Gradec – Šest kilometara SI od Vrbovca, nalazi se Gradec, višestoljetno sjedište posjeda zagrebačkih biskupa (nadbiskupa), s kaštelom i crkvom, a od početka 19. stoljeća i dvorcem. Kao feudalni posjed prvi put se spominje 1292., a župa i crkva sv. Petra 1325. i 1334. godine. Tamo se navodi kao Gorica (Goricha), a od kraja 15. stoljeća kada je usred trgovišta izgrađen kaštel (srednjovjekovni utvrđeni feudalni grad), ime naselja se mijenja u Gradec (Gerecz, Gradecz). Gospoštija Gradec spominje se u 15. i 16. stoljeću kada tu živi nekoliko plemićkih obitelji. S osmanlijskim pustošenjima u 16. st. gubi im se trag. Kada je 1552. pod osmanskim napadom uništena i spaljena Dubrava kraj Vrbovca, koja je do tad bila sjedište feudalnog posjeda zagrebačkih biskupa, Gradec postaje novo sjedište dubravske biskupske gospoštije. Ona se spominje dvije godine kasnije, 1554. u poreznom popisu kada ima samo pet obitelji. Od ukupnog broja konjanika (526) i pješaka (515) u slavonskim graničnim utvrdama prema popisu iz 1554. u Gradecu se nalazilo 66 konjanika i 39 pješaka. Konjaništvom u utvrdi je zapovijedao Nikola Bradač. U dokumentu iz 1572. godine Gradec se spominje kao jedna od utvrda koje će se iduće proljeće popravljati i graditi dalje. Godine 1576. Gradec je uz Barbavec (Vrbovec), Sv. Petar Čvrstec, Cirkvenu, Sv. Jurja, Gloglovnicu, Apatovac, Topolovac, Tremu i Sveti Ivan Žabno potpadao pod Križevce, tj. sjedište zapovjedništva križevačkog kapetana kao i 1577. godine kada Topolovac, Apatovac i Cirkvena potpadaju pod zapovjedništvo koprivničkog kapetana. Sam kontekst utvrde vezan je uz postojanje one križevačke pa tako i Vid Hallek u izvještaju iz 5. ožujka 1583. kada spominje nužnost obnove utvrde u Križevcima govori kako je dio bedema kod vrata tvrđave koja vode prema Gradcu i Ravancu propao noć prije. Gradec se spominje i 1588. godine kada ga obilazi povjerenstvo koje govori kako je utvrda prošle godine utvrđena jakom palisadnom ogradom. Do 1769. gradečko vlastelinstvo je obuhvatilo 21 selo. Potkraj 19. i početkom 20. stoljeća posjed se širi i dijeli na devet majura. Prihodi su smanjeni nakon ukidanja kmetstva 1848., a agrarnom reformom nakon Prvog svjetskog rata posjed je smanjen. Od 1923. počinje prodaja zemlje, a 1926. na dražbi je prodan i nadbiskupski dvorac. Kupila ga je Elizabeta Horvat, žena Rudolfa Horvata. Novcem je izgrađeno Dječačko sjemenište na Šalati u Zagrebu te stambeni sklop „Vatikan“. Posljednji vlasnici do 1945. bili su braća Hrnčić, unuci Elizabete i Rudolfa Horvata.

Gradec, kako je već spomenuto, 1552. postaje novo sjedište gospoštije zagrebačkoga biskupa, a u zamjenu za Dubravu, gradi se utvrda za smještaj stalne posade sačinjene od kaštelana, četiri vratara i osam vojnika. Bilo je to premalo za obranu od osmanlijske sile. Zbog toga se za gradečku utvrdu brinuo Sabor pa i sam kralj.  U utvrdi je 1555. bilo smješteno 50 konjanika i 39 pješaka, a 1577. kralj Rudolf II. donosi odluku da se u gradečku utvrdu smjesti 130 haramija. U razdoblju 1557. – 1558. Sabor raspravlja o popravku gradečke utvrde kao i one u Križevcima, sv. Petru Čvrstecu, sv. Ivanu Žabnu, Topolovcu i Cirkveni u obrambenu svrhu. U drugoj polovici stoljeća zabilježeno je nekoliko većih sukoba poput onih 1552., 1565. i 1591. U listopadu 1552. osvojeni su Čazma i Dubrava, ali Gradec je ostao slobodan. Godine 1565. Gradec je opet napadnut  s brojnim topovima i 1500 vojnika zbog čega u pomoć dolaze i konjanici iz obližnjih utvrda Crikvene i Ivanić Grada. Godine 1591. nakon što je spalio utvrdu u Božjakovini, Hasan Paša sljedeći dan pustoši Rakovec, Vrbovec i Svetu Helenu Korušku te 7. listopada stiže do Gradeca gdje je pretrpio poraz. Utvrda je služila obrani sve do kraja 17. stoljeća kada jenjava osmanska opasnost u Slavoniji.

