Biskupska utvrda (Zagreb)
Slavonska krajina
Piše: Filip Šimunjak
(©2019.)
Današnji grad Zagreb u 16. stoljeću sastojao se od dvije gradske cjeline i čak tri fortifikacijske cjeline. Na današnjem brdu Grič nalazilo se naselje Gradec, opasano zidinama još iz 13. stoljeća, dok se na drugom brdu (Kaptolu) nalazilo biskupsko i kanoničko naselje te dvije fortifikacije – biskupska tvrđava oko katedrale te zidine Kaptola koje su ograđivale cijelo brdo. U ovom ćemo eseju sagledati razvoj i karakteristike biskupske utvrde, a kao dodatnu vizualizaciju niže u eseju donosimo i 3D rekonstrukcije biskupske utvrde.
Biskupska utvrda u 16. stoljeću
Izradio: Filip Šimunjak
*Svi planovi, slike i fotografije preuzeti su iz literature navedene na kraju rada
* Interaktivni zoom aktivira se prelaskom miša preko slike
Početak
Naselje na današnjem kaptolskom brdu postojalo je sigurno i prije 11. stoljeća. Naime, 1094. godine kralj Ladislav osniva zagrebačku biskupiju, što govori da se ovdje od prije nalazi nekakvo naselje i da je očito bilo važno budući da dobiva biskupski status. O osnivanju biskupije u Zagrebu saznajemo iz njenog „krsnog lista“, tj. Felicijanove isprave iz 1134. godine. Od tada započinje razvoj naselja koja su bitna za kontekst 16. stoljeća – kanoničkog naselja na brežuljku te biskupskog naselja oko same katedrale koje će vremenom prerasti u zasebnu fortifikacijsku cjelinu, tj. biskupsku utvrdu.
Najranije doba
Crkva na prostoru Kaptola stradala je 1242. godine tijekom provale Mongola. Jedno vrijeme biskupija nije imala novca za obnovu crkve te je privremeno podignuta kapela sv. Stjepana (postoji do danas u južnom krilu biskupske palače). Isprava iz 1272. godine govori da je u vrijeme biskupa Timoteja crkva već uvelike obnovljena. Provala Mongola i razaranje crkve potaknut će zagrebačkog biskupa i kanonike da utvrde svoje naselje kako ne bi ponovno došlo do istog scenarija. Prostor kaptolskog brežuljka bio je u početku zaštićen i zatvoren jarkom i drvenim kolcima (L. Dobronić, „Zagrebačka biskupska tvrđa,“ str. 5.), barem tako govori jedan preživjeli dokument iz 1387. godine. Dolazak Osmanlija i njihov prodor preko Bosne prema hrvatskim krajevima prisilio je zagrebačke biskupe da počnu razmišljati o boljem utvrđivanju. Osmanske provale postale se u zadnjim desetljećima 15. stoljeća česta pojava te je u njima stradao i dominikanski samostan i crkva sv. Nikole (u današnjoj Vlaškoj ulici). Tako se dominikanci 1473. godine sele na Gradec gdje su od ranije već imali zidanu kuću na dvije parcele i kapelu sv. Katarine (no izgleda da je objekt u Vlaškoj ulici još neko vrijeme ostao u funkciji). Osmanska opasnost potaknula je biskupa Osvalda Thuza (1466. – 1499.) da konačno započne radove na zaštiti zagrebačke katedrale – između 1473. i 1476. godine podigao je jednostavni pojas oko crkve (jarak, nasip i niski zid). Ovaj najraniji pojas obrane brzo je nestao gradnjom novog, zidanog, ali njegov djelomičan opis saznajemo iz jedne izjave biskupa Benedikta Vinkovića iz 1642. godine (tada je pojas odavno nestao, ali je biskup dobro poznavao prošlost područja). On kaže da katedrala: prije bila osigurana zidom, tankim i niskim, i velikim jarkom izvan tog tankog i niskog zida … s istočne strane namjesto jarka stari pojas crkve osiguravala su dva ribnjaka … (L. Dobronić, „Zagrebačka biskupska tvrđa,“ str. 6.), a biskup isto tako kaže da su dijelovi jarka i nasipa tada, sredinom 17. stoljeća, još uvijek djelomično vidljivi. Prema svemu sudeći opseg tog najranijeg pojasa oko katedrale bio je veći od kasnije zidane utvrde.
