• Zagreb: Lovro Karinčić (plaća 15 talira)
  • Nositelj poštanske službe 1556. godine postaje Lovro Karančić Pošta. Postoji divan izvor o njegovom poštanskom osoblju: o upravitelju, jahačima i drugima – slugama, kojih je Lovro očito imao podosta.
  • Njegov otac Ivan Karinčić bio je hrvatski plemić, a nosio je nadimak Pošta. Dugogodišnje službovanje u Krajini u prvoj polovini 16. stoljeća donosi mu kasnije zasluženo dobro ime i kod ljudi iz Štajerske. Godine 1530. bio je izaslanik Sabora kod Ivana Kacijanara. Godine 1549. spominje se kao kaštelan Krupe. Najkasnije 1540-ih dobiva poštansku službu u Zagrebu, a o tome da ju je držao duže vrijeme govori i činjenica da dobiva nadimak “Pošta”, koji će nositi i njegovi sinovi Lovre, Juraj i Matija.
  • Izvor: Andrej Hozjan, Prve pošte i poštari kontinentalne Hrvatske, Zagreb, Varaždin, Maribor, 2016, str. 66 – 67.

• Sveti Križ: Mihovil Šiška (plaća 10 talira)
  • Susrećemo se s obitelji Šiška. S njihovim pojavljivanjem lakše se može razumjeti brojne pojedinosti iz najstarijeg doba poštanske službe u tom dijelu današnje Hrvatske. Nikola Šiška je 1531. upravitelj ureda Črnomelj (jugoistočna Kranjska). Jurja Šišku (Shishkho) spominje Luka Zekel god. 1546. kao kaštelana Koprivnice. Nikola je nekako do sredine stoljeća kupio manji posjed u Mirkovcu, kojeg je naslijedio sin Mihovil i zatim unuk Ivan.
  • Njihova tijesna povezanost s obitelji Mirković može služiti kao temelj sljedećoj tvrdnji: selo Mirkovec ili točnije kuća obitelji Šiška – u drugoj polovini 1555. godine, kada poštansku službu dobiva Mihovil Šiška, postaje nova lokacija tadašnje pošte Sveti Križ. Pošta ostaje ovdje do nastupa novog ovdašnjeg poštara, Adama Špička. Mihovil Šiška ima službu najvjerojatnije do kasnih 50-ih godina. U vođenju mu pomaže otac. Razlog gubitka te službe ostaje nepoznat, no mogao bi biti vrlo zanimljiv.
  • Izvor: Andrej Hozjan, Prve pošte i poštari kontinentalne Hrvatske, Zagreb, Varaždin, Maribor, 2016, str. 65.

• ​Lepoglava: Ivan Medak ( plaća 10 talira)
  • Medak ima poštu 1556. godine. Drži je još 1559. godine.
  • Izvor: Andrej Hozjan, Prve pošte i poštari kontinentalne Hrvatske, Zagreb, Varaždin, Maribor, 2016, str. 64.

• ​Varaždin: Ivan Kuzmić/Januš Kučinić  (plaća 24 talira)
  • Varaždinski građanin Ivan Kuzmić mora da je preminuo prije 1577. godine. U braku sa Sofijom, pastorkom Petra Pajsarta, imao je kćeri Ursulu i Margaretu. Većina njegovog i ženinog posjeda nalazila se kod Gorice u Svetom Juriju blizu Varaždina. Kćerka Ursula je 1588. taj posjed prodala za 52 ugarska forinta (6-7 orala).
  • Izvor: Andrej Hozjan, Prve pošte i poštari kontinentalne Hrvatske, Zagreb, Varaždin, Maribor, 2016, str. 64.

• ​Razkrižje: Ivan Maliković (plaća 18 talira)
  • Spominje se prvi put kao upravitelj pošte u Raskrižju 1556. godine. Maliković je bio vojnik, vjerojatno bratić kasnijeg zapovjednika Bajcse, gdje je službovao dugi niz godina.
  • Izvor: Andrej Hozjan, Prve pošte i poštari kontinentalne Hrvatske, Zagreb, Varaždin, Maribor, 2016, str. 68.

• Zagreb: Lovro Karinčić (plaća 24 guldena za 4 konja) – spominje se kao poštar i 1556. godine
  • Nositelj poštanske službe 1556. godine postaje Lovro Karančić Pošta. Postoji divan izvor o njegovom poštanskom osoblju: o upravitelju, jahačima i drugima – slugama, kojih je Lovro očito imao podosta.
  • Njegov otac Ivan Karinčić bio je hrvatski plemić, a nosio je nadimak Pošta. Dugogodišnje službovanje u Krajini u prvoj polovini 16. stoljeća donosi mu kasnije zasluženo dobro ime i kod ljudi iz Štajerske. Godine 1530. bio je izaslanik Sabora kod Ivana Kacijanara. Godine 1549. spominje se kao kaštelan Krupe. Najkasnije 1540-ih dobiva poštansku službu u Zagrebu, a o tome da ju je držao duže vrijeme govori i činjenica da dobiva nadimak “Pošta”, koji će nositi i njegovi sinovi Lovre, Juraj i Matija.
  • Izvor: Andrej Hozjan, Prve pošte i poštari kontinentalne Hrvatske, Zagreb, Varaždin, Maribor, 2016, str. 66 – 67.

