Krajiški zapovjednici

Plemići na popisima iz 1556. i 1559. godine na Slavonskoj krajini

IVAN ALAPIĆ (ALAPY, ALAPHY) – iz Velikog Kalnika (mađ. Nagykemlek), pripadnik ugarske plemićke obitelji (prvi put se javljaju u 13. st., a u Hrvatskoj od 15. st.), bio je konjički kapetan u Križevcima, istaknuo se u bitkama 1542. kod Pešte, 1553. kod Velikoga Kalnika, 1557. u bitci kod Sv. Jelene blizu Rakovca, 1558. pod Vinodolom i 1565. kod Obreške. Godine 1555. dobio je titulu baruna, a 1560. imenovan je za privremenog slavonskoga glavnog kapetana. Umro je 11. rujna 1567. godine.

Izvori:

  • Ivan von Bojničić, Der Adel von Kroatien und Slavonien, Nürnberg, 1899.
  • Milan Kruhek, Krajiške utvrde i obrana Hrvatskog kraljevstva tijekom 16. stoljeća, Zagreb, 1995.
  • Géza Pálffy, „Jedan od temeljnih izvora hrvatske povijesti: Poveznica zajedničkog hrvatsko-slavonskog Sabora iz 1558. Godine.“ U: Zb. Odsjeka povij. znan. Zavoda povij. druš. znan. Hrvat. akad. znan. umjet., 23(2005).
  • Nataša Štefanec, Dražava ili ne: Ustroj Vojne krajine 1578. godine i hrvatsko-slavonski staleži u regionalnoj obrani i politici, Zagreb, 2011.)

KRISTOFOR (KRSTO) UNGNAD – iz Sonnegga, sin Ivana Ungnada, školovao se na protestantskom sveučilištu u Württembergu. Bio je varaždinski župan i kapetan Varaždinske tvrđave. Varaždinski feudalni grad je zajedno s pripadajućim feudom dao na otkup te je tako u više navrata pregovarao sa zainteresiranim gradičkim povjerenstvom, no nisu uspjeli postići dogovor. Osim toga u njegovom je posjedu bio i Samobor te utvrda u Drnju koja se nalazila pod koprivničkim kapetanom. Bio je zapovjednik pokretnog konjaništva na slavonskoj granici (uz Tomu Slaja), već 1557. istaknuo se porazivši pod Koprivnicom osmansku akindžijsku postrojbu, također bio je vrhovni egerski kapetan, a od 1578. do 1583. i hrvatsko-slavonski ban (nakon što je odstupio tu je čast preuzeo njegov zet T. Erdődy). Godine 1579. dao je sagraditi Karlovac kao uporište za obranu granice južno od Kupe. Bio je u sukobu s najmoćnijim plemićkim obiteljima u Kraljevstvu, pa se uglavnom oslanjao na potporu srednjeg i nižeg plemstva. Umro je 1587. godine.

Izvori:

  • Milan Kruhek, Krajiške utvrde i obrana Hrvatskog kraljevstva tijekom 16. stoljeća, Zagreb, 1995.
  • Géza Pálffy, „Jedan od temeljnih izvora hrvatske povijesti: Poveznica zajedničkog hrvatsko-slavonskog Sabora iz 1558. Godine.“ U: Zb. Odsjeka povij. znan. Zavoda povij. druš. znan. Hrvat. akad. znan. umjet., 23(2005).
  • Nataša Štefanec, Dražava ili ne: Ustroj Vojne krajine 1578. godine i hrvatsko-slavonski staleži u regionalnoj obrani i politici, Zagreb, 2011.)

