Križevci

Slavonska krajina

Piše: Nikola Ostojčić

Križevci – Točno vrijeme početka gradnje utvrde u današnjim Križevcima određuje kraljevska isprava kralja Sigismunda iz 1405. godine kada se utvrđuje Donji križevački grad. Što se samog grada tiče, Križevci, odnosno u starijem obliku Križ, prvi put se spominju 1193. godine u ispravi vezanog za pečuškog biskupa Kolana, tada gubernatora Hrvatske i Dalmacije. Križevci se spominju još 1207. i 1209. godine, a Kruhek pretpostavlja da se radi o starijem dijelu grada, Donjem. Prvi spomen „castrum Kris“ nalazimo 1223., no Kruhek pretpostavlja da se radi o instituciji, a ne o kraljevskom ili plemenskom gradu. Kruhek proučavajući povijesne izvore zaključuje kako se „castrum“ ne spominje zbog postojanja utvrđenog plemenskog grada, već radio kraljevske kurije ili dvora koji je vjerojatno bio utvrđen u nekoj mjeri, a služio je kao sjedište raznih službi Križevačke županije te je zbog te funkcije kraljevskoga kastruma spominjan kao „castrum Crisiense“, a vojnu i fortifikacijsku funkciju obavljala je feudalna utvrda Velikog Kalnika na području Križevačke županije. Kao građevinu u smislu obrambene sigurnosti grada treba spomenuti samostan Augustinaca koji je zasigurno bio od čvrstoga materijala te je bio jedna od prvih uništenih građevina za vrijeme osmanskih provala u grad. Ono što se čini sigurnim jest da u 12. stoljeću uz naselje Križ postoji kraljevska kurija u kojem u ime kralja u 13. i 14. stoljeću upravne i sudske poslove obavljaju križevački župani i podžupani, i dr. službene osobe. Sve do 1405. Gornji grad je u privilegiranom položaju, no ispravom Sigismunda Donji grad dobiva veće povlastice te ovaj dio postaje grad s pravom da izgradi svoje utvrde. Tada se grade stare križevačke utvrde, a njihov izgled ne možemo predočiti s obzirom na to da nisu bile od veće obrambene funkcije. Gornji grad ostao je nezaštićen te tako potpuno biva uništen 1539. godine u jednoj od osmanskih provala. Na temeljima starih utvrda, u donjem dijelu gradu počinju graditi građani pod nadzorom I. Ungnada i D. del’ Alia pa kasnije Herbersteina, Vintane, Marbla i Pasqualinija. Popravci i utvrđivanje stare utvrde Donjega grada započeto je stihijski kao i gradnja novih utvrda bez točnog plana i organizacije i osoblja. Križevačke utvrde podižu se na temelju starih, ali one nisu zadovoljavale tadašnje standarde. Sredinom stoljeća pokušava se potpomognuti gradnju utvrde u Križevcima s obzirom na to da upravo tada Križevci predstavljaju glavnu utvrdu Slavonske granice. Tamo se nalazi banska vojska i stalna posada kraljevske vojske pod zapovjedništvom kapetana. U istome periodu grade se nove utvrde i kašteli koji povezuju obrambeni pojas s ostalim tvrđavama poput onih u Ivaniću i Koprivnici. Križevci su u 16. stoljeću imali zapaženu ulogu kao jedan od gradova gdje su se redovito održavala zasjedanja Sabora. Tako se sastao i u Križevcima 25. 1. 1526. gdje je iskazana naklonost hrvatskog i dijela slavonskog plemstva prema Ferdinandu u kojeg vjeruju da može odbiti osmanske napade. U travnju 1537. Sabor se opet sastaje te izabire ljude koji će u ime Sabora i bana voditi poslove obrane te se uspostavlja unutrašnji mir u Kraljevstvu. S obzirom na to da zemlja nema bana, bira se kapetan koji će voditi vojne jedinice Kraljevine jer je stari zakon zabranjivao da stranac zapovijeda hrvatskoj vojsci što je dovelo do sukoba s Katzianerom kojeg je Ferdinand poslao s namjerom da bude vrhovni zapovjednik sile koja će ići u rat protiv Osmanlija. Iste godine u lipnju točno se određuju plemićki banderiji, porezi, načini prikupljanje hrane i sl. Sabor se u Križevcima održao i početkom 1538., točnije 6. siječnja, gdje je slavonsko plemstvo sve ideje i zahtjeve sabralo u 14 točaka koje će činiti strateški program obrambenih zadataka podijeljenih obveznicima na izvršavanje. Križevci se spominju 1553. u izvješću I. Ungnada kako je počela izgradnja novih utvrda tamo. Navodi kako je u Križevcima stanje kao i u ostalom dijelu posljednje crte obrane slavonske obrambene granice ipak nedovoljno dobro. Na izgradnji rade stanovnici što ne daje dovoljno dobre rezultate. Tamo se doista gradilo bez nekog graditeljskog plana buduće utvrde. Prema popisu posadne vojske u slavonskim graničnim utvrdama 1554. se tamo nalazi 526 konjanika i 515 pješaka, a u Križevcima se nalazilo njih 66, odnosno 79. U Križevcima je kapetan konjaništva bio Ivan Alapić. U popisu iz 1563. Križevci se spominju kao obrambena tvrđava koja se razvija iz staroga utvrđenog naselja. Izgradnja novih obrambenih utvrda oko izduženog naselja počela je pred dosta godina. Radovi su se izvodili uz novčanu pomoć Štajerske i radne snage koju je osiguravalo slavonsko plemstvo. Do sada je podignut dio tih novih utvrda, ali uz mnoge prigovore na nedostatke temeljne trase tvrđave. Križevci kao naselje i utvrde lezi