• ​Lepoglava: Ivan Medak (plaća 12 guldena za 2 konja) – spominje se kao poštar i 1556. godine
  • Medak ima poštu 1556. godine. Drži je još 1559. godine.
  • Izvor: Andrej Hozjan, Prve pošte i poštari kontinentalne Hrvatske, Zagreb, Varaždin, Maribor, 2016, str. 64.

• Varaždin: Ivan Kuzmić/Januš Kučinić (plaća 24 guldena za 4 konja) – spominje se kao poštar i 1556. godine
  • Varaždinski građanin Ivan Kuzmić mora da je preminuo prije 1577. godine. U braku sa Sofijom, pastorkom Petra Pajsarta, imao je kćeri Ursulu i Margaretu. Većina njegovog i ženinog posjeda nalazila se kod Gorice u Svetom Juriju blizu Varaždina. Kćerka Ursula je 1588. taj posjed prodala za 52 ugarska forinta (6-7 orala).
  • Izvor: Andrej Hozjan, Prve pošte i poštari kontinentalne Hrvatske, Zagreb, Varaždin, Maribor, 2016, str. 64.

• Sveti Križ: Adam Špičko (12 guldena za 2 konja) – naslijedio Mihovila Šiška na mjestu poštara u Svetom Križu.
  • Prezime Špičko još je i danas poprilično poznato u Zagorju i Podravini. Sačuvano je takoder u imenu kraja Špičkovina i lokacije Špičkovi sjenokoš, nekoliko kilometara istočno od vrha Sljemena. Adam je imao malo posjeda, samo jedan dim u Križancu, ali je i taj dim dijelio s još tri posjednika, jedan od njih bio je Šarapov (!) sin Toma. Njegovi su nasljednici imali taj posjed još u godini njegove smrti 1576. i to držali do sredine 90-ih godina. Godine 1596. braća Pavle i Mihovil Jančić tu su imali još samo 1/2 dima. To znači da su u selu Križanec istovremeno imali kmetske posjede članovi obitelji Špičko, Jančići i Zakmardiji.
  • Godine 1538. Juraj Špičko, mogući otac Adama, spomenut je kao vazal Ljudevita Pékryja, moćnog ugarskog magnata umiješanog u gradanski rat. Sam Adam isprva je nesumnjivo služio na krajini u službi Štajerske. Zato je na stare godine kao nagradu dobio isprva poštu u Svetom Križu tu je radio barem od 1559. nadalje. Budući da je cijelo to vrijeme živio u Zagrebu, u Svetom Križu sigurno je zaposlio nekoga u vidu upravnika. Imao je ženu Elizabetu (Anu?), koja je nakon njegove smrti, negdje krajem 1576., uredivala nakon njega zaostale dužne poštanske plaće. Na proljetnom zasjedanju staleža Štajerske 1567. godine pročitali su njegovu molbu za nadoknadu 293 guldena, koje je Špičko, nepoznato kada, a bez dvojbe ranije, isplatio njima za kupnju provijanta u Ptuju. Molba je istovremeno govorila o plaćanju prijenosa nekih iznimnih poštanskih pošiljaka te o prepuštanju službe nekog Mikulića u Zagrebu njemu Špičku. Razotkrilo se da je grad Ptuj još od prije g. 1563. imao dug do Adama u iznosu od 293 fl, a kojeg je skrivio već otpušteni glavni slavonskokrajiški provijantnik Grgur Schwingschrot. Zbog neplaćanja, u meduvremenu je Špičko 1565. i 1566. dva puta poslao protest ratnom vijeću u Beču (!), budući da su mu ovi predložili da bi za sastavljanje obračuna trebao pomoći Schwingschrotu. Staleži su mu odredili trenutačnu isplatu duga, a glede isplate prijenosa pisali su Vidu Halleggu radi provjere. Mikulićevo mjesto su mu odobrili kao nagradu za njegovu dugogodišnju službu njima, a dotadašnji položaj s plaćom 5 fl/mjesec dali su drugome. To je svakako značilo da je Špičko već duže vrijeme obavljao razne štajerske krajiške službe u Zagrebu.
  • Ostarjeli zapovjednik Luka Zekel u svibnju je 1568. preporučio Adama Špička na bečkom dvoru za službu pisara za novačenje na Slavonskoj krajini. No to mjesto dobio je dvoru poznatiji Ivan Herković, koji pak u 1570. uz to dobiva i kapetansko mjesto u Velikoj Kaniži, a poslije, u 1578. za nekoliko mjeseci u Bajcsaváru, potom u Križevcima.
  • Adam se kao poštar u Svetom Križu izričito spominje u dva izvora, u krajiškom platnom registru obiju krajina za g. 1559. koji je objavila Nataša Štefanec, i u krajiškom platnom je registru za g. 1563.
  • Izvor: Andrej Hozjan, Prve pošte i poštari kontinentalne Hrvatske, Zagreb, Varaždin, Maribor, 2016, str. 65.

​