Biskup Osvald preminuo je 1499. godine, a iza sebe je ostavio veliku svotu od 10 000 forinti za nastavak gradnje crkve i pojasa. Njegov nasljednik Luka (1500. – 1510.) ipak nije proveo neke veće zahvate na obrambenom pojasu, već je novce uložio u druge radove (npr. na svod crkve). Iako biskup tada nije imao novca za početi graditi novi pojas ipak je vodio računa o njemu i planirao ga podići kada smogne sredstava. Iz tog je razloga zatražio od pape dozvolu za rušenje crkvice sv. Emerika (stajala zapadno od katedrale) jer se nalazila na putu predviđenih zahvata daljnje fortifikacije. Papa je u odgovoru 1510. godine izjavio da je svjestan nužnosti podizanja novog pojasa te je dopustio preseljenje stolne crkve kanoničkog naselja (Kaptolskog područja ili Area Capitularis; stolna crkva kanonika do tada bila upravo ona sv. Emerika) u napušteni kompleks cistercita na Dolcu, tj. u crkvu sv. Marije. Konačna dozvola za rušenje crkvice doći će 1511. godine odlukom pape Julija II., kratko nakon smrti biskupa Luke. Zagreb neko vrijeme neće dobiti novog biskupa već će tu funkciju kao upravitelj (tj. administrator) obnašati ostrogonski nadbiskup Tomaš Bakač-Erdody.
Novi pojas obrane
(Arx episcopalis Zagrabiensis)
Radovi na novom pojasu obrane započeli su već 1512. godine – tada se u ispravama može pronaći zapis o lomljenju kamenja za gradnju tvrđave u obližnjem kamenolomu u Markuševcu. Tijek gradnje, koja je trajala do 1520. godine, može se dobro rekonstruirati na temelju zapisa kanonika Jurja, a kratak i sustavni pregled već je donijela Lelja Dobronić u svojoj knjizi „Zagrebačka biskupska tvrđa“ (vidi str. 19. – 29.). Glavni dio gradnje biskupske utvrde završio je sredinom 1520. godine, a ukupni trošak osmogodišnje izgradnje iznosio je 12 140 forinti. Nadopunu dokumentima ponovno nudi već spomenuti biskup Benedikt Vinković koji 1642. godine iznosi mnoge zanimljive podatke o gradnji: … nekad je u tom starom vrtu (misli se na prostor početka Vlaške ulice, op. a.) stajao kameni dvor zagrebačkog biskupa poput nekog kaštela, koji je imao vrt i dvorište sa stajama i drugim zgradama … Taj zagrebački biskupski dvor spominje se u mnogim starim spisima … dvor je kardinal Toma srušio i ugradio u zid tvrđe, isto kao i samostan dominikanaca sa samostanskom crkvom kraj izvora Zagreba (misli se na potok Zagreb, op. a.) … tada je bila srušena i župna crkva sv. Emerika i pretvorena u zid utvrde … u biskupskoj Laškoj Vesi bijahu mnoge kamene kuće Mlečana i Madžara trgovaca … kad je prestala trgovina i uskladištavanje robe, prestalo je i poslovanje (zbog osmanske opasnosti trgovci su napustili nezaštićeni prostor ispod naselja, op. a.) … kad su kamene kuće napuštene, njih je kardinal dao srušiti i pretvoriti u zid tvrđe. I tako, od kamenog biskupskog dvora, od dominikanskog samostana i crkve sv. Nikole, od župne crkve sv. Emerika i od kamenih kuća u Laškoj Vesi, a također i od tankog i niskog zida kojim su prije katedralna crkva i taj stari dvor bili opasani, sagrađena je zagrebačka biskupska tvrđa oko katedralne crkve … (L. Dobronić, „Zagrebačka biskupska tvrđa,“ str. 29.). Tu je