na malom, uskom izduženom zaravanku. Naselje nema nikakve vode. S istoka ga nadvisuje viši teren, a između se nalazi dolina u nizini koja je izvor vodene opskrbe grada. Taj izvor svakako je trebalo braniti i zaštiti. Do sada je podignut dio utvrda sa zapadne i južne strane naselja. Tamo je i loše izvedeni obrambeni bedem. Bedem se smatrao premalim, nedovoljno učvršćenim te izvučen izvan osnovne obrambene crte budućeg sustava. Predlaže se da ga se protegne prema drugom bedemu i ojača prigradnjom nasipa uz njegove vanjske temelje, jer upravo temelji tog bedema nisu utemeljeni kako su trebali biti. Na njemu nije bilo prsobrana, a krivnju za promašaj u njegovoj gradnji koji je krivo postavio temelje. Križevci su trebali biti sjedište zapovjednika obrambenog područja zbog svoje lokacije po sredini slavonske granice. Uz vrhovnog zapovjednika trebao je biti jedan ratni savjetnik i niže zapovjedničko osoblje uz pomoćne službe kao i zapovjednik kraljevske vojske na hrvatskoj granici. Uz njih se predlaže posada od 50 njemačkih konjanika i njihov zapovjednik, 100 njemačkih pješaka lakog oklopa sa zapovjednicima i 2 puškara od kojih će jedan biti voditelj oružane. Uz njemačke vojnike u Križevcima je trebala biti i hrvatska vojska od 100 konjanika, husara i 50 pješaka, haramija s njihovim zapovjednicima. Križevci se spominju u spisima Sabora 1565. i 1572. kao jedna od utvrda koje će se obnavljati. Godine 1576. na slavonskoj granici sjedištima kapetanija postale su utvrde Ivanić, Koprivnica, Varaždin, Zagreb te Križevci. Križevci su glavna utvrda slavonske obrambene granice i sjedište zapovjedništva križevačkog kapetana pod čijim zapovjedništvom su posade Vrbovca, Gradca, Sv. Petra Čvrsteca, Cirkvene, Sv. Jurja, Glogovnice, Apatovca, Topolovca, Treme i sv. Ivana žabna. U tih 10 utvrda Križevačke kapetanije s Križevcima popis povjerenstva govori o naoružanju od 4 topa srednje veličine, 1 topa manjeg kalibra, 17 željeznih kratkih topova, 96 pušaka i oko 15 centi baruta na što je predloženo povećanje broja vatrenog oružja za još 3 veća i 10 manjih topova te 300 pušaka. Godine 1577. kada Bečka konferencija donosi popis svih slavonskih graničnih utvrda među kojima prednjače Križevci, Đurđevac, Ivanić i Koprivnica, saznajemo kako su pod zapovjedništvom kapetana u Križevcima bile sljedeće utvrde: Cirkvena, sv. Petar Čvrstec, sv. Juraj, Glogovnica, sv. Ivan žabno, Toplice, Remetinec i Gradac. Povjerenstvo koje je nadvojvoda Karlo poslao 1580. kako bi vidjelo po kojem planu se grade utvrde, kako su organizirana gradilišta te po kojem redu treba financirati započete poslove s obzirom na faktor strateškog značaja i financije između ostalog obilazi i Križevce. Za grad govore vrlo kratko, da je s obzirom na temelje onoga što je već sagrađeno nemoguće graditi idealnu renesansnu ratnu tvrđavu pa treba održavati postojeće stanje popravljanjem i dograđivanjem. Uz postojeću posadu vojnika u službu čuvanja grada trebalo je uključiti i građane. Godine 1582., kada se obnavljaju Koprivnica i Đurđevac te se gradi nova utvrda u Drnju kao i novi kaštel unutar Ivanića, u Križevcima izgleda da dolazi do najvećih građevinskih radova što se tiče obnove. Vid Hallek 5. ožujka 1583. u Križevcima piše o napretku radova te se na Križevce osvrće kao na utvrdu u kritičnom stanju jer se njeni bedemi i bastioni ruše sami od sebe i jer je preslabo naoružana i premalog broja posade. Hallek i naredne godine govori kako je najveći građevinski problem Slavonske krajine utvrda u Križevcima jer prvotno nema dovoljno radnika za planiranu obnovu. Hallek daje detaljne opise radova na utvrdama 80-ih godina, a osobito se zalagao za obnovu one križevačke pa tako u zimi 1586. nabavljen je potreban alat za pripremu i pečenje opeka. Hallek pri spomenu da je 1587. završeno utvrđivanje Dubrave govori kako će tamo biti smješteno 50 haramija koji će čuvati prostor između Križevaca, Ivanića i Čazme. Iz Hallekovih zapisa znamo da je tamošnji zapovjednik bio kapetan Grga Laybacher. U listopadu 1588. povjerenstvo u obilasku piše kako su Križevci odlično obavljen posao s obzirom na to da je tvrđava gotovo potpuno obnovljena. Obnovila se cijela bastionska trasa tvrđave, sva četiri bastiona i vezni tvrđavski bedemi s prsobranima na njima. Zazidana su i vrata utvrde koja su bila okrenuta prema Kalniku. Posebno se ističu zasluge Vida Halleka kao i ogromne zidarske i zemljane radove koje je vodio upravo Hallek. Upravo je zasluga zapovjednika obrane Slavonske krajine da je ovakva velika obnova izvršena u razdoblju 1584. – 1589. godine jer ju vidi na samoj granici kojoj Osmanlije prijete od Požege i Pakraca, ali i Dubice i Save te je smatrao kako bi bila velika šteta da propadne. Trajni problem ostat će manjak osoblja i naoružanja, a s vremenom će utvrda od posljedica kiše, vode i zimskih smrzavica postati sve više derutna.