 U izvješću zagrebačkog kanonika Stjepana Nedelka koji u travnju 1679. obavlja vizitaciju gradečke župe zabilježen je izgled utvrde. Tako se opisuje da je bila okružena bedemima i grabama ispunjenim vodom. Unutar bedema četvrtastog tlocrtnog oblika, s kulama na uglovima, u koji su stanovali vojnici nalazili su se dvorac, župna crkva sv. Petra i Pavla te gospodarske zgrade. Iznad kamenoga vinskog podruma nalazio se drveni dvorac u kojemu je stanovao kaštelan, upravitelj biskupskoga imanja. Kada je 27. veljače 1755. dvorac izgorio u bini, izgrađen je novi drveni na starom podrumu. U njemu su često boravili zagrebački biskupi Franjo Thauzy i Maksimilijan Vrhovec. Župna crkva bila je zidana i nalazila se na sjevernom dijelu utvrde, gdje je u 19. st. izgrađena vrtlarska kuća. Nova župna crkva izgrađena 1768. – 1824. ispod južnih bedema utvrde, zamijenila je staru crkvu. Budući da su u okolici postojale tri crkve posvećene svetom Petru, nova crkva posvećena je sv. Križu. Kip ranjenog Isuse na glavnom oltaru crkve prenesen je iz plemićke kurije u Burkanovcu kod Moravča. Današnji glavni oltar djelo je H. Bollea iz 1891. godine.

Tijekom 18. st. utvrda više nije u vojnoj uporabi, a zgrade unutar nje postale su premalene. Tada biskup Vrhovec gradi 1821. – 1822. biskupski dvor na mjestu staroga drvenog dvorca. Novi dvorac koji postoji i danas jednokatna je zgrada, tlorisno u obliku izduženog pravokutnika, veličine oko 40×12 metara. Pročelja nose skromna obilježja kasnobarokno-klasicističkoga oblikovanja. Dok je istočno glavno pročelje jednostavno s trinaest prozorskih otvora u prizemlju i na katu, na zapadnom je pročelju postavljen ulazu u obliku plitkog krila ili duboka rizalita s trokutastim zabatom. Iz prizemlja stubama se dolazi u dugačak hodnik na katu, smješten duz zapadnoga pročelja, iz kojega se ulazi u sobe s otvorima na istočnom pročelju. Od inventara dvorca ništa nije sačuvano. Do 1964. godine postojale su kasnoklasicističke peći koje su tada prilikom uređenja srušene.

Dvorac u Gradecu se pak koristio u razne svrhe. Osim za biskupske svrhe, 1762. tamo se sastala velika skupština Križevačke županije. Časne sestre milosrdnice iz Zagreba tamo su privremeno boravile od 1857. do 1871. te tamo otvorile odgajalište za djevojčice, a 1862. i djevojačku pučku školu koja se preselila 1870. u novosagrađenu zgradu. Nakon Drugog svjetskog rata u dvorcu je bila policija, a zatim je korišten za stanovanje beskućnika. Od 1964. do danas se tamo nalazi osnovna škola. Što se tiče preuređivanja Gradeca, biskup A. Alagović 1828. dao je srušiti zemljane nasipe stare utvrde i zatrpati obrambene jarke ne bi li uredio oko dvorca perivoj. Tamo je zaposlio i vrtlara kojem gradi vrtlarsku kuću na mjestu stare župne crkve veličine oko 17×7 metara u SZ dijelu perivoja. Ona je srušena 60-ih godina 20. stoljeća. Mali perivoj bio je podijeljen na zapadni dio pejsažnih parkovnih obilježja s drvoredom uz zapadni i sjeverni rub te istočni dio u ulozi uresnoga vrta ispred glavnoga pročelja dvorca. Iz doba nastanka perivoja potječe i velika platana ispred ulaza u dvorac. Osim spomenutih biskupa tamo je boravio i Juraj Haulik, prvi zagrebački nadbiskup i prvi hrvatski kardinal. Tradiciju ljetovanja u Gradecu prekida zagrebački nadbiskup dr. Antun Bauer koji je odabrao Brezovicu kao ljetnu rezidenciju, a biskupski posjed 1926. godine i prodao. Tada počinje teze razdoblje gradečkog dvorca za očuvanjem i zaštitom.