LUKA SZÉKELY (ZEKEL, ZÄCKL, SEKELJ) – iz  Kevenda, pripadnik hrvatske plemićke obitelji podrijetlom iz Erdelja, barun Ormošda, od 1544. kapetan Đurđevca, Prodavića i Koprivnice. Bio je predstojnik slavonske tridesetnice te tako i član kraljevskog povjerenstva za obnovu zagrebačkih utvrda, za potrebe obnove (zagrebačkih) utvrda priskrbio je dvije peći pripremljenog, a neiskorištenog vapna te predložio rješenje za opskrbu drvenim materijalom za gradnju tj. da podanici slavonskog plemstva odrade jedan od starih dugova tako da u Zagreb dostave dvije tisuće stabala. Bio je kapetan kraljevske vojske u Slavoniji, hrvatski ban, a nakon Lenkovića, od 1567. do 1568. i glavni kapetan hrvatsko-slavonske krajine. Godine 1536. oženio je Katarinu Imreffy i tako stekao Kostel i polovicu posjeda Krapine (za koje su se njegovi potomci kasnije sporili s obitelji Keglević). Umro je 1568. godine.

Izvori:

  • Milan Kruhek, Krajiške utvrde i obrana Hrvatskog kraljevstva tijekom 16. stoljeća, Zagreb, 1995.
  • Géza Pálffy, „Jedan od temeljnih izvora hrvatske povijesti: Poveznica zajedničkog hrvatsko-slavonskog Sabora iz 1558. Godine.“ U: Zb. Odsjeka povij. znan. Zavoda povij. druš. znan. Hrvat. akad. znan. umjet., 23(2005).
  • Nataša Štefanec, Dražava ili ne: Ustroj Vojne krajine 1578. godine i hrvatsko-slavonski staleži u regionalnoj obrani i politici, Zagreb, 2011.)

PETAR II. KEGLEVIĆ – iz Bužina, pripadnik jedne od najutjecajnijih plemićkih obitelji, hrvatska plemićka obitelj proistekla iz plemenitoga roda Prkalja, smještena u Pozrmanju (ugledna obitelj koja u 16. st. dobiva status magnata, a visoke titule počinju dobivati od 17. st.), feudalni posjednici na imanjima između Une, Save i Kupe. Istaknuo se u bitci kod Jajca pa je od 1521. do 1522. bio jajački ban, a potom od 1522. do 1526. i kapetan konjaništva Jajca. Od 1530. do 1540. bio je veliki župan varaždinski, od 1534. upravitelj opatije u Topuskom, a od 1533. do 1537. kraljevski povjerenik za Hrvatsku. Godine 1535. postao je kapetan utvrde Bihać, a pod svoje zapovjedništvo stavio je i okolne utvrde na južnoj crti obrane (npr. Ripač i napuštenu utvrdu u Izačiću). Od 1537. do 1541. obnašao je čast hrvatsko-slavonskog bana (do 1539. uz Tomu Nadasdyja). Molio je kralja da ga oslobodi dužnosti bihaćkog kapetana jer nije mogao istovremeno obavljati tu funkciju i funkciju hrvatskog bana. Uzaludno se trudi od kralja dobiti novčanu i vojnu pomoć šaljući brojna pisma i apele, čak 1538. saziva i Sabor u Križevcima na kojem je tražio pomoć i suradnju od kralja i predsjednika njegovog Ratnog savjeta Ivana Ungnada, no pomoć nije dobio (stanje se malo popravilo nakon Sabora u Dubravi u svibnju 1538.) Pokušavao je spasiti i utvrdu u Dubici koja je bila od velike strateške važnosti, ali s obzirom na to da ne dobiva traženu pomoć, gubi ju u korist Osmanlija. Kako bi nadoknadili tako strateški važan gubitak banovi su dali podići kaštel kod Jasenovca, no ni to nije išlo kako je bilo planirano, unatoč molbama i pismima upućenim kralju da pošalje graditelje kako bi se ondje izgradila važna utvrda,  nitko nije došao niti pregledati teren za gradnju (izgrađen je samo slab drveni kaštel). Turci su ondje također planirali sagraditi svoju utvrdu te ih se bez konjanika i pješaka u tome nikako nije moglo spriječiti, apeli za gradnju jasenovačke utvrde bili su bez rezultata baš kao i oni za saps Dubice. Jasenovac, iako važan za riječni promet i kontrolu Une i Save, u konačnici je ostao slab i Turci su ga 1540. razorili. Također dao je izgradio i drveni kaštel Ustilonje kao i novi kaštel u Blinji, u blizini starog, na nešto povišenijem mjestu. Mnogi su plemići napuštali svoje utvrde koje nisu mogu braniti te  ih nudili Kegleviću, no s obzirom na to da od kralja nije dobivao gotovo nikakvu pomoć ni on sam nije imao sredstava da ih preuzme. Pokušao se uključiti i u obranu Zrinskih utvrda te je tom prilikom pisao i kraljici Ani. Godine 1539. kako bi spasio utvrde na Uni razmišljao je o obrani na Kupi, kralju je predložio gradnju utvrde kod Siska, zatim pod hrastovičkim naseljem, u blizini kaštela u Pokupskom i kod Brkiševine (Strelički brod). Godine 1522. izgubio je obiteljske posjede u dolini Zrmanje i na području Kninske županije, pa je 1523. kupio Kostel i Krapinu u sjevernoj Hrvatskoj, zbog čega se sukobio s velikašima iz roda Imrefi i s njihovim nasljednicima Székelyima. Nakon što je zaposjeo Čakovec protiv kraljeve volje (udajom kćeri Ane za Gašpara Ernuszta) 1546. od ondje ga je vojskom istjerao N. Zrinski te ga zatočio u Kostelu, kralj ga je u konačnici pomilovao 1547., a svi obiteljski posjedi vraćeni su njegovom najstarijem sinu Jurju.