zanimljivo istaknuti spomenuti kameni biskupski dvor koji je postojao još prije prve utvrde oko katedrale. Vinković nastavlja: da je u spomenutom vrtu stajao tako velik dvor od kamena, vidi se po njegovim temeljima, koji su još u naše doba (prva polovina 17. stoljeća, op. a.) bili vidljivi i nama poznati. Iz njih je veliku masu kamena dao iskopati prečasni pokojni Petar Domitrović, koji je 1619. godine dao iz temelja sagraditi veći novi biskupski dvor i tri druge zgrade do njega … (L. Dobronić, „Zagrebački Kaptol i Gornji Grad,“ str. 97.). Saznajemo da je u gradnji korišten ne samo kamen iz obližnjih kamenoloma već i građa iz srušene crkvice sv. Emerika, ali i dominikanskog samostana, što nam govori da je taj objekt sve do 1510-ih još uvijek stajao u susjedstvu katedrale. Zagrebačka biskupija odlučila je dodatno osigurati svoje središte u Zagrebu (ali i važne sisačke posjede) gradnjom utvrde Sisak 1544. godine koja će postati važna točka obrane od Osmanlija. Početkom 17. stoljeća, točnije 1607. godine, biskup Šimun Bratulić spojio je biskupsku (dvor) kulu visećim mostom s katedralom. Bili su to zadnji dodaci biskupskoj utvrdi koje možemo povezati s fortifikacijskom funkcijom – u narednim će stoljećima zidine pomalo biti pretvorene u palaču i razne objekte te će potpuno izgubiti svoju obrambenu funkciju.
Zidine
Biskupska tvrđava kao cjelina činila je jugoistočni ugao kaptolskog obrambenog kompleksa, tj. nakon podizanja zida oko kanoničkog naselja utvrda je postala ugao nove fortifikacijske cjeline. Zidine su podignute istovremeno kad i kule, a u kasnijim stoljećima će biti više puta popravljane. Južni zid dugačak je 101.5 m, sjeverni 136 m, istočni 62.25 m, a zapadni (danas ne postoji) 69 m. Ukupna dužina iznosila je oko 340 m, a prosječna širina oko 2.25 m. Do danas se slobodno održao samo sjeverni zid, doduše tek djelomično jer je krajem 20. st. podignuto više objekata s njegove unutarnje strane. Na vrhu bedema nalazili su se „obrambeni hodnici“ (njem. wehrgänge) građeni od drveta, a povezivali su međusobno kule. Do danas su izlazi iz kule sačuvani jedino na srednjoj kuli sjevernog zida („Kula prema Kaptolu“). Hodnike je srušio biskup Alagović 1833. godine, a iz njegovog opisa saznajemo da su se hodnici nalazili s unutarnje strane zida (tj. hodnik nije stršio simetrično na obje strane zida već samo prema unutarnjoj strani).
Manje je poznata informacija da je biskupska utvrda imala i vanjski zid – opsegom naravno širi od glavnog zida – koji je započinjao kod jugozapadne kule i prolazio iznad današnje Vlaške ulice. Njegovi dijelovi se i danas mogu vidjeti u parku kuće na adresi Vlaška 25 (a tamo se odlično vide i stari kameni kontrafori), a najvidljiviji je na početku Vlaške, na križanju s Bakačevom ulicom, gdje se pored novih ulaznih vrata mogu vidjeti ostaci zida (u novije vrijeme se ispred njega nalazi terasa ugostiteljskog objekta). Debljine je oko 2 m i bio je znatno niži od glavnog zida – između njega i glavnog zida bila je površina koja je služila za bolju obranu utvrda (njem. zwinger, česta pojava u srednjovjekovnom fortifikacijskom graditeljstvu).
