popova tornja. U to vrijeme njegovi bedemi okružuju prirodnu uzvisinu brežuljka Gradec, koja se na zapadu spuštala prema udolini kojom danas teče Mesnička ulica, a malo širi usjek kojim je nekad tekao potok Medveščak dijelio ju je na istoku od kaptolsko-biskupskog brežuljka. Zbog toga je i zapadni zid tekao od Popova tornja Demetrovom ulicom i ivicom brda prema današnjoj Mesničkoj ulici do Griča, gdje se za obranu tog dijela nalazio i stari Mesnički toranj. Zid je tekao preko nedalekih starih Mesničkih vratiju do kule podignute u blizini crkvice bl. Djevice Marije i dalje na južni zid i njime do istočnog rta iznad današnje Duge ulice. Od tog rta zid je prolazio današnjom Opatičkom ulicom … Tek 1557, kada je turska opasnost ponovo ozbiljno ugrozila njegov opstanak, pod općinskim rukovodstvom koje je preuzelo svu brigu da organizira radove, zahvaljujući prikupljenom tridesetinskom novcu potrebnom za plaćanje radnika, zanatlija i nabavu građevinskog materijala, započinje velika izgradnja na jugo-zapadu, tj. na dotada najslabije utvrđenom dijelu varoši (Ivan Kampuš, „O utvrđivanju zagrebačkog Gradeca 1557.-59,“ str. 313.).

Stara Mesnička vrata … nalazila su se na današnjem Griču nedaleko samostana opatica, a to i suvremeni izvori potvrđuju. Do njih se nalazio i stari Mesnički toranj, koji je, kao i vrata, dobio ime po općinskim mesnicama smještenim na zapadnom dijelu varoši u njenoj četvrtoj insuli. Uz toranj je prolazio zapadni gradski zid. Od najsjevernijeg dijela utvrđenog Gradeca, Popova tornja, tekao je zid Demetrovom ulicom i ivicom brda prema Mesničkoj ulici do Griča, pa preko Mesničkog tornja i vratiju do kule smještene u blizini crkvice B. D. Marije i dalje na južni zid, zatim do istočnog rta iznad današnje Duge ulice, pa današnjom Opatičkom ulicom do sjevernog rta kod Popova tornja (Ivan Kampuš, „O utvrđivanju zagrebačkog Gradeca 1557.-59,“ str. 325.).

Slične stavove zauzeli su i Lelja Dobronić and Franjo Buntak, istaknuti istraživači zagrebačke prošlosti. Dok se Lelja Dobronić slaže s lokacijom „starih“ Mesničkih vrata negdje oko vrha Kapucinskih stuba (ili na platou Griča oko broja 1), Franjo Buntak donosi nešto drugačije viđanje (ali se slaže s tezom o izmjenama zidina): Izgradnjom novih Mesničkih vrata nastala je, kako se čini, u pogledu smjera gradskoga zida u 16. st. dva puta promjena. Istovremeno s gradnjom novih vrata podignut je, čini se, i novi zid između njih i starih Mesničkih vrata na vrhu istoimene ulice, koja tada još nisu bila srušena. Od novih vrata zid se dizao prema istovremeno sagrađenoj Stivalićevoj kuli u Visokoj ulici i zapadnim rubom te ulice tekao dalje prema sjeveroistoku, gdje se sastao sa starim krakom zida otprilike tamo gdje danas stoji zgrada Hrvatskoga prirodoslovnog muzeja. To je otprilike bio tijek gradskoga zida kakav vidimo na najstarijoj slici Zagreba iz 16. stoljeća. Poslije se dogodila i druga promjena u obliku zida. Napušten je bio zid između novih i starih Mesničkih vrata (koja su tada vjerojatno bila srušena) i zid koji je išao zapadnom stranom Matoševe ulice od Griča do Markove ulice, a sagrađen novi zid između kule na Griču i novih Mesničkih vrata. Izgradnjom novih zidova i napuštanjem starih proširio se prostor unutar gradskoga bedema. U nj su sada ušli Gornji dio Mesničke ulice i Visoka ulica, pa je tako od sredine 16. st. nastala veća mogućnost izgrađivanja i naseljavanja tih dviju do tada nezaštićenih i vjerojatno još nenaseljenih prostora Gradeca. Konačnom izgradnjom gradskih zidova gornjogradsko naselje dobilo je trokutast oblik. Vrh trokuta bio je na sjevernoj strani u Opatičkoj ulici kod Dvoranskoga prečca, gdje su se sastajali istočni i zapadni krak zida koji su činili stranice trokuta. Osnovica mu je bila južni zid koji je tekao današnjim Strossmayerovim šetalištem. (Franjo Buntak, Povijest Zagreba, str. 228 – 229.).