U 16. stoljeću dotad srednjovjekovne utvrde grada dobivaju nova obilježja. Pedesetih se obavljaju radovi, a 1554. je navedeno kako je utvrda dovršena. Do kraja stoljeća u gradu djeluju talijanski graditelji. Ne zna se točna datacija tlocrta koji je prikazan, ali ju prikazuje kao moderniziranu bastionsku utvrdu. Na njima je vidljiva pravokutna utvrda u stvarnosti nepravilnog oblika s razmjerno velikim bastionima na uglovima. Na duljim stranicama su uz bedeme proširenja. Oko utvrde je šanac preko kojega na sjevernoj i južnoj strani u utvrdu vode mostovi. Izvan utvrđenog dijela vide se dvije manje utvrde, jedna vjerojatno na mjestu današnje grkokatoličke biskupije, a druga oko crkve svetog Križa. U sljedećim desetljećima spominje se slabo, gotovo ruševno stanje utvrda te se na njima provode radovi. Krajem stoljeća, 1594. iznosi se mišljenje kako bi za osiguranje valjalo na brijegu iznad grada izgraditi utvrdu. U istom periodu navodi se kako su bastioni spaljeni. Već 1598. izvješće je načinio glavni graditelj granice Pasqualini te tvrdi kako je malena i neozbiljna utvrda, a da se na jednom njezinu dijelu branitelju ne smiju pojaviti bez opasnosti. Na crtežu istog to se mjesto identificira s JZ bastionom. Na crtežu nema nekih izmjena osim povećanje JI bastiona, a crkva sv. Kriza je s istočne strane okružena bedemom/šancem. Sljedeći prikaz je Stierov iz polovice 17. stoljeća na kojem se vidi kako su u međuvremenu očigledno povećana dva zapadna bastiona pa je malen ostao samo onaj SI. Crkva sv. Križa nema nikakvu zasebnu utvrdu, a ispod tlocrta je smješten presjek koji prikazuje istočni dio tvrđave, dolinu potoka Vrtlina te nasuprotnu višu uzvisinu. Tlocrt iz 1700. potvrđuje u glavnim crtama prethodno stanje. Na istočnoj se kurtini vidi nešto nalik polukružnom proširenju, a oko crkve sv. Križa vjerojatno su ostaci bedema s Pasqualinijeva prikaza. U 19. stoljeću utvrda je većinski uklonjena, a urbanistički nije ostavila gotov nikakve tragove. Od fizičkih ostataka razabiru se tragova šanca na zapadnoj strani, bedem sa šancem na SI te flanka i dio JI bastiona kod crkve sv. Križa.