Izvori:

  • Ivan von Bojničić, Der Adel von Kroatien und Slavonien, Nürnberg, 1899.
  • Milan Kruhek, Krajiške utvrde i obrana Hrvatskog kraljevstva tijekom 16. stoljeća, Zagreb, 1995.
  • Géza Pálffy, „Jedan od temeljnih izvora hrvatske povijesti: Poveznica zajedničkog hrvatsko-slavonskog Sabora iz 1558. Godine.“ U: Zb. Odsjeka povij. znan. Zavoda povij. druš. znan. Hrvat. akad. znan. umjet., 23(2005).
  • Nataša Štefanec, Dražava ili ne: Ustroj Vojne krajine 1578. godine i hrvatsko-slavonski staleži u regionalnoj obrani i politici, Zagreb, 2011.)

LADISLAV KÉRECSENYI (KERENCHENI) – iz Kanyafolda, konjički kapetan u slavonskoj krajini, od 1554. do 1556. bio je sigetski kapetan, a od 1561. do 1566. kapetan Gyule. Oženio je Katarinu Orlovčić i tako došao u posjed Sokolca kojeg su, zbog strateške važnosti, kraljevske vlasti privremeno preuzele i pridružile Bihaćkoj kapetaniji. U njegovom je posjedu bio i Vinodol, utvrda koja je bila od slabije koristi, no Kereczeny je molio da se ne poruši pa je tako ona služila kao sklonište straži (15-ak ljudi s vojvodom i desetarom), a ratnu opremu za nju je tražio u Hrastovici. Također u vlasništvu braće Kerenczeny bila je i utvrda u Crikeni, utvrda je bila u lošem stanju, a u njoj se nalazilo nešto njihovih podanika, braća su bili obvezani obnoviti ju ili predati kraljevskim vlastima da se one pobrinu za nju jer je takva bila lak plijen za Osmanlije. Umro je 1566. godine.

Izvori:

  • Ivan von Bojničić, Der Adel von Kroatien und Slavonien, Nürnberg, 1899.
  • Milan Kruhek, Krajiške utvrde i obrana Hrvatskog kraljevstva tijekom 16. stoljeća, Zagreb, 1995.
  • Géza Pálffy, „Jedan od temeljnih izvora hrvatske povijesti: Poveznica zajedničkog hrvatsko-slavonskog Sabora iz 1558. Godine.“ U: Zb. Odsjeka povij. znan. Zavoda povij. druš. znan. Hrvat. akad. znan. umjet., 23(2005).