O rušenju zida raspravljalo se već u 18. stoljeću – biskup Franjo Thauszy htio ga je srušiti povodom posjeta Marije Terezije kako bi „otvorio“ katedralu, ali kraljica na kraju nije posjetila Zagreb jer je 1755. godine izbila velika seljačka buna pa je tako i plan rušenja propao. Biskup Vrhovac probio je dva velika ulaza lijevo i desno od Bakačeve kule te zazidao ulaz kroz kulu. Dio vanjskog zida, na njegovom samom početku, dao je srušiti biskup Alagović 1832. godine kako bi otvorio kolni put do južnog ulaza u biskupsku utvrdu – taj ulaz se i danas može vidjeti na samom križanju Vlaške i Bakačeve. Početkom 20. stoljeća, nakon više od dva desetljeća obnove katedrale pod palicom Hermanna Bolléa, srušeni su zapadni zid i Bakačeva kula (1906. godine) čime je pročelje katedrale „otvoreno“ prema trgu ispred. Dragutin Hirc prije rušenja izmjerio je veličinu zida na zapadnoj strani te zaključio da je od jugozapadne kule do Bakačeve kule zid bio dugačak 32 m, a visok 16 m, dok je od Bakačeve do sjeverozapadne kule bio dug 28.8 m te nešto malo viši. Za debljinu zapadnog zida kaže da je iznosila oko 2.4 m.
Gradske kule i vrata
Znamo da je katedralna utvrda imala osam kula u kasnijim razdobljima. Za najranije doba posebno su nam važna tri izvora s kraja 16. i početka 17. stoljeća (1584., 1598. i 1602. godina) koji donose popis inventara po kulama. Popis iz 1584. godine popisuje oružje, a spominje sljedeće kule (L. Dobronić, „Zagrebačka biskupska tvrđa,“ str. 30.):
„1. kula Nebojan
2. mala vrata
3. kula prema Kaptolu
4. velika vrata
5. kula u kojoj se drži žito
6. kula iza sijena“
Popis iz 1598. godine popisuje oružje, a spominju pet kula i jednu prostoriju (L. Dobronić, „Zagrebačka biskupska tvrđa,“ str. 30.):
„1. kula nad vratima prema Kaptolu
2. mala vrata (s lančanim mostom)
3. kula iza crkve
4. kula s velikim vratima (s lančanim mostom)
5. kula iza palače
6. palača.“
Popis iz 1602. godine popisuje hranu, a spominje šest kula i dvije prostorije (L. Dobronić, „Zagrebačka biskupska tvrđa,“ str. 30.):
„1. kula nad vratima prema Kaptolu
2. kula Nebojan
3. kula nad vratima prema Laškoj Vesi
4. kula dolje gdje se nalazi sijeno
5. kula prema Kaptolu
6. kula prema Laškoj Vesi
7. palača
8. kapela.“
Kao što se vidi iz priloženog jedna kula „nedostaje“, tj. u popisima se spominje šest ili sedam kula – pretpostavlja se da jedna kula nije bila podignuta (ili nije dovršena) u 16. stoljeću – tzv. Dimitrovićeva ili sjeverozapadna kula. Za kraj možemo još donijeti sistematizaciju kula i njihovih naziva kako ih donosi Lelja Dobronić („Zagrebačka biskupska tvrđa,“ str. 31.):
„1. kula Nebojan – jugozapadna kula
2. kula malih vrata, kula nad vratima prema Kaptolu (kasnije Bakačeva) – srednja zapadna kula
3. kula velikih vrata, kula nad vratima prema Laškoj Vesi – četverokuta kula na istoku
4. kula kod sijena, kula gdje se nalazi sijeno, kula iza crkve, vrtna kula – sjeveroistočna kula
5. kula u kojoj se drži žito, kula iza palače, kula prema Laškoj Vesi – jugoistočna kula
6. kula prema Kaptolu, kula kraj sakristije, puškarnica – srednja sjeverna kula
7. palača – biskupov stan na južnoj strani utvrde; uz njega i kapela sv. Stjepana.“
Kretanje broja krajiških postrojbi u Zagrebu
Najstariji sačuvani nacrt Zagreba, oko 1566. godine, Nicolo Angielini
Krmpotić, Ljudevit, ur., Izvještaji o utvrđivanju granica hrvatskog kraljevstva od 16. do 18. stoljeća (Hannover, Karlobag, Čakovec: Nakladni zavod Hrvatski zapisnik, 1997), 220.