Utvrda je svoju slabu graditeljsku vrijednost nadoknađivala većom vojnom posadom koja je uspješno ispunjavala obrambene zadatke. Nakon 17. stoljeća utvrda više ne doživljava nikakve nadogradnje te nakon gubitka strateške uloge tijekom 18. stoljeća počinje propadati i brzo se razgrađuje uz ljudski i faktor ubrzane izgradnje grada zbog čega je od utvrde ostalo toliko malo da bez povijesnih crteža se njen izgled ne bi mogao prepoznati niti rekonstruirati u suvremenom gradu.

Literatura:
  • Kruhek, Milan. Krajiške utvrde Hrvatskog kraljevstva. (Zagreb: Institut za suvremenu povijest, 1995).
  • Zmegač, Andrej. Bastioni kontinentalne Hrvatske. Zagreb: Golden Marketing, 2000.
  • Nodilo, Branko. „Obrambene građevine u Krizevcima i najblizoj okolici. Građevinar 56 (2004): 445 – 451.
  • Kruhek. Milan. „Krizevačka utvrda i utvrde Krizevačke kapetanije.“ Povijesni prilozi 20/20 (2001): 87 – 124.

Kretanje broja krajiških postrojbi u Križevcima

Križevci, Nicolo Angielini, 1566. (Krmpotić, Ljudevit, ur. Izvještaji o utvrđivanju granica hrvatskog kraljevstva od 16. do 18. stoljeća. Hannover, Karlobag, Čakovec: Nakladni zavod Hrvatski zapisnik, 1997, 222).

Križevci, Martin Stier, oko 1660. (Krmpotić, Ljudevit, ur. Izvještaji o utvrđivanju granica hrvatskog kraljevstva od 16. do 18. stoljeća. Hannover, Karlobag, Čakovec: Nakladni zavod Hrvatski zapisnik, 1997, 60).

Križevci, Martin Stier, oko 1660. (Krmpotić, Ljudevit, ur. Izvještaji o utvrđivanju granica hrvatskog kraljevstva od 16. do 18. stoljeća. Hannover, Karlobag, Čakovec: Nakladni zavod Hrvatski zapisnik, 1997, 61).

Tvrđava s popisom glavnih vojnih objekata – Augustin Schonfellder 1775. (Kruhek. Milan. „Krizevačka utvrda i utvrde Krizevačke kapetanije“ Povijesni prilozi 20/20 (2001): 87 – 124).