PETAR II RÁTTKAY (RATKAJ) – iz Velikog Tabora (mađ. Nagytabor), pripadnik hrvatske magnatske obitelji ugarskog podrijetla. Bio je izaslanik zagrebačkog kaptola, 1559. Ferdinand I. Habsburški dodijelio mu je barunat, a s obzirom na to da se kao kapetan u Vojnoj krajini istaknuo u borbama protiv Osmanlija  1578. Rudolf II. Habsburški mu je potvrdio plemstvo i grb. Bio je pradjed hrvatskog povjesničara Jurja Rattkaja. Umro je 1586. godine. (Milan Kruhek, Krajiške utvrde i obrana Hrvatskog kraljevstva tijekom 16. stoljeća, Zagreb, 1995.; Géza Pálffy, „Jedan od temeljnih izvora hrvatske povijesti: Poveznica zajedničkog hrvatsko-slavonskog Sabora iz 1558. Godine.“ U: Zb. Odsjeka povij. znan. Zavoda povij. druš. znan. Hrvat. akad. znan. umjet., 23(2005).; Nataša Štefanec, Dražava ili ne: Ustroj Vojne krajine 1578. godine i hrvatsko-slavonski staleži u regionalnoj obrani i politici, Zagreb, 2011.)

Izvori:

  • Milan Kruhek, Krajiške utvrde i obrana Hrvatskog kraljevstva tijekom 16. stoljeća, Zagreb, 1995.
  • Géza Pálffy, „Jedan od temeljnih izvora hrvatske povijesti: Poveznica zajedničkog hrvatsko-slavonskog Sabora iz 1558. Godine.“ U: Zb. Odsjeka povij. znan. Zavoda povij. druš. znan. Hrvat. akad. znan. umjet., 23(2005).
  • Nataša Štefanec, Dražava ili ne: Ustroj Vojne krajine 1578. godine i hrvatsko-slavonski staleži u regionalnoj obrani i politici, Zagreb, 2011.)

Opsežna i sekundardnom literaturom popraćena biografija Ivana Lenkovića dostupna je na stranicama Hrvatskog biografskog leksikona, s.v. „Lenković, Ivan“: http://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=11693.

Biografija Nikole Šubića Zrinskog dostupna je na stranicama Hrvatske enciklopedije, s.v. „Zrinski, Nikola IV.“: http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=67474.

Iako o Wallthausernu von Wallterstainu nemamo pouzdanih podataka, najvjerojatnije je riječ o pripadniku plemićke i grofovske obitelji Walderstein (također Walterstein). Prvi poznati član obitelji u službi Habsburgovaca na ovim prostorima bio je Baltazar Walderstein, vicekapetan Pazinske knežije, čemu svjedoči glagoljički natpis u barbanskoj crkvi iz 1491. godine. Obitelj je, inače njemačkog podrijetla, 1494. godine od cara Maksimilijana Habsburškog u posjed dobila feud Račice u Istri. Pa iako je spomenuta gospoštija 1535. godine postala mletačkom, nije nerazumno pretpostaviti da su članovi obitelji Walderstein služili kao vojnici habsburških kraljeva. Tako Istrapedia navodi da je obitelji pripadao i Baldassare, koji je u 16. stoljeću bio vojnik u službi kralja Ferdinanda. Waltaser je jedna od njemačkih inačica imena Baltazar, stoga možemo pretpostaviti da bi upravo Wallthausern von Wallterstain mogao biti spomenuti Baldassare, tim više što je očito riječ o obiteljskom imenu.