Zagreb, 1639. godine, Johannes Ledentu
Krmpotić, Ljudevit, ur., Izvještaji o utvrđivanju granica hrvatskog kraljevstva od 16. do 18. stoljeća (Hannover, Karlobag, Čakovec: Nakladni zavod Hrvatski zapisnik, 1997), 255.
Zagreb, 1738. godine, M.A.Weiss
Krmpotić, Ljudevit, ur., Izvještaji o utvrđivanju granica hrvatskog kraljevstva od 16. do 18. stoljeća (Hannover, Karlobag, Čakovec: Nakladni zavod Hrvatski zapisnik, 1997), 344.
3D rekonstrukcija izgleda utvrde
Izradio: Filip Šimunjak (autor 3D modela katedrale “Igor B.“)
Model dostupan online
Rekonstrukcija izgleda prema G. Szabi
Gjuro Szabo, Srednovječni gradovi u Hrvatskoj i Slavoniji (Zagreb, Matica hrvatska, 1920), 4.
Katedrala, 1860. godine (Julije Hühn)
NSK
Katedrala prije potresa 1880. godine, razglednica oko 1912.
NSK
Kaptolski trg 1890. godine – popravak katedrale
Pinterest
Katedrala 1861. godine
Index forum
Kula biskupskog dvora (južna kula)
Kvadratna kula, gradnja počela 1512. godine. Služila je kao biskupski stan, tj. stan-kula. Godine 1619. „izgubio“ se njen obris nakon što je biskup Petar Domitrović podigao biskupski dvor od jugozapadne kule, duž južnog zida, sve do kapele sv. Stjepana. Kasnije je u 18. stoljeću pretvorena u stubište dvora. Dimenzije su joj 12.5 s 13.5 metara. Debljina zida je 3.8 m u dnu, prema gore se smanjuje na oko 3 m. Vidi se na najranijem prikazu Zagreba iz 16. stoljeća, iako je krivo prikazana u liniji sa zidom (u stvarnosti je malo „stršila“).
Kula Nebojan (jugozapadna kula)
Građena tijekom 1513. i 1514. godine, bila je najuglednija kula nove utvrde. Opsegom je najveća – debljina zida iznosi 3.8 metara. U nju se ulazilo iz samog ugla utvrde. Na jugozapadnoj strani može se vidjeti jedna puškarnica. Jednokatna kula, a njeni su prozori probijeni tek kasnije u 19. stoljeću.
Kula „iza palače“ (jugoistočna kula)
Građena tijekom 1513. i 1514. godine. Debljina zida iznosi 3.8 metara. U Bolléovoj pregradnji kula je preinačena iznutra tako da danas ima tri kata. Nema tragova puškarnica.
Kula velikih vrata (istočna kula)
Kvadratna kula građena 1515. godine. U njoj su se nalazila „velika vrata“ – jedini kolni ulaz u prostor biskupske utvrde. Kula ima dimenzije 15.4 s 15 m. Debljina zida u prizemlju je 4.5 m, dok na ostalim katovima ta debljina ostaje konstantna samo na vanjskom zidu (unutarnji se smanjuju na oko 2.9 m). Ima ukupno dva kata iznad prizemne razine koja je bila prostor vrata. Ispred kule i cijelog istočnog zida nalazio se jarak, a preko jarka se spuštao žičani most – tako je jedini kolni ulaz dodatno osiguran.