Takvoj interpretaciji suprotstavio se Vladimir Bedenko koji drži da nije došlo do povećanja opsega Gradeca i da „nova“ Mesnička vrata nisu prebačena s neke stare lokacije tijekom gradnje 1557. – 1559. godine, već da su ostala na istoj lokaciji (ili spuštena malo južnije), samo su dodatno utvrđena i dorađena. Upućuje na pogrešku pri povezivanju „starih“ Mesničkih vrata sa samostanom u parku Grič, jer je to pretpostavka koja se ne navodi eksplicitno. Iz perioda gradnje vrata sačuvan je i registar u čijem naslovu stoji …za gradnju i popravak velikih mesničkih vrata i velikog mosta istih i iskop… (V. Bedenko, „Zagrebački Gradec,“ str. 15). Za kraj Bedenko se poziva na popis stanara Gradeca iz 1368. godine te analizirajući redoslijed popisivanja (u usporedbi s poznatim lokacijama stanovanja nekih spomenutih osoba) zaključuje kako nije došlo do većih promjena u opsegu Gradeca i zidina, jer kada bi grad bio manji nego nakon navodnih pregradnji nastale bi nelogičnosti i nedosljednosti u popisu (tj. ukoliko bi Mesnička vrata bila smještena na vrhu Kapucinskih stuba, prema popisu ispada da je od jugoistočnog ugla grada pa do mjesta Kapucinskih stuba bilo gotovo više od dvadeset kuća (B. Škreblin, „Fortifikacije zagrebačkog Gradeca“) što Bedenko odbacuje i navodi argumente zašto je nemoguće da bude toliko kuća). Sličan stav navodi i Dragutin Hirc (rukopis dugo godina čuvan u Državnom arhivu u Zagrebu, objavljen tek 2008. godine) koji kaže da su Mesnička vrata bila g. 1557. tako trošna, da su ih morali obnoviti … i most pred vratima zamienili novim, širokim i jakim mostom. Iste godine nadkrili su i kulu na vratima, koja je stradala od požara (D. Hirc, „Stari Zagreb,“ str. 59.).

Kao kratki pregled za kraj možemo sumirati tri glavne varijacije:

1. Mesnička vrata na vrhu Kapucinskih stuba (i isključivanje cijele Mesničke ulice i Duge ulice kod nekih autora).

2. Mesnička vrata na vrhu Mesničke ulice (pri čemu neki autori onda uključuju Dugu ulicu, ali logično isključuju ostatak Mesničke ulice ispod vrata).

3. Mesnička vrata na istom mjestu kroz cijelu povijest (tj. površina Gradeca ostaje nepromijenjena i zidine od 13. st. do rušenja imaju isti opseg).

Oko ostatka zidina nije bilo većih problematika u historiografiji. Nećemo ulaziti u detalje i objašnjavanja jer je sve bitno vidljivo u priloženoj 2D rekonstrukciji Gradeca. Prvi nacrt Gradeca iz 16. stoljeća prikazuje 10 pravokutnih kula, 2 polukružne, 2 stražarnice na zidu južno od Popovog tornja te 1 manju kulu na jugozapadnom rubu i 1 manju kulu na jugoistočnom rubu grada. Iako znamo za neke pogreške (npr. da jedna kula koja je sačuvana kao polukružna na prikazu ima pravokutni oblik) svejedno je ovaj prikaz najvrjedniji izvor za vizualizaciju fortifikacije Gradeca u 16. stoljeću. On nam također donosi zanimljiv podatak da je ukupna dužina zidina Gradeca „991 korak“ (za usporedbu zidine oko Kaptola duge su „540 koraka“), a udaljenost od Kamenitih vrata do Kaptola iznosi „162 koraka“ (L. Dobronić, „Stari planovi Zagreba,“ str. 6.).