Izvori:
  • Bertoša, Miroslav. Istra: Doba Venecije (XVI.-XVIII. stoljeće). Pula: Zavičajna naklada "Žakan Juri", 1995.
  • de Franceschi, Camillo. „Storia documentata della Contea di Pisino.“ Atti e Memorie della Societa' Istriana di Archeologia e Storia Patria (1963), 10-12.
  • de Totto, Gregorio. „Feudi e feudatari nell'Istria Veneta.“ Atti e Memorie della Societa' Istriana di Archeologia e Storia Patria (1942), 51-52.
  • Fučić, Branko. „Kulturno-povijesni vidovi glagoljske epigrafike.“ Croatica Christiana periodica, vol. 5 br. 8 (1981), 135-189.
  • Istrapedia, s.v. „Walderstein“. http://istrapedia.hr/hrv/3912/walderstein/istra-a-z/ (pristup 24.7.2019.).

Veit von Hallegg zu Ratzenegg bio je koruški plemić iz mjesta Hallegg kod Ratzenegga, rođen 1527. godine, a podrijetlom iz vojne obitelji. Od 1554. do 1558. godine bio je zapovjednik izravno podređen Ivanu Lenkoviću, glavnom zapovjedniku Hrvatske i Slavonske krajine. Od 1559. do 1568. bio je zamjenik zapovjednika Slavonske krajine, a od 1568. pa do 1589. godine glavni zapovjednik Slavonske krajine. Sjedište mu je bilo u Varaždinu. Uz sina Adama i kći Helenu Katarinu koja se udala za Freiherra Georga Christopha von Herbersteina, popis iz 1577. godine u križevačkoj posadi spominje i Georga von Hallegga, moguće Veitova sin, s prilično visokom mjesečnom plaćom od 12 guldena Umro je 15. travnja 1589. godine, nakon 35 godina obnašanja najviših službi.

Izvori:
  • Cofek, Danijela i Nataša Štefanec. „Vojnokrajiške institucije u praksi: Slavonska krajina 1578. godine.“ Podravina: časopis za multidisciplinarna istraživanja, vol. 10 br. 19 (2011), 5-44.
  • Klaić, Vjekoslav. Povijest Hrvata. Peti svezak. Zagreb, 1973.
  • Lopašić, Radoslav. Spomenici hrvatske krajine, Knjiga III. od godine 1693 do 1780 i u dodatku od g. 1531 do 1730. Zagreb, 1889.
  • Pálffy, Géza. "Kerületi és végvidéki f kapitányok és f kapitany-helyettesek Magyarországona 16-17. században”. Történelmi szemle, vol. 2 (1997), 282-283.
  • Štefanec, Nataša. „Veit von Hallegg zu Ratzenegg“, priopćenje sa znanstvenog skupa Nijemci i Austrijanci u hrvatskom kulturnom krugu, Osijek, 23. – 25. 11. 2018.

Vjerojatno Baltazar Katzianer, sin Hansa Katzianera. Uz Erazma Obrićana (Erasmus Obritschan), kranjski staleži imenovali ga 1542. godine ratnim savjetnikom, čin na kojem se spominje i prema obrađenom popisu iz 1556. godine. Prisustvovao oslobođenju Beča 1583. godine. Godine rođenja i smrti nisu poznate.

Izvori:

Rođen oko 1526. godine kao drugi sin Sebalda Pögla, štajerskog majstora kovača i proizvođača oružja koji je nosio titulu Freiherr von Reifenstein [und Arberg], i Cordule von Herberstein. Otac mu se obogatio proizvodnjom velike količine oružja za vojne potrebe Ferdinanda I. Nakon očeve smrti 1540. godine, odgoj djece preuzeo je njihov ujak Georg Freiherr von Herberstein, koji je sestrinim sinovima, a shodno tome vjerojatno i Georgu, koji je bio drugi sin, priuštio sveučilišno obrazovanje. Georgova starijeg brata, Andreasa, odgojio je Wolfgang Lazius, osobni liječnik Ferdinanda I. Andreas je kasnije u životu bio i članom dvorskog savjeta Ferdinanda I. Sam Georg oženio je Helenu von Zacklin, tj. Helenu von Székely, kćer Luke Székelya, i s njom imao kćer Eleonoru, koja se udala za Friedricha von Praga, Freiherra von Windhaaga. Njegova nećakinja Elisabeth, kći njegova brata Adama, udala se za Mihovila, sina Luke Székelya iz njegova drugog braka s Katarinom Imreffy. Georg Pögl preminuo je 11. ožujka 1557. godine, samo nekoliko mjeseci nakon sastavljanja Musterliste za listopad i studeni 1556. godine. Georg, kao ni njegova braća, za sobom nije ostavio muškog potomstva, stoga je loza po muškoj liniji izumrla već u 16. stoljeću.