Kula malih vrata, tj. Bakačeva kula (zapadna kula)
Gradnja je počela 1516. godine. Kula je bila drugi ulaz u prostor utvrde, a ispred nje se također nalazio jarak jer je imala lančani most. Vrata su stajala na južnoj strani kule, a unutra je put skretao prema desno (tj. prema istoku) te je izlaz u dvorište bio ispred samog pročelja katedrale. Na najranijem prikazu iz 16. stoljeća prikazana je otvorena prema unutra. U vrijeme biskupa Vrhovca (1787. – 1827.) otvorena su dva ulaza pored kule (jedan s lijeve, a jedan s desne strane) pa su tada mala vrata zazidana jer su izgubila svoju funkciju. Kula je srušena 1906. godine, nakon velike javne rasprave i negodovanja, tijekom tzv. „Bolléove obnove“ kojom je zapadni dio utvrde porušen i katedrala „otvorena“ prema trgu ispred (kamenje od rušenja je kasnije iskorišteno u razne svrhe, a istaknimo npr. da se koristimo za popločavanje Bijeničke ulice). Tijek rušenja pratio je Dragutin Hirca, a svoja je zapažanja i detaljno zapisao. Tako navodi da je kula bila visoka 17 m i široka 6.7 m, da su joj zidovi bili debeli 2.4 m gotovo cijelom dužinom, osim od krova 4 metra spram dolje, bio je (zid, op. a.) debeo 1 m (D. Hirc, „Stari Zagreb – Kaptol,“ str. 236.). Hirc primjećuje kako od krova pa dolje od 4 metra kula ima drugačije kamenje, sitnije i jasnije boje, što povezuje s dogradnjom palače (što se slaže sa zapisima iz 16. stoljeća koji kažu da je kula teško stradala u opsadi 1529. godine). Vrata (tada već odavno zazidana) kroz koja se nekoć ulazilo u utvrdu bila su široka 1.4 m, visoka 2.4 m, a do luka visoka 1.4 m.
Kula kod sijena (sjeveroistočna kula)
Građena 1518. i 1519. godine. Podijeljena na tri razine, ali po sudu Lelje Dobronić moguće da je riječ o kasnijoj pregradnji 1835. godine u vrijeme biskupa Alagovića. Promjer iznosi oko 7 m, a debljina zidova 2.1 m.
Kula prema Kaptolu (sjeverna kula)
Građena 1518. i 1519. godine. Nakon pregradnji i rušenja Bakačeve kule ova kula ostaje jedina koja do danas stoji u svom izvornom obliku. Danas se još uvijek mogu vidjeti i dva izlaza na bedeme, svaki na jednoj strani.
Domitrovićeva kula (sjeverozapadna kula)
Unutrašnjost podijeljena na dvije prostorije – donja (debljina zidova 3.15 – 3.2 m) i gornja (debljina zidova 2.5 m). Na kuli se još uvijek mogu vidjeti ostaci puškarnica. Jedina je problematična kula jer se na njoj nalazi natpis Petrus Domitrovich Episcopus Zagrabiensis 1612, tj. zapis da ju je podigao biskup Domitrović tek 1612. godine. Upitno je kada je kula podignuta, tj. je li ju Domitrović samo renovirao ili podigao iz temelja. Kula se ne spominje u popisima iz 16. stoljeća, što je argument u prilog tezi da je izgrađena kasnije, ali s druge strane pojavljuje se na najranijem prikazu Zagreba iz 16. stoljeća (iako, kao što smo već rekli, taj crtež ima više pogrešaka). Zanimljivost je da kula jedina ima adaptiran zahod na svojoj sjeveroistočnoj strani – vjerojatno je originalno bilo riječ o mašikuli ili nužniku izvan zida kule.
Biskupska utvrda
Izradio: Filip Šimunjak
Naoružanje
Slično kao Gradec, ali i većinu utvrđenih gradova, i biskupsku utvrdu mučio je nedostatak municije i oružja zbog čega je biskup stalno tražio kraljevu pomoć. Posebno vrijedan izvor za proučavanje naoružanja utvrde pružaju dva popisa s kraja 16. stoljeća, točnije 1585. i 1598. godine. Popis iz 1585. godine navodi sljedeće naoružanje (L. Dobronić, „Zagrebačka biskupska tvrđa,“ str. 37.):
- Jugozapadna kula – 1 veliki željezni top (bombarda), 2 mala željezna topa (tarask), 18 bedemskih pušaka, 3 puške za alarmiranje, 5 bačvi praha i 7 olovnih ploča za izradu taneta.
- Istočna kvadratna kula – 1 veliki željezni top, 3 mjedena velika topa, 3 željezna mala topa, 1 višecijevni top (seregh bwnto), 2 mjedena mala topa, 1 željezna mala puška, 14 bedemskih pušaka bradatica, 2 lanca za most, 3 velika lokota za vrata i 1 mali top bez podnožja.
- Srednja zapadna kula – 6 bedemskih pušaka bradatica i 4 neispravne, pola olovne ploče za izradu taneta, 4 vrča za bedemske puške, 12 kalupa za bedemske puške, 1 željezni laki top, 4 velika lokota, 8 šiljastih njemačkih kopalja i razno oruđe.
- Srednja sjeverna kula – samo 1 mali željezni top.
- Sjeveroistočna kula – 10 teških bedemskih pušaka, 2 višecijevna topa, šest ručnih pušaka, 1 mjedeni mali top, 6 bačvica praha, 1 polupuna bačvica sumpora, 3 ploče olova, 9 vrčeva za punjenje. U kuli se nalazilo i skladište municije: 340 kugala za velike topove za jugozapadnu kulu, 104 željeznih kugla za željezni mali top, 646 željeznih kuli za mjedene puške, 1330 željeznih kugli za željezne male topove (sve za istočnu kvadratnu kulu), 25 željeznih kugala za mjedeni top u ovoj kuli (sjeveroistočnoj), 1500 olovnih kugala za teške bedemske puške te 3 mjedena kalupa za velike topove.
- Jugoistočna kula – samo 1 mali mjedeni top.
Lelja Dobronić pretpostavlja da se sedma kula (južna kvadratna kula) ne spominje u popisima naoružanja i hrane jer je taj prostor služio kao biskupski stan te se u njoj ne drži oružje (već bi se osposobila za obranu u slučaju napada).
„Vatreno krštenje“
Niti desetljeće nakon završetka gradnje utvrda se našla pod opsadom. U građanskom ratu između Ferdinanda Habsburga i Ivana Zapolje zagrebački biskup Šimun Erdody stao je na stranu Zapolje, dok je Gradec na suprotnom brežuljku podržao Habsburga. Godine 1529. Ferdinandove trupe opsjedaju utvrdu, pucaju na nju topovima i nastoje ju osvojiti. Ferdinandove španjolske trupe ipak nisu imali topove kalibra adekvatnog za rušenje tvrđave. Osim toga i biskup se prethodno potrudio dobro opskrbiti utvrdu i tako je pripremiti za opsadu. U konačnici, nakon dva mjeseca opsade, crkvu je od pada spasila pomalo bizarna, a uz to i „izmišljena“ pomoć – osmanski vojnici. Ovu zanimljivu epizodu dobro opisuje Franjo Buntak: … štajerske, kranjske, španjolske i njemačke čete pod vrhovnim zapovjedništvom grofa Nikole Thurna opsjedati biskupski grad. Opsada je trajala gotovo dva mjeseca. Ferdinandovi su vojnici jurišali na bedeme, gađali ih lumbardama i puškama, potkapali i lagumama htjeli dići u zrak. No sve uzalud. Grad ipak nisu uspjeli osvojiti. Prve zato što su im nedostajali topovi za rušenje zidova, a drugo što se posada hrabro branila. Branitelji biskupske tvrđave nisu ih samo s uspjehom odbijali, već su često i sami provaljivali iz grada, napadali ih, mnoge poubijali ili izranili te zarobili i odvukli u grad. Pri tom su uspješno razvaljivali i potkopane lagume, uništavali ratni materijal. Međutim, jednoga je dana opsjednutoj posadi ponestalo i hrane i streljiva, a sama je nakon duge borbe bila već posve iscrpljena. Činilo se da će u beznadnoj situaciji morati konačno položiti oružje. No, to nije učinila. Poslužila se radije lukavstvom, ratnom varkom, koja ju je spasila. U neprijateljske redove ubacila je, naime, vijest da joj Turci dolaze u pomoć i, štoviše, da ih je nešto već stiglo i da se nalaze u gradu. U znak radosti i veselja što im tobože dolazi spas počeli su pucati iz svih lumbarda, udarati u talambase, trubiti u trublje, a na toranj Sv. Stjepana vješati neku staru istrošenu zastavu, pretpostavljajući da će neprijatelj misliti da je turska. I uspjeli su. Neprijatelj se doista prevario, prepao i napustio opsadu … (F. Buntak, „Povijest Zagreba,“ str. 202.). Osmanlije su bile saveznici Ivana Zapolje, no svejedno je zanimljiva ova epizoda zagrebačke povijest u kojoj vojska muslimanskog carstva spašava jedno kanoničko-biskupsko naselje od opsade vojske kršćanskog cara. Naravno, postoji i mnogo realnije objašnjenje od ovoga, a to je da Ferdinand naređuje svojoj vojsci da napusti opsadu i krene prema Beču jer se znalo da velika osmanska vojska kreće u prvi pokušaj osvajanja prijestolnice Monarhije.
