Kompleks glogovničke prepoziture podignut je u vrijeme prepoziture Osvalda i Andrije Alfonza Thuza (15. stoljeće). Primarna svrha bila je obrana od osmanske opasnosti. Zaključci Sabora iz 1583. godine spominju „utvrđenje“ u Glogovnici, a također se u izvorima spominju i kaštel te kaštelan (prvi spomen kaštela je iz 1500. godine).

Kako Antonia Oroz navodi: „Obrambeni jarak i bedem vjerojatno su napravljeni prilikom gradnje kaštela koji je podignut upravo zbog prodora Osmanlija u križevački kraj 1474. godine.“ … „Često su postavljana pitanja gdje su sepulkralci živjeli (red koji je upravljao posjedom, op. a.), pa se tako u brojnim dokumentima spominje samostan u kontekstu s terminima castellum (kaštel; 1500. godine), fortalicium (1543. godine), castrum (1553. godine), što bi značilo da je samostan služio kao kaštel, odnosno vrsta utvrde. No, problem se pojavljuje prilikom lociranja istog s obzirom da ne postoji dokument koji određuje točnu lokaciju samostana, tj. kaštela.

Obilazak lokaliteta daje naslutiti da je upravo na tom mjestu, sjeverno od crkve, postojao kasnosrednjovjekovni kaštel. Plato na kojem se nalazi kaštel potkovičastog je oblika, a središnje utvrđenje kvadratičnog tlocrta s istaknutim zaobljenim uglovima koji nam govore da su tu postojale obrambene kule. Takve su kule karakteristika razdoblja kada se koristilo vatreno, tj. topničko oružje, a nalaz kalupa za lijevanje olovne tanadi u otpadnoj jami, kao i nalazi kamenih topovskih kugli, datiraju kaštel u drugu polovicu 15. st. ili na 16. st. … sjeverno od crkve su istraženi temelji zidanog objekta – kaštela, a kako nalazi kuhinjske keramike potječu iz doba intenzivnijih stambenih (i obrambenih) aktivnosti na lokalitetu, mogli bismo isključiti pretpostavku da je objekt sjeverno od crkve pripadao samostanu sepulkralaca već u 13. st. koji je kasnije, krajem 15. i početkom 16. st., prenamijenjen u kaštel zagrebačkih biskupa Osvalda i Andrije Alfonza Thuza.

Dakle, samu izgradnju objekta sjeverno od crkve zasad nije moguće datirati, no na osnovi arheoloških pokretnih nalaza očigledno je da je objekt funkcionirao u 15. st. i početkom 16. st. Objekt je bio grijan kaljevom peći (ili više njih), a nalazi luksuznijih posuda (keramičke čaše, majoličke posude) govore da tu nije obitavala isključivo vojna posada nego i netko višeg društvenog statusa. Na kraju možemo reći da bi sve to odgovaralo kontekstu druge polovice 15. stoljeća kada je mogao biti podignut taj višećelijski objekt ili kada je nekadašnje krilo samostana moglo biti s vremenom modificirano u svojevrsni kaštel. Lokalitet tada mijenja morfološki oblik – povišeni plato utvrđen dubokim jarkom i bedemom, tj. mijenja svoj karakter, dodajući uz sakralnu (i sakralno-profanu) ujedno i fortifikacijsku funkciju.  U vremenima opasnosti od osmanlijskih upada prepoziti Zagrebačkog kaptola utvrdili su svoje glogovničko sjedište, načinivši ovu crkvu-utvrdu jednim od obrambenih punktova u mreži gradišta, burgova i crkvi-utvrda kasnosrednjovjekovnog Hrvatsko-Ugarskog Kraljevstva.“

Tatjana Tkalčec daje opis samog lokalitete te navodi:

„Prirodni brijeg s dobrom mogućnošću nadgledanja doline (rijeke, op. a.) Glogovnice, prilagođen je potrebama utvrđenja. Kvadratično, središnje uzvišenje, istaknutih zaobljenih uglova (koje daju naslutiti postojanje obrambenih kula) dimenzija je 58 x 58 m (mjereno sredinom utvrde), odnosno sjeverna stranica s najdaljim točkama iznosi oko 67 m. Okruženo je bedemom širine 12 m i dubokim jarkom (šir. do 23 m, dubina oko 10 m na sjevernoj strani) koji su na istočnoj, strmoj strani brijega izostali te time daju utvrdi otvoreni, potkovičasti oblik.

S položaja se pružao dobar nadzor nad dolinom rijeke glogovnice prema samom izvoru te rijeke u Kalničkom gorju. Naglašeni polukružni uglovi zaravni glogovničke utvrde govorili bi u prilog postojanju baterijskih kula, karakterističnih za razdoblje kada je u upotrebi vatreno, odnosno topničko oružje. To potvrđuju i arheološki nalazi iz istraživanja koji kaštel datiraju najranije u drugu polovicu ili sam kraj 15. st. ili kasnije. Međutim, postoji mogućnost da je preoblikovanje uglova središnjeg uzvišenja zemljane utvrde bilo učinjeno prigodom gradnje zidanog kamenog kaštela na njoj, a da je sama zemljana utvrda bila formirana i prije.“

Nadalje, Tkalčec pretpostavlja da se originalni domus sepulkralaca koji su živjeli na posjedu može potražiti južno od crkve, a za arheološke ostatke pronađene sjeverno kaže:

„Je li baš riječ o višećelijskome zdanju samostanskog  karaktera ili kaštelu podignutome nevezano uz eventualno postojanje prethodnog samostana južno od crkve, ne možemo sa sigurnošću reći. No svakako je pretpostavka da su danas prepoznatljivi fortifikacijski graditeljski elementi koji ovaj položaj svrstavaju u visinsko gradište potkovičastog tipa dodani u kasnijoj fazi egzistencije lokaliteta, vjerojatno vezano uz potrebe podizanja kaštela i utvrđivanja crkvi i samostana uslijed nemirnih vremena opasnosti od Osmanlija. Je li crkva i samostan i u vrijeme opasnosti od Mongola mogla biti utvrđena, nije nam poznato, no ovakav oblik utvrđivanja karakterisičan je za kasnija vremena.“