Izvori:

Jakov Székely rođen je 1530. godine kao sin Luke Székelya. Bio je zapovjednik nad konjaništvom u utvrdi Đurđevac, a zajedno s Veitom von Halleggom bio je i poslanik hrvatskih sabornika nadvojvodi Karlu na Sabor u Varaždinu 1578. godine, gdje je radio na rješavanju pitanja dodatnih radnika koje su plemići trebali dati za izgradnju Koprivnice i Ivanić grada. Prvom mu je suprugom bila Sofija von Herberstein, a drugom Margareta Erdődy, što ukazuje na obiteljsko umrežavanje visokorangiranih službenika na Krajini. Umro je 1583. godine.

Izvori:
  • Bartsch, Zacharias. Steiermärkisches Wappen-Buch 1567. Reprint. Graz, 1893.
  • Bucelinus, Gabriel. Germania topo-chrono-stemmatographica sacra et profana. Drugi svezak. Frankfurt na Majni, 1672. Izvor dostupan putem poveznice: https://archive.org/details/bub_gb_g7w-AAAAcAAJ_2/page/n10.
  • Hrvatska enciklopedija, s.v. „Székely“, http://enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=59242.
  • Kruhek, Milan. Krajiške utvrde i obrana Hrvatskog Kraljevstva tijekom 16. stoljeća. Zagreb: Institut za suvremenu povijest, 1995.
  • Nagy, Iván. Magyarország családai czimerekkel és nemzékrendi táblákkal, d. i. (Die ungarischen Familien mit Wappen und Stammtafeln). Sv. 1–12 i dopunski svezak. Pešta, izdavano od 1857 do 1868.
  • Slekovec, Matija. Die Szekely oder Zekel von Kevent, Freiherren von Friedau. Südsteirische Post. Maribor, 1894.
  • Slekovec, Matija. Sekelji. Radoslovna in životopisna razprava. Ljubljana, 1893.

Obitelj Margetić, inače pravoslavne vjeroispovijesti, na prostor Kraljevine Slavonije, preciznije u Križevačku županiju, najvjerojatnije je doselila između 1542. i 1551. godine. Predvodio ih je vojvoda Ivan Margetić (Rascianus), koji je zapovijedao s 49 konjanika. Isti Ivan Margetić (Ibänn Margettitsch) spominje se u popisu iz 1556. godine kao zapovjednik lake konjice u Koprivnici, ravnajući šezdesetoricom konjanika. Popis iz 1577. godine ponovno Ivana Margetića uvrštava među značajnije vojskovođe. Pa iako popis iz 1630. ne donosi vijest o Margetićima, isto se ne može reći i za Bojničićev Der Adel von Kroatien und Slavonien, koji popisuje plemićke obitelji Hrvatske i Slavonije, u čije su redove Margetići stupili zahvaljujući plemićkoj povelji koju im je 1646. godine dao kralj Ferdinand III.

Izvori:
  • Muster lista, 1577: Graz, Steiermärkisches Landesarchiv, Laa A. Antiquum XIV Militaria, 1577-VIII-24-Warasdin (http://www.ffzg.unizg.hr/pov/zavod/demografija/?q=node/3).
  • Petrić, Hrvoje. „Iz najstarije povijesti Srba u Podravini.“ Podravina vol. 15 br. 30 (2016), 204.
  • Štefanec, Nataša. Država ili ne. Ustroj Vojne Krajine 1578. godine i hrvatsko-slavonski staleži u regionalnoj obrani i politici. Zagreb: Srednja Europa, 2011.
  • von Bojničić, Ivan. Der Adel von Kroatien und Slavonien. Nürnberg, 1899.