Utvrda i katedrala značajno su oštećene u ovoj opsadi te će biti potrebna njihova temeljita obnova. Nije nam poznato što je sve bilo oštećeno (osim informacije da je oštećena kula iznad malih vrata, tj. Bakačeva kula), ali očito je šteta bila značajna jer su u popravku pomagali svi kanonici.
Literatura:
- Buntak, Franjo. „Likovni prikazi Zagreba od 16. do 19. stoljeća.“ Kaj 7-8 (1972): 41 – 76.
- Buntak, Franjo. Povijest Zagreba. Zagreb: Matica hrvatska, 1996.
- Dobronić, Lelja. Biskupski i kaptolski Zagreb. Zagreb: Školska knjiga, 1991.
- Dobronić, Lelja. Stari planovi Zagreba. Zagreb: Urbanistički zavod Grada Zagreba, 1961.
- Dobronić, Lelja. Zagrebačka biskupska tvrđa. Zagreb: Školska knjiga, 1988.
- Dobronić, Lelja. Zagrebački Kaptol i Gornji Grad nekad i danas. Zagreb: Školska knjiga, 1986.
- Gračanin, Hrvoje, Zrina Nikolić Jakus, Borislav Grgin, Nataša Štefanec, Hrvoje Petrić, Drago Roksandić, Krešimir Regan, Željko Holjevac et al. Povijest Grada Zagreba. Sv. 1, Od prethistorije do 1918. Zagreb: Novi Liber, 2012.
- Hirc, Dragutin. Stari Zagreb. Sv. 2, Kaptol i Donji grad. Zagreb: Matica hrvatska, 2008.
- Kampuš, Ivan, Igor Karaman. Tisućljetni Zagreb: od davnih naselja do suvremenog velegrada. Zagreb: Školska knjiga, 1984.
- Karaman, Ljubo. „Bilješke o staroj katedrali.“ Bulletin Zavoda za likovnu umjetnost JAZU 11/1-2 (1963): 1 – 46.
- Klaić, Nada. Zagreb u srednjem vijeku. Zagreb: Liber, 1982.
- Margetić, Lujo. „Pitanja iz najstarije povijesti zagrebačke biskupije i Slavonije.“ Croatica Christiana Periodica 18/34 (1994): 1 – 50.
- Marković, Mirko. Hrvatski gradovi na starim planovima i vedutama. Zagreb: AGM, 2001.
- Marković, Mirko. Zagrebačke starine: prilozi poznavanju prošlosti grada Zagreba. Zagreb: Jesenski i Turk, 2006.
- Szabo, Gjuro. „Prilozi za građevnu povijest zagrebačke katedrale.“ Narodna starina 8/19 (1929): 65 – 76.
- Szabo, Gjuro. „Slike Zagreba iz četiri stoljeća (1914).“ U O Zagrebu, ur. Snješka Knežević, 7 – 31. Zagreb: AGM, 2012.
- Szabo, Gjuro. Sredovječni gradovi u Hrvatskoj i Slavoniji. Zagreb: Matica hrvatska, 1920.
- Szabo, Gjuro. Stari Zagreb. Zagreb: Spektar, Znanje, 1971.