Obitelj Margetić, inače pravoslavne vjeroispovijesti, na prostor Kraljevine Slavonije, preciznije u Križevačku županiju, najvjerojatnije je doselila između 1542. i 1551. godine predvođena vojvodom Ivanom Margetićem (Rascianus). Njegov brat, Plavac Margetić, bio je harambaša. Prema popisu iz 1556. godine, Plavac Margetić pod svojim je zapovjedništvom u Koprivnici imao pedesetoricu haramija. Tri godine kasnije, 1559. godine, postao je zapovjednikom lake konjice, i dalje u Koprivnici, ravnajući šezdesetoricom konjanika. Pa iako popis iz 1630. ne donosi vijest o Margetićima, isto se ne može reći i za Bojničićev Der Adel von Kroatien und Slavonien, koji popisuje plemićke obitelji Hrvatske i Slavonije, u čije su redove Margetići stupili zahvaljujući plemićkoj povelji koju im je 1646. godine dao kralj Ferdinand III.

Izvori:
  • Muster lista, 1577: Graz, Steiermärkisches Landesarchiv, Laa A. Antiquum XIV Militaria, 1577-VIII-24-Warasdin (http://www.ffzg.unizg.hr/pov/zavod/demografija/?q=node/3).
  • Petrić, Hrvoje. „Iz najstarije povijesti Srba u Podravini.“ Podravina vol. 15 br. 30 (2016), 204.
  • von Bojničić, Ivan. Der Adel von Kroatien und Slavonien. Nürnberg, 1899.

Gašpar Gotal bio je pripadnik plemićke obitelji Gotal u Varaždinskoj županiji. Od 1543. do 1560. godine bio je vlasnik Gotalovca, Završja i Vinice kraj Varaždina, a u Moravču posjedâ Bedenice i Šimunovca. Bio je blagajnik pri utvrđivanju Zagreba i Siska 1552/53. godine. Želimo li se informirati o imovinskom statusu spomenutog Gašpara, možemo se okrenuti poreznim popisima od 1495. do 1596. iz zbirke Adamček-Kampuš. Prema izvoru, Gašpar Gotal je 1546. te 1553. godine u Bedenici (u Zagrebačkoj županiji) imao tri oporeziva selišta (porta, dim), a 1554. godine tri oporeziva selišta u Vidovcu (u Varaždinskoj županiji). U popisu iz 1556. spominje se kao kapetan Đurđevca. Godine rođenja i smrti nisu poznate, a sama je obitelj izumrla u 18. stoljeću.

Izvori:
  • von Bojničić, Ivan. Der Adel von Kroatien und Slavonien. Nürnberg, 1899.
  • Hrvatski biografski leksikon, s.v. „Gotal“. http://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=7305.
  • Kruhek, Milan. Krajiške utvrde i obrana Hrvatskog Kraljevstva tijekom 16. stoljeća. Zagreb: Institut za suvremenu povijest, 1995.
  • Porezni popisi od 1495. do 1596. iz zbirke J. Adamčeka i I. Kampuša (Popratni komentari i objašnjenja). Transkripcija i objavljivanje: Adamček, Josip - Kampuš, Ivan. Popisi i obračuni poreza u Hrvatskoj u XV. i XVI. stoljeću. Zagreb: IHP Sveučilišta u Zagrebu, 1976. Unošenje u bazu: Tomislav Bali, Branimir Brgles, Stipe Mlikotić, Damir Stanić, Nataša Štefanec, Andreja Talan. Izvor dostupan na: http://www.ffzg.unizg.hr/pov/zavod/demografija